Vijesti Najčitanije

ŽENE, MAJKE, RATNICE – Anka Predovan: Poskoci u mom srcu

U spomen na sve žene, aktivne sudionice Domovinskog rata,  na njihovu hrabrost, “ludost” i žrtvu, koju su podnijele za Domovinu, Portal dnevnih novosti u suradnji sa nekoliko braniteljskih udruga žena proizašlih  iz Domovinskog rata, pripremio Vam je  istinite priće tih naših nadasve hrabrih prijateljica, ŽENA, MAJKI, RATNICA, koje su svoju mladost  i  ljubav poklonile NJOJ “Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj”. Danas Vam donosimo  priću Anke Predovan.  

POSKOCI U MOM SRCU

                                                                               Kad sam bila mala, najviše sam se bojala zmija, a najviše poskoka jer su bili najubojitiji i od njihovog ugriza se umiralo. A sada kad čujem riječ "poskok" odmah pomislim na najhrabrije momke na svitu. Imala sam radnu obavezu koja je  vridila za sve zaposlenike Otočanke, a moja Otočanka malo radi, malo stane, ovisno o uzbunama. A svatko tko je bio u Zadru te 91. godine zna da su uzbune svirale stalno i da se stalno ginulo i ranjavalo. Ja sam bila putnik, dolazila sam u Zadar na posao iz Vrsi, mjesta koje nije bilo na dometu neprijateljskih projektila i za sve njegove stanovnike je bilo sigurno. To je bila olakotna okolnost, ali je bilo nemoguće više izdržavati i na taj način raditi. U veljači 1992. godine me rodica zovnila da dođem raditi u Specijalnu jedinicu "Poskoci" kojima je bio zapovjednik Svemir Vrsaljko.  Naravno da sam pristala i nije me bilo sram obnašati dužnost spremačice, a nikad nisam bila samo to. Svi su oni bili moja dica, jer je i moj sin Lado Predovan, koji je ima 17 godina, bija maloljetni dragovoljac, tija je kriomice otići na teren, ali su ga neki ljudi vratili i dali mu zaduženja koja su bila korisna, ali je bija bliže kući. Najteže je bilo doći do Zadra, do posla. Puno puta sam stajala na cesti i smrzavala se kako bi došla na posa, nekad bi me neko poveza, a nekad bi naiša koji bus... Sve je bilo nesigurno. Ne mogu reći da sam imala striktno radno vrime, bila sam dečkima uvik tu, kad je tribalo. Većina njih su bili prognanici tako da im je sjedište policije bija jedini dom.  Ja sam njima bila majka, a oni su bili moji ponosni sinovi: Svemir, Niko, Mišo, Dragan, Zoki, Hrvoje, Brane, Jukić, Kučić, Zlatko, Zvone, Bajzek, Bore, Neno, Paćo, doktor Tiho Dunatov, Pave, Danko, Stipe, Tome M, Marijo, Maka,Toni, Roko, Slaven, Tole, Jole, dr.Milan Pape, Davor V, Branko Z, Ljubo, Milan, Zvone, Branko M, Denis, Neven, Bare, Mile, Tome, Gojo, Nikica, Davor D, Mirko, Željko Žile, Ante Zmija, Jaja, Vele, Ivan, Ivica, Dušan, Tome G, pok. Žaja Župan i pok. Šime Miletić.......... Kad bi odlazili na teren, ja sam ih ispraćala, onda bi se sakrila i plakala da me oni ne vide. Kad bi dolazili, ja sam ih čekala raširenih ruku i ljubila jednog po jednog. Sa terena su dolazili umorni, neobrijani, iscrpljeni, šporki, ali u mojim očima su oni bili najlipši i najčišći. Svemiru sam znala reći: "Svemire, kuda vi idete, tuda idem i ja! Vi ste moji!"   Nas tri žene smo radile u Specijalnoj policiji, osim mene moje ratne sestre Ljilja Bulić i Milena Zrilić. Ja nemam rođenu sestru, ali sam zato u ratu stekla dvi, svoju stariju sestru Ljilju i mlađu sestru Milenu. Kad je bila akcija "Maslenica", atmosfera u bazi je bila napeta. Otišli su, a ja sam molila Boga da se svi živi vrate. Iščekivali smo vijesti, niko s nikim nije priča satima, a i danima. Hvala Bogu, svi su se vratili i moje srce je bilo mirno.   Bila sam doma kad su me zvali da su na Velebitu  ranjeni Pere Strmota i Martin Surać. Odma sam došla u bazu, da pripomognem ako triba. Jedan od nji je privežen u bolnicu u Rijeku, a drugi je osta u našoj bolnici Zadar. Pričali su mi kako je Petar ranjen. Kažu da je tako izrešetan, krvav, diga se sa zemlje di su svi ležali, i krenija.  Neko ga je upita:"Pere, ma di ćeš?"  -"A di ću? Iđen doktoru, vidiš da me pogodlo!" A skoro je iskrvarija.... Onda su mu i pismu otpivali   Evo Pere iz Raštana Vuka ima li ko da bi se tuka.   Taj naš Pere je u autu porodija svoju ženu i dočeka svoje četvrto dite.    Uvik su mi u srcu junaci "Poskoka" Sveto Denona, koji je poginija u 5. misecu 1992. g., pa Dragan Žunić kojeg sam stvarno volila kako da je moje dite, poginija je u 12. misecu 1992.   Nikad ne ću zaboraviti plave oči Ante Baljaka, koji je imao samo 22 godine, kada sam ih ispraćala u Oluju, reka mi je: "Ne plači, Anka, kad se vratim, najveću ću ti čokoladu kupiti!" Sunce moje, i nije se vratija... Kad je bila Oluja i kad smo čuli kako naši napreduju i oslobađaju zemlju bili smo sritni, prisritni. Moje sestre su krenile u susret našim Poskocima. Svemir je javija priko veze da i mene obavezno povezu. Dr. Dunatov mi je reka da bi bilo bolje da ostanem u bazi i da ih tu dočekam. Kad su dečki došli, mi smo se grlili i plakali najviše zbog Ante, ali smo bili sritni zbog pobjede. Ljudi civili su u našu bazu dolazili, slavili, donosili kolača i pića. Svi smo bili sritni, svi smo bili jedno. Srce nam je bilo veliko ko Velebit, bilo bi dobro da je tako i danas.   DOMOVINE ŠTIT   Ispred prsa domovine Od kamena štit Što je čuva, što je brani Velebit, Velebit.   A po njemu poskočine Izišli na stijene Gmižuć put slobode Krvlju natopljene.   Kroz povijest su mnoge gnjide Skrasit tu su htjele, Posrnut će i ove danas, Poskoci to vele.   Bez ikakve priče Motivi su jasni, Kažu poskok prvi Guja "Velečasni".   Oružje je vaša pravda, To dušmane brine. Sudnji dani grabe k njima Jer: to je naša domovina!   Prolomi se glas s visine: "Imena mi mog, Ne bojte se, ja sam s vama", Poručuje i Bog.   I opet ćeš, štitu dragi, Biti čist, bez mane Jer poskoka more ima Spremnih da te brane.   U "Poskocima" sam bila do 2008. g. i od tada sam u mirovini.  Zasluženoj, nadam se.   Anka Predovan  

