Istraga koja se u istarskom kraju povela zbog Uljanika, a koja je za sobom povukla one koji su ravnali pulskim škverom posljednjih godina, svakako je korisna, no kako to u Hrvatskoj nerijetko biva ništa ne može proći bez politike. A Uljanik osim što je priča koja se izravno dotiče hrvatskog gospodarstva, vrlo se izravno dotiče i predstavnika politike. Tako svakako valja napomenuti da odgovornost za kolaps Uljanika na plećima nose i hrvatske vlade koje su nepromišljeno, bez kontrole, kriterija i reda odobravale milijunska jamstva, a kada je do sloma prošle godine došlo saznalo se da Uljanik Grupa raspolaže sa 4,3 milijarde kuna aktivnih državnih jamstava koja su im odobravana od 2010.godine. Brojke oko kojih se također valja zamisliti one su koje je javnosti prezentirao ministar financija Zdravko Marić koji je nedavno kazao kako je od neovisnosti u spašavanje brodogradilišta uloženo 35 milijardi kuna, a samo za jamstva koja su davana Uljaniku Vlada je lani izdvojila 3,1 milijardu kuna, i to čak i za one brodove za koje je uprava Uljanika preuzela predujam od naručitelja, za što su dobili jamstva od države bez da su počeli s gradnjom. Novih 125 milijuna eura, sjesti bi moglo na državnu kasu, ako se ne isporuči sofisticirani brod čija je uloga produbljenje morskog zna, za čiji završetak treba uložiti dodatnih 25 milijuna eura. O slučaju Uljanik nedavno se oglasio i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić koji je obznanio da njihovi istražitelji već šest mjeseci vrše izvide kako bi definirali što se dogodilo s tolikim milijardama, te je priznao da se radi o kompliciranoj materiji što ne čudi budući da su Vlade jamstva izdavala bez provjere u kriterija, a brojke kazuju kako je vlada bivše premijerke Kosor jamčila za 230 milijuna kuna, vlada njenog nasljednika Milanovića dala je basnoslovnih 2,8 milijardi kuna, Oreškovićeva pak 428 te aktualna Plenkovićeva 808 milijuna kuna. Osim vlada, valja u slučaju Uljanik podsjetiti i na ulogu IDS-a, naime javnost je svjedočila kako su mnogi koji su sjedili u upravi Uljanika i tvrtki kćeri za to izdašno nagrađeni, što potvrđuju i popisi imetka koji su cirkulirali medijskim prostorom, u kojem su se pojavile i priče o tvrtkama koje su osnivali Uljanikovi direktori kojima je po svemu sudeći propadanje škvera bio unosan posao, a unutar te grupacije spominje se i dio IDS-ovaca, koji istarskim krajem drmaju godinama, i bez kojih je bilo kakve konkretne odluke teško donesti. Da nešto neugodno zaudara iz IDS-a dalo se naslutiti nedavno kada su se radnici Uljanika postrojili i prozvali baš ovu stranku kao glavnu i odgovornu za propadanju brodogradilištima, povikivali su tada radnici kako na glas, tako i s transparenata da se u IDS_ovim redovima kriju mafija, i lopovi, neimenujući nikoga konkretno. Imenovan je zato u javnom prostoru Ivan Jakovčić koji je lobističke usluge naplaćivao donedavnom kandidatu za strateškog partnera u Uljaniku Danku Končaru.