''Kriminalna scena je živa scena, kao i općenito život, stvari se mijenjaju ali ne miruju. Svojevrsno se desila pomirba između zaraćenih skupina, međutim, dolaze neki novi klinci koji žele svoj dio kolača'', naveo je Cvrtila. Donosimo razgovor s mr. Željkom Cvrtilom, istaknutim stručnjakom s područja kriminalistike. U razgovoru za naš portal donosimo njegovo viđenje i mišljenje vezano za ubojstvo Vinka Žuljevića Klice. Govorio je o stanju na kriminalnoj sceni u Hrvatskoj ali i općenito o kriminalističkom obavještajnom sustavu. Gospodine Cvrtila s obzirom na informacije s kojima javnost raspolaže možemo li doći do nekih naznaka o izvršiteljima ubojstva koje se dogodilo u Sesvetama? “Teško je komentirati jesu li počinitelji i naručitelji “iz vana” ili s našeg prostora. Ono što možemo sigurno zaključiti je da se radi o profesionalno izvedenom ubojstvu koje u sebi ima tri faze. Prva je upoznavanje navika, kretanja žrtve. Druga faza je sami čin izvršenja i treća je bijeg s mjesta događaja. Sve što je vidljivo, pa i zapaljena Škoda, upućuju na profesionalne iskusne počinitelje.” Je li postojala naznaka, odnosno jesu li policija ili obavještajne službe mogla znati da će se ovakvo nešto dogoditi? I zašto mu nisu dali zaštitu ako su sumnjali? “Država nema “čarobnu kuglu” da bi mogla znati tko je i u kojem momentu ugrožen. Pogotovo ako to nije bilo prijavljeno i obavješteno da postoje nekakve prijetnje. Žuljević sigurno nije bio osoba koja bi išla “plakati” na policiju i tražiti zaštitu. No, on da je imalo sumnjao sigurno ne bi bio sam i ovako nezaštićeno i slobodno se kretao bez zaštite. Po mojoj pretpostavci on se nije osjećao ugroženim. Što se tiče likvidacije ne možemo isključiti niti osvetu možda za nešto što se desilo prije 15 godina,ne možemo znati zasada.” Kako komentirate činjenicu da su egzekutori izvlačili Žuljevića iz automobila? Malo je čudno da bi vrhunski profesionalci sebi dopustili da izgube toliko vremena na izvlačenje žrtve iz automobila? “Postoji nekoliko mogućnosti zašto se našao izvan automobila. Jedna je da je on pokušao bježati, pa nije uspio, jer je bio ranjen. Međutim, način na koji se desilo ubojstvo upućuje na to da su ubojice imale čvrstu želju i volju da se naprosto ne odustane od izvršenja likvidacije, odnosno da se ubojstvo dovrši pod svaku cijenu. Dobro su se pripremili i ni u jednom momentu nisu razmišljali o drugačijem ishodu. To govori da se tu radi o ljudima koji su vični ubojstvima. Jedan od razloga zašto su ga izvukli može biti i to da se potvrdi daje mrtav.” Možemo li očekivati skoru osvetu? Događaj je potresao javnost i nekako kao da se uvukao strah među građane, podsjetilo ih je na brutalna ubojstva iz 90-ih. “Svaki ovakav događaj izaziva uznemirenost i osjećaj subjektivne sigurnosti je narušen. Međutim, ovo neće ići na uštrub opće sigurnosti šire populacije. A za osvetu pitanje je jesu li znali Žuljević i njegovi suradnici odakle uopće može doći opasnost, tako da ne znam je li opravdano očekivati osvetu kad ne znaju uopće kome uzvratiti.” Kakva je situacija s kriminalnom scenom u Zagrebu i Hrvatskoj? “Kriminalna scena je živa scena, kao i općenito život, stvari se mijenjaju ali ne miruju. Svojevrstno se desila pomirba između zaraćenih skupina, međutim , dolaze neki novi klinci koji žele svoj dio kolača. Naravno da među njima dolazi do sukoba i pokušaja preuzimanja poslova. To ne miruje nikad.” Vi ste dobro upoznati sa kriminalnom scenom. Koja je poveznica Žuljevića i kriminalne scene? “Morate znati da za Žuljevića nemamo ništa što ga povezuje sa kriminalnom scenom, osim nekakvih druženja i naklapanja. On nema niti jednu kaznenu prijavu ili optužnicu. Njega se samo spominje u nekim kuloarima, sad je druga stvar što nemamo točno definirano što je organizirani krimanliteti i kako nekoga svrstati u tu skupinu.” “Kad se prije nekih 20-tak godina krenula raditi ona plava knjiga o nositeljima organiziranog kriminaliteta, onda su čak i pojedine političke stranke tada oporbene, što je totalno suludo, digle se na noge i prosvjedovale da je to totalno ne demokratski. Bez takve stvari jednostavno ne možete kontrolirati kriminalnu scenu.” Kolika je uopće vjerojatnost da se otkriju nalogodavci i izvršioci ubojstva? “Preko 90 posto je neriješenih takvih ubojstava i općenito je vrlo teško doći do počinitelja ili nalogodavaca, pogotovo ako su počinitelji izvan našeih prostora, jer nema materijalnih tragova.” “Bez prodora u kriminalnu scenu, na nekoliko načina, sa stručnim istražiteljima,informatorima ili tehničkim sredstvima gotovo je ne moguće riješiti problem kriminalne scene. Kriminalistički obaviještajni sustav je općenito na krivim nogama, taj sustav je taj koji bi trebao ući u tu zonu, odnosno imati nekakvu tu kriminalnu preventivu. Nisu preventiva na cesti temeljni policjaci. Dosta loše stojimo na tom polju. Kaskamo zato što krećemo u rješavanje nekakvih stvari tek kad se to dogodi slučaj.” Zašto država ne rješava pomoću dobro poznatih metoda te stvari, je li državu možda strah ući u tu zonu? “Puno je problema, jedan od ključnih je i kadrovske smijene u policiji i u državnom odvjetništvu. Tako da imate puno ljudi koji su van sustava koji možda i rade za nekakvu kriminalnu scenu, onda imate i ne znanje ljudi koji dolaze na mjesta smjenjenih pa onda dok se snađu opet nastupaju smjene. Drugo, imate politiku koja uopće ne sluša struku nego se bavi nekakvim svojim promišljanima.” “Evo primjer imate 2000-tu godinu kada je SDP smjenio cijelu garnituru koja je zatvorila cijelu malu i veliku zločinačku organizaciju, uništen je cijelo obaviještajni sustav, generali su svi smijenjeni. Sad kad dođe promjena vlasti opet će se smjenjivati postojeće i tako u krug. Cijela administracija je takva. Političari gledaju samo svoje niske interese i kako staviti na položaje svoje podobnike a ne gledaju što je u korist države u cijelini. I nova predsjednica od svih generala koje imamo, sebi za savjetnika nije izabrala nijednoga nego je uzela Kaplara za savjetnika, to su smiješne stvari.” “Dok ne počnemo poštivati znanje i struku nama će uvijek biti ovako. Da ne govorimo o tome da ne znamo tko nama “vršlja” sa istoka, što nam radi ovdje u sigurnosnom segmentu, kroz udruge koje država financira i kroz niz drugih stvari, ne znamo ništa.”