Više iz kategorije: Vijesti

20. srpnja 1887. rođen pjesnik i pravaš Fran Galović, koji je kao austro-ugarski vojnik poginuo u Srbiji Najčitanije

20. srpnja 1887. rođen pjesnik i pravaš Fran Galović, koji je kao austro-ugarski vojnik poginuo u Srbiji

Otkrijte život i djelo Frana Galovića (1887.-1914.), istaknutog hrvatskog pjesnika i pravaša. Saznajte o njegovoj dijalektalnoj poeziji i smrti u Prvom svjetskom ratu.

20. 7. 2026.
10. travnja 1947. Split – mladi hrvatski domoljubi skinuli jugoslavensku zastavu s Marjana Najčitanije

10. travnja 1947. Split – mladi hrvatski domoljubi skinuli jugoslavensku zastavu s Marjana

Na današnji dan 1947. hrabra skupina hrvatskih domoljuba skinula je jugoslavensku zastavu s petokrakom sa splitskog brda Marjan. Umjesto jugoslavenske zastave…

10. 4. 2026.
9. travnja 1992. početak napada na Ljubuški – najmlađa žrtva zločina vojske Jugoslavije 9-mjesečna beba Najčitanije

9. travnja 1992. početak napada na Ljubuški – najmlađa žrtva zločina vojske Jugoslavije 9-mjesečna beba

Nije vojska Jugoslavije samo ubijala po Hercegovini 1945. nakon završetka rata i još godinama nakon rata. Danas se zaboravlja da je ista zločinačka vojska…

9. 4. 2026.
6. travnja 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju: 3 zemlje nastale njenim raspadom Najčitanije

6. travnja 1941. napad na Kraljevinu Jugoslaviju: 3 zemlje nastale njenim raspadom

Na teritoriju poražene i raspadnute Kraljevine Jugoslavije nastale su tri države, pod njemačkim i talijanskim utjecajem: Nezavisna Država Hrvatska, Srbija i…

6. 4. 2026.
Kako je 01. travnja postao dan zbijanja šala? Najčitanije

Kako je 01. travnja postao dan zbijanja šala?

Obilježava se 01. travnja, dan kada svatko sa svakim zbija šale, kada rijetko kome možete vjerovati u ono što kaže jer nećete biti sigurni šali li se ili…

1. 4. 2026.
27. ožujka 1941. Beograd – masonerija sudjelovala u puču koji je Jugoslaviju odveo u krvavi II. svjetski rat Najčitanije

27. ožujka 1941. Beograd – masonerija sudjelovala u puču koji je Jugoslaviju odveo u krvavi II. svjetski rat

Danas je u Srbiji (ali ne i Hrvatskoj) svima znano da je u prevrat u Beogradu, koji je izazvao rat u kojima su poginule stotine tisuća ljudi, bio djelo i…

27. 3. 2026.
Pravosudni cirkus u Turskoj: 30 godina zatvora hrvatskom kapetanu kojeg su sami pustili Najčitanije

Pravosudni cirkus u Turskoj: 30 godina zatvora hrvatskom kapetanu kojeg su sami pustili

10. 3. 2026.
Minhenska sigurnosna konferencija i Hrvatska Najčitanije

Minhenska sigurnosna konferencija i Hrvatska

KAKO SE GOJKO ŠUŠAK NA MINHENSKOJ SIGURNOSNOJ KONFERENCIJI U VELJAČI 1993. BORIO ZA HRVATSKU Na jubilarnoj 30. Minhenskoj konferenciji o sigurnosti u veljači…

27. 2. 2026.
Američka vojska u visokoj pripravnosti: Mogući napad na Iran već ovog vikenda, Trump još vaga odluku

Američka vojska u visokoj pripravnosti: Mogući napad na Iran već ovog vikenda, Trump još vaga odluku

Američka vojska spremna je provesti napad na Iran već ovog vikenda, iako predsjednik Donald Trump još uvijek nije donio konačnu odluku o tome hoće li takvu…

19. 2. 2026.
18. veljače 1992. – što javnost ne zna o 50 koncentracijskih logora za Hrvate u Domovinskom ratu? Najčitanije

18. veljače 1992. – što javnost ne zna o 50 koncentracijskih logora za Hrvate u Domovinskom ratu?

U mjestima gdje je srpski agresor slomio otpor golorukih branitelja ulazile su razularene individue u uniformama (JNA, četnici, šešeljevci, arkanovci, TO,…

18. 2. 2026.
16. veljače: Dogodilo se na današnji dan Najčitanije

16. veljače: Dogodilo se na današnji dan

1992. Izvršni direktor organizacije za zaštitu ljudskih prava Helsinki Watch Jeri Laber uputio iz New Yorka pismo predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću i…

16. 2. 2026.
Serija tribina „Hrvatska vas zove“ obilježava 35 godina od početka Domovinskog rata Najčitanije

Serija tribina „Hrvatska vas zove“ obilježava 35 godina od početka Domovinskog rata

Povodom obilježavanja 35. obljetnice početka Domovinskog rata, Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ pokreće seriju tribina pod nazivom „Hrvatska…

14. 2. 2026.

Prikazano 12 od 43153 članaka.