Žena nestalog branitelja: Zacrtali smo si budućnost, a rat je sve uništio

12.03.2017. 18:40:28

JOŠ GA ČEKA Početkom rujna 1991. u kuću svojih roditelja smjestio je voljenu suprugu Davorku i njezinu obitelj te se vratio u postrojbu, 120. sisačku brigadu Pati za mužem, ali i za djetetom: Davorka Tutić iz Siska s Dadom je u braku bila samo godinu i pol dana. Njega su streljali i vodi se kao nestao, a Davorka žali što nisu imali djecu... Sedamnaest hrvatskih branitelja s podignutim rukama stoji uz rub padine kraj zloglasne petrinjske vile. Ispred njih su nabacani osobni dokumenti i dragi predmeti, dok ih četnici drže na nišanu. Naređuju im da trče, a potom od četničkog rafala u leđa jedan za drugim padaju kao pokošeni. Među njima je i Dado Tutić, tada 24-godišnji hrvatski branitelj. Početkom rujna 1991. u kuću svojih roditelja smjestio je voljenu suprugu Davorku i njezinu obitelj te se vratio u postrojbu, 120. sisačku brigadu. Iako se zna da je bio među ubijenima, još se vodi kao nestao. Neutješna Davorka (51) već godinama njeguje uspomenu na njega i pokušava dokučiti gdje su završili njegovi posmrtni ostaci. "Da je sve ostalo kako treba, slavili bi 27 godina braka. Ja njega i danas vidim živog i sjećam se našeg zadnjeg susreta, kad se vraćao na frontu. Zagrlio me, poljubio i rekao: ‘Ti znaš da sam ja snalažljiv, sve će biti u redu’. I eto, ništa više nije u redu", otpočinje svoju tužnu priču Davorka. Supruga je upoznala 1989. u sad razrušenom petrinjskom hotelu. Ubrzo su se vjenčali i prve godine braka željeli su provesti uživajući jedno s drugim. Živjeli su kod Dadinih roditelja, putovali, a djecu i gradnju kuće ostavili su za buduće godine. No došao je rat i uništio im život. "Bili smo mladi, zaljubljeni i sretni. Nije uništena samo njegova nego i moja mladost. Ja njega sanjam i dan danas. Vidim ga živog, pokušavam doznati što mu se dogodilo, ali ne uspijevam. U snu smo sretni, zagrljeni, a kad se probudim, ukomirana sjedim na krevetu, svjesna da je to bio samo san", pripovijeda Davorka. Supruga je posljednji put čula 14. rujna oko 16 sati. Rekao joj je: ‘Nemoj me ići tražiti, bit će sve dobro. Kad ću moći do telefona, javit ću ti se’. "Kako čovjek može nestati? Kako život može stati? Kad sam znala doći u grad i vidjeti dvoje zaljubljenih kako šetaju, brzo sam pobjegla kući. Nisam mogla izdržati. Pa se pitam: ‘Bože, zašto se to baš meni moralo desiti?’. Zacrtali smo si neku budućnost, a rat je sve uništio. Još mi je teže što nismo imali djece", kaže Davorka za 24sata.

Autor: