Pripremimo se za ovogodišnju turističku sezonu i za ozbiljne investicije. Zdravstvo i mirovinski sustav kao dio javne potrošnje su u velikim problemima i traže žurne reforme, piše ekonomist Mijo Jukić za Hrvatsko slovo. 

Ulaskom u EU Hrvatska se bori za predzadnje razvojno mjesto i svi su očekivali od kapitalizma brzi napredak, iako smo već bili spremni za zapadno tržište. Nismo pronašli mogućnosti brzog ekonomskog programa koji bi ubrzao naš napredak i gospodarski razvoj. 

Banke uspješne

Hrvatsko gospodarstvo je 1991. imalo oko 1840 mln zaposlenih i oko 720 tisuća umirovljenika, a sada se situacija dosta promijenila. Pretvorba i privatizacija nije iskorištena da se unaprijedi postojeća tehnologija i da sposobni i obrazovani ljudi preuzmu daljnji razvoj, a ne da mnogi završe u povećanju broja vlasnika i propastima. Druge su nas socijalističke države u međuvremenu prestigle i dobrom poslovnom politikom i otvorenim investicijama razvili gospodarstvo i standard. Tu su dobro prošle banke, privatizirane su i prodane stranim sustavima te rade dobar posao za svoje vlasnike. Zastarjela nam je bila tehnologija i nije bilo većih promjena da se restrukturiramo i brže krenemo. Jedan od prijedloga je bio da se ulaže i razvija poljoprivreda i izvoz, ali se odustalo te još povećao naš uvoz poljoprivrednih proizvoda. Izgubila se kvaliteta i razvoj biznisa, a i malo se ulaže pa se čekaju bolji dani.

Nažalost, sada su nam hrvatska sela opustošena i u posljednje četiri godine se povećala površina neobrađene zemlje za 45%. Išlo se dosta na izgradnju infrastrukture i autocesta, a ne proizvodnje, od čega je najveća korist bila za razvoj turizma. To nas je stajalo uzimanja velikih i skupih kredita, a da bi to vraćali dizali su se porezi i doprinosi. Dijaspora je puno učinila da se održimo i doznakama pomogla da im rodbina i država prežive u novim okolnostima. U ovoj situaciji najvažnije je zadržati mlade, dati im radna mjesta i prostor za stanovanje. Vrijeme je da se pokrenemo i krenemo u vrh EU, jer je Hrvatska među državama s najvećim deficitom iskazanim u BDP-u od 27,5 mlrd kuna. Izlaz je u tehnološkoj modernizaciji i snižavanju troškova. Iza nas je ključni nacionalni razvojni dokument “Plan oporavka” koji će se idućih pet godina u cijelosti financirati bespovratnim sredstvima EU. Programi moraju biti dugoročni i razvojni. Turistička predsezona je prošla i moramo se orijentirati na ljeto, ne računajući na turiste iz Amerike, a ovogodišnja sezona će biti kao lanjska i treba je svesti na srpanj, kolovoz i rujan. Turizam nam je sudbina i moramo se dobro pripremiti s našom tradicijom, gastronomijom i ljepotom prirode. Procjene su da bi Hrvatska mogla ove godine ostvariti oko 70% turističkih prihoda iz 2019., što će ovisiti o dinamici korone, a tu nas čekaju i ozbiljne investicije.

Dobro je da smo u ovoj recesiji uspjeli sačuvati radna mjesta i propadanje poduzeća, tako da statistika bilježi dobre rezultate. Hrvati su štedljivi ljudi, pa su samo u prošloj godini 20 mlrd kuna stavili na štednju.

Mirovine i zdravstvo u problemima

Hrvati prije odlaska u mirovinu rade samo 32,8 godina i slabiji smo od ostalih država. Naš mirovinski i zdravstveni sustav ulazi u sve veće probleme i stvaranje deficita hrvatskoj državi. Traže se njihove reforme, pokretanje ukupnoga gospodarstva i brži razvoj. Osobno sam bio protiv uvođenja mirovinske reforme 2002., jer je mirovine prikupljao i isplaćivao Zavod za mirovinsko osiguranje; zaposlenici su uplaćivali 20% doprinosa i bilo je dovoljno za isplaćivanje redovitih mirovina i sigurnu starost. To je od svih zaposlenih tražilo odgovornost da bi se osigurala materijalna i socijalna sigurnost građana. Već od tada broj zaposlenika je padao (smanjio se na 1,42 mln), rastao je broj umirovljenika na 1 mln i država je morala davati iz proračuna.

