ŽIVE LI PUPOVČEVI SRBI U HRVATSKOJ ILI SRBIJI?

ŽIVE LI PUPOVČEVI SRBI U HRVATSKOJ ILI SRBIJI? Obilježavanje ustaških zločina uz srpsku zastavu, ali bez službenih hrvatskih obilježja! "Društvo" koje sebe definira kao "Gradsko vijeće srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara" i "Udruga antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara" i ove će godine obilježiti - kako tvrde - prvi ustaški masovni zločin nad Srbima u Hrvatskoj koji je 1941. zapovjedio Eugen Dido Kvaternik. I pri tome ih uopće neće smetati što žive u besplatnim gradskim kvadratima na Trgu Eugena Kvaternika i što ih se obilato sponzorira omraženim kunama iz državnog i lokalnog proračuna. U hrvatskoj historiografiji koja je po marksističkom obrascu desetljećima donosila vrijednosne sudove o karakteru Drugoga svjetskoga rata na ovim prostorima bilo je bezbroj primjera političkih instrumentalizacija, falsifikata i revizija. Budući da je u vrijeme komunizma sve bilo crno – bijelo, točnije crveno i crno, tako su i mnoga događanja nepravedno stavljena u potpuno krivi kontekst. Jedno od takvih je zasigurno i ono što se dogodilo u Gudovcu pokraj Bjelovara početkom 1941. godine. “Novija” povijest to bilježi kao gudovački zločin ustaša prema lokalnom manjinskom srpskom stanovništvu, kojeg Pupovčevo Srpsko narodno vijeće i danas smatra planski osmišljenim državnim konceptom koji je počeo djelovati upravo u Gudovcu, a nastavio se tjedan dana kasnije u Veljunu pa u drugim mjestima Banije i Korduna, a onda se, kaže Pupovac “uobličio u sistem koncentracijskih logora smrti”. Iako su mnogi pisali o događanjima u Gudovcu, nitko nikada nije objektivno sagledao širi aspekt priče. Dido Kvaternika i Edo Murtić O samom događaju postoje zapravo dvije verzije. Prema prvoj koju povjesničari smatraju vjerojatnijom, vojnika Milana Radovanovića po nacionalnosti Srbina po povratku iz kratkotrajnog rata kraljevske vojske s Hitlerovim trupama uhitile su nove vlasti jer nije predao oružje nakon što se vratio iz 108. pukovnije. Sutradan je u pratnji dvojice zaštitara trebao biti sproveden u Bjelovar, no na putu su napadnuti i ubijeni. Istoga dana je u Gudovcu u svojoj kući ubijen još jedan zaštitar. Ta je dva događaja vlast NDH iskoristila tvrdeći kako se radilo o organiziranom napadu gudovačkih četnika. Po drugoj verziji koju je poslije rata dao na suđenju policijski nadstražar Đuro Stanke, navodi da su postrojbe Hrvatske seljačke zaštite u Gudovcu uhitile dvojcu mladića iz tog sela te da je prilikom sprovođenja u zatvor u Bjelovaru jedan uhićenik pokušao bjeg. U nastaloj pucnjavi je osim bjegunca stradao jedan zaštitar u svojoj kući, koji je bio na odsustvu. Pretpostavlja se da su spomenutu patrolu napali neki od pripadnika bivše jugoslavenske vojske na povratku kućama, koje su ljudi primjećivali kako se kriju u šumi. Ipak to je pokrenulo mehanizam odmazde prema Srbima u Gudovcu i okolnim selima. Kotarski načelnik iz Bjelovara zapovjedio je zaštitarima da uhite “najopasnije” Srbe iz Gudovca. Pod izlikom da idu na saslušanje u općinu, deset Srba su okrutno ubijeni pred svojim domovima. Kao razlog navedeno je posjedovanje oružja. Rano ujutro 28. travnja 1941. počela je šira akcija. Ustaše su počele masovno uhićivati Srbe u samom Gudovcu, a poslije i u selima gudovačke općine – Velikom i Malom Korenovu, Prgomelju, Bolču, Klokočevcu, Tuku, Stančićima i Brezi. U pomoć im je stigla i jedna domobranska satnija. Vrlo brzo u Gudovcu se našlo oko 195 ljudi, Srba, muškaraca koji su zatvoreni u općinsku zgradu. Među njima su se nalazila i tri pravoslavna svećenika. Pri postrojavanju uhićenika prema nekim izvorima bio je nazočan i Eugen Dido Kvaternik, tada ustaški povjerenik za grad Zagreb, koji je netom stigao iz Zagreba. Njegova nazočnost u “slučaju Gudovec” dala je piscima potvrdu o involviranosti vrha NDH u zločin u Gudovcu, iako je nova ustaška vlast bila oformljena desetak dana ranije. Zanimljivo da su cijelu priču do u detalje tzv. povijesnim komunističkim izvorima opisivali Srbi koji su “preživjeli” pokolj. Jedan od njih je tvrdio kako je grupa od oko 200 ljudi dovedena na jednu obližnju livadu, gdje ih je 80 Mačekovih zaštitara strijeljalo u znak odmazde za 11 ubijenih Hrvata u Bjelovaru. Prema svjedočenju Milana Margetića, jednog od preživjelih tok pokolja mrtva tijela gudovečkih žrtava su ustaše prelili tek kupljenim krečom te ih prekrili tankim slojem zemlje. Postoje sporovi oko točnog broja žrtava u Gudovcu, ali on se kreće uvijek oko 200 ljudi. Zanimljivo nikada nije postojala namjera ustaške vlasti da prikrije taj zločin, već se upravo suprotno htjeli poslati poruku svim neprijateljima ustaške vlasti i NDH. Poznati hrvatski slikar Edo Murtić svjedočio je da je osobno kao mladić iz vlaka putujući s majkom iz Zagreba u Bjelovar vidio kako iz “vapnene vode vire ruke, noge kosa, glave”… Poslije dva dana došla je njemačka komisija koja je dala nalog da se leševi iskopaju i fotografiraju te je tada izbrojano 187 leševa. Tom prilikom je spašen još jedan preživjeli koji je dva dana ležao na gubilištu. Njega su Nijemci prebacili u bjelovarsku bolnicu gdje su ga liječili. Osobno je posvjedočio kako je njemačka vojska uskoro uhitila ustaše koji su sudjelovali u pokolju, sprovela ih u Bjelovar i zatvorili u bjelovarsku gimnaziju. Između ustaških i njemačkih vlasti došlo je do žestokih svađa oko okolnosti samog događaja i procesuiranja počinitelja. Zanimljivo da su fotografije gudovačkih žrtava što ih je napravila njemačka komisija u Gudovcu prvi put javno objavljene 1942. godine na izložbi u hotelu Balkan u Beogradu, sve u cilju tadašnje njemačke politike koja je težila onemogućavanju onih snaga koje su nastupale sa projugoslavenskim stavovima. Četnici i antifašisti – zajedno Mnogi autori naglašavaju kako dokumenti zapravo govore da “slučaj Gudovac” nosi pečat “zastrašivanja” ustaških vlasti prema onima koji nisu prihvaćali “novo stanje”, preuzimajući na taj način njemački “model”. S obzirom na to da se zločin u Gudovcu dogodio u specifičnim okolnostima bjelovarskih događaja samo 18 dana nakon osnutka Nezavisne Države Hrvatske a sam zločin dogodio u prilično nesređenim i konfuznim uvjetima, u kojima se plan stvarao doslovce na “terenu”, to je više djelovalo kao mjera odmazde ili “izolirani slučaj” bez šireg konteksta. Zato se taj događaj danas predstavlja kao krunski dokaz genocidnosti Hrvata od tada pa sve do danas. Naime, svake se godine u tom mjestu poznatom i po velikom Poljoprivrednom sajmu 28.travnja obilježava godišnjica “prvog masovnog zločina nad Srbima u Hrvatskoj”. Zadnjih godina i uz svesrdnu podršku aktualne vlasti. Dakle u slijedeći utorak “Gradsko vijeće srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara i udruga antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara uz nazočnost brojnih gostiju te pravoslavnih popova obilježit’ će godišnjice prvog ustaškog masovnog zločina nad Srbima iz okolice Bjelovara koji se dogodio u Gudovcu 28. aprila 1941. godine a komemoracija i vjerski obred održati će se na Spomen području u Gudovcu 28. aprila 2015. godine. Cijeli događaj organiziraju predsjednik Gradskog vijeća srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara Gojko Ćuruvija i predsjednik udruge antifašističkih boraca i antifašista Bjelovara Berislav Crnčić. Međutim, nisu mogli to napraviti dostojanstveno nego su na pozivnicu stavili ni manje ni više nego srpsku zastavu i partizansku kapu a u samom pozivu koristili su nehrvatske termine. Nigdje se iz poziva na 74.obljetnicu ne može zaključiti da se to događa u Republici Hrvatskoj jer naravno nema službenih državnih obilježja. Njima su hrvatska zastava i grb simbol genocidnosti Hrvata. Da stvar bude do kraja tragikomična, treba spomenuti činjenicu da Gradsko vijeće srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara u svakoj prigodi spomene ime omraženog im Eugena Kvaternika, a na (ne)sreću svoje besplatne prostorije koje su dobili do grada imaju upravo na Trgu Eugena Kvaternika. I uopće im ne smeta što se moraju širiti u vrlo lijepom prostoru u samom centru grada, pa makar nosio ime i ustaškog zločinca. Na koncu vole oni i omražene kune koje dobivaju također iz gradskog, ali i državnog proračuna. Gospodo i drugovi – nećete uspjeti! Na tu očiglednu provokaciju predstavnika srpske manjine i takozvanih antifašista reagirala je Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskoga rata koje prenosimo u cijelosti jer oni ne mogu dobiti mjesto i prostor u tzv. hrvatskim javnim glasilima. “Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Bjelovar oštro osuđuje provokaciju koja je napisana u pozivnici Gradskog vijeća srpske nacionalne manjine Grada Bjelovara koju potpisuje njen predsjednik Gojko Ćuruvija i predsjednik udruge antifašističkih boraca i antifašista Bjelovar Berislav Crnčić. Pozivnica kojom se poziva na obilježavanje godišnjice prvog ustaškog masovnog zločina nad Srbima iz okolice Bjelovara koji se dogodio u Gudovcu 28. aprila 1941. godine te kako će se komemoracija i vjerski obred održati na Spomen području u Gudovcu 28. aprila 2015. godine. Postavljamo pitanje navedenoj gospodi (ili drugovima) žive li oni u Hrvatskoj ili u Srbiji? Isto tako iznad potpisa Gojka Ćuruvije nalazi se napisana njegova funkcija na latinici (službeno pismo u RH) i ispod toga na ćirilici te zastava Srbije. Iznad pečata i na samom pečatu iznad potpisa Berislava Crnčića nalazi se crvena zvijezda petokraka na kojoj je partizanska kapa sa zvijezdom. Navedene stvari smatramo namjernim provokacijama hrvatskoga naroda a posebice hrvatskih branitelja od strane potpisnika navedene pozivnice te oštro osuđujemo takve postupke. Hrvatski branitelji nikada ne dijele niti umanjuju žrtvu ali smatramo neprihvatljivim ovakvo veličanje, korištenje pisma i simbola jednog totalitarnog režima i države koja je pod tim istim simbolima ubijala Hrvate i rušila po Hrvatskoj. Za sva zvjerstva, masovna ubojstva, silovanja i ratni zločin Srbi se nikada nisu ispričali niti došli položiti vijenac na spomen obilježja stradalim Hrvatima kako poslije 2. Svjetskog rata tako ni nakon Domovinskog rata. Napominjemo da je prošle godine na isto mjesto postavljena ploča napisana ćirilicom na što se reagiralo. Ove se godine otišlo korak dalje te se navedenim petokrakama, srpskim zastavama i ćirilicom pljuje po našim herojima koji su dali svoje živote, dijelove tijela, zdravlje za samostalnu i slobodnu Hrvatsku gurajući nas time ponovno u neke jugokomunističke spletke i asocijacije. Gospodo – drugovi ako vam je to u cilju dajemo vam do znanja da u tome nećete uspjeti! Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata Bjelovar predsjednik ŽIVE LI PUPOVČEVI SRBI U HRVATSKOJ ILI SRBIJI?