Zdenka Bilobrk: Posljednje riječi

Posljednje riječi

U gradu mrtvih ljudi, žive su još samo sjene, između zidova oronulih kuća, grozničave, trnu im zjene. U gluho doba jezom, Trpinjsku opasuju cestu, posmrtnih zvona odjek, na istom, odaziva se mjestu. Zaboravljene razmijenjuju riječi, u dahu prepunom bola, iza ugaslih očnih vjeđa, tek čežnja rominja gola.

Za uzdahom na Ovčari, vječna uzdiže se svijeća, Mesoprometovom mračnom rakom, krvavi obzor rubi sa aureolom crnim ispod kamenog raspeća, Zanijemjela Pieta, hladni mramor ljubi. Istopljen od suza melem, za dostojno, sprema se doba, i gorko ubrani pelin, onkraj praznoga groba.

Na posljednje riječi, ogoljele do kosti iz hroptava grla, čemer se odziva po izgubljenom putu, bez zrnca svijetlosti, grkih čaša zveket, prazninu okiva. Za ubogih vrata, u okviru plota, budna sklanja riječi, tek neka sirota.

Zdenka Bilobrk