Država pokreće mirovinsku reformu, smanjio se doprinos s 20 na 15%, pa tih 5% odlazi u drugi i treći mirovinski stup. Nastali su privatni mirovinski fondovi, a narušen je opći mirovinski sustav, oduzeta je četvrtina doprinosa fondovima i dana privatnicima. Država dodatno povećava doznake iz proračuna i sama sebi povećava javni dug i nova zaduživanja. Zadužuje se i iz drugog stupa te ulazi u velike probleme i makroekonomsku neravnotežu. Broj umirovljenika je i dalje rastao, a broj zaposlenika padao, tako da su godišnje doznake iz proračuna prvom stupu iznosile posljednjih godina i do 20 mlrd kuna. Stvorene su velike obveze i preko 20% hrvatskog javnog duga dolazi iz posuđenog novca iz drugog mirovinskog stupa.

Mirovine se moraju davati našim starijim osobama i za njih se izdvaja do 15% BDP-a, a uvođenje drugog stupa uvelo je velike ekonomske probleme za hrvatski financijski sustav i javni dug. Uzimanje sredstava iz prvog mirovinskog sustava otvorilo je velike probleme državi, mnogima poslužilo kao sredstvo bogaćenja, a RH velike nacionalne, socijalne i ekonomske probleme. Gospodarski rast nam je slab pa se sve to odražava na iseljavanje mladih, niske mirovine, plaće, dugove zdravstva i druge državne probleme. Zato treba drugi stup pretvoriti iz obveznog u dobrovoljni, kako bi se povećao prihod prvog stupa, smanjio deficit državnog proračuna i izbjegao bankrot države. 

Zdravstveni sustav je u velikim problemima zbog demografskih i ekonomskih trendova. Sve više imamo starije stanovništvo, sve manje radno aktivnih i sve manje zdravstvenog novca. Samo u ovoj godini bit će isplaćeno za saniranje troškova bolnica i ljekarni preko 10 mlrd kuna.

* Diplomirani ekonomist Mijo Jukić potječe iz mnogobrojne obitelji iz Runovića kod Imotskoga. Rođen je 1948. godine. Osnovnu školu završio je u Runovićima, zatim gimnaziju u Imotskom. Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu. Tijekom studija imao je problema. Kada je 1970. u HNK-u dignuta pobuna protiv prikazivanja predstave ‘Zrinski i njegov lakrdijaš’, njih 13, i to pretežno Imoćana, uhićeno je i kažnjeno visokom novčanom kaznom. Nakon toga došla je 1971. i studentski štrajk. Tada je bio na Ekonomskom fakultetu i osuđen je na dvije godine zatvora pod optužbom da je bio organizator pobune na svom fakultetu. Vrhovni sud mu je smanjio kaznu za šest mjeseci pa mu je ostalo godinu i pol. Tri mjeseca bio je u Đorđićevoj, a ostalih 15 mjeseci proveo je u zatvoru u Staroj Gradiški. Poslije Đorđićeve, dok je čekao pravomoćnu presudu, iskoristio je vrijeme i diplomirao na ekonomiji. Ubrzo nakon toga otišao je na služenje vojske i nakon tri mjeseca uhitili su ga te priveli u bjelovarski zatvor, a potom u Staru Gradišku. Tamo je bio po samicama, po izolacijama. Tako je za 20 dana izgubio 11 kilograma težine. Zatvorenike su bacali u podrume gdje je bilo žaba, zmija, žohara. Držali su ih u vodi do koljena. Bila su redovita maltretiranja. Unatoč teškoćama, kako sam kaže, uvijek je bio nasmijan i vedar, jer je imao svoje ideale. Nakon zatvora bio je dva mjeseca kod kuće pa je pošao na dosluženje vojske. Izišao je iz vojske u siječnju 1976. i onda se je zaposlio u Autocentru Merkuru, zatim u Dekoru Zagreb, pa u Croatia osiguranju, dvije godine u Osiguranju Zagreb. Pet godina bio je zamjenik ministra financija, a zatim je radio u Privrednoj banci Zagreb. Bio je i predsjednik Udruge Runovićana u Zagrebu.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Portala dnevnih novosti