Zorica Gregurić: 'Ćirilica? Ne, nikako... Sve dok pamtim mrtvog Igora, bebu od 5,5 mjeseci koja je donesena bez pola glave'

"Ono što teško mogu zaboraviti, a gotovo nikako oprostiti su ubijena djeca. Prije incidenta s pločom, vraćala sam se s groblja... Potreslo me 938 križeva, a među njima onaj Igorov..", doznajemo od privedene Vukovarke, Zorice Gregurić. Žene Vukovara pokazale su odvažnost u ratu, ali im hrabrosti ne nedostaje ni u miru. Taj, uvjetno rečeno, "mir" nikako da zaživi u njihovom gradu, a građani ga teško nalaze i u sebi samima. Jučerašnje obilježavanje osnutka 204. brigade i obilazak grobova mrtvih branitelja, civila i djece, bio je posebno emotivan za one koji su prošli vukovarsku kalvariju ili je proživjeli na bilo koji način. Nakon polaganja vijenaca i podsjećanja te molitve na ubijene, Vukovarcima je teško pao kordon interventne policije zbog koje je cijeli grad izgledao kao pod opsadom. To je bio okidač da se udari upravo na ono zbog čega građani grada heroja i danas osjećaju teret, umjesto da uživaju u zasluženom miru – ćirilicu. Popričali smo sa Zoricom Gregurić, koja je kao dragovoljac Domovinskog rata, članica Stožera za obranu Vukovara i tajnica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara bila jedna od privedenih: Točno, ćirilica je "tuđa" stvar! - Točno je, jučer su privedene četiri žene i ja sam bila jedna od njih. Privela su me dva interventna policajca, no nakon sat – dva sam puštena jer sam se pozvala na pravo da ne dam iskaz. Ostalo je na DORH-u. Ne priznajem tu kaznenu prijavu i stvari za koje me terete, no jedna stvar u toj prijavi ipak je navedena ispravno. Piše da se radi o navodnom oštećivanju "tuđe stvari". Da, ćirilica je tuđa stvar u Vukovaru i ja je ne želim sve dok pamtim slike užasa pobijene vukovarske djece – kazala je Zorica Gregurić koja se s teškoćom prisjetila ratnih dana u Vukovaru i njene uloge medicinske sestre: - Bili smo spremni da će nam stradavati suborci. Bio je rat, bili smo napadnuti. Ono što teško mogu zaboraviti, a gotovo nikako oprostiti su ubijena djeca. Prije incidenta s pločom, vraćala sam se s groblja... Potreslo me 938 križeva, a među njima onaj Igorov... Imao je 5,5 mjeseci kada mi je donesen bez pola glave... Tada sam zaplakala prvi i posljednji put. Pamtim i malog trogodišnjeg Matiju, ne zaboravljam 12-godišnjeg dječaka koji mi je potpuno raznesenog buta umro na rukama. Možete li to shvatiti? Ja sam i prije rata radila u dječjoj bolnici na odjelu opeklina, dakle, izuzetno težak odjel s teškim slučajevima opečene djece. Ali, to su bile nesreće, nenamjerne stvari. Djecu u ratu ubijali su namjerno i to ne praštam – stišanim tonom i vidljivo potreseno doznajemo o razlozima neprihvaćanja ćirilice pod kojom su stradala vukovarska djeca. To nisu bile oči djece, nego staraca - Po povratku s groblja, sjetila sam se i majki koje su mi donosile stradalu djecu. Pamtim pogled tih mališana... To nisu bile oči djece, nego oči staraca koja su u svojoj najnježnijoj dobi prošla neviđen strah, teror i brutalnost. Oni su već kao mali, preko noći postali zreli. Žalim zbog tih ukradenih djetinjstava, žalim za pobijenim ranjenicima sa Ovčare, žalim za 66 ranjenih koje još nismo našli. Sve me to potreslo u jednom danu. Činjenica da bi oko nestalih mogli informacijama pomoći "domaći" Srbi koji zacijelo imaju neke informacije. Oni, međutim, šute. Svi šute, nitko na ništa ne reagira. Samo se neočekivano svi probude kad padne ćirilična ploča. Ministar Bauk nevjerojatnom brzinom vraća te ploče i procesuira, a s druge strane "spava" kad je u pitanju Damir Jašarević, bivši predsjednik Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara koji se ne da sa trona i koji je "opustošio" udrugu. Znači, kriminalu se gleda kroz prste i oklijeva se s procesuiranjem, a ljudi koji su skidali ploče ekspresno su osuđeni – dijeli s nama Vukovarka Zorica koja je privedena zbog navodnog "oštećivanja tuđe stvari", tj. dvojezične ploče i to one sa policijske postaje. Policija je prekršila niz zakona Zorica Gregurić smatra kako je ovim privođenjima policija prekršila niz zakona: - Odluka Ustavnog suda je pravomoćna, a ona kaže da ploče ne mogu biti postavljene dok o tome ne izglasa lokalna samouprava. Ako se ploče maknu, zakon kaže da se ne smiju vratiti u prvobitno stanje, a također se ne smiju nasilno braniti. Uprkos tome, privođeni smo od interventne policije koje je bio pun grad. Na veliki i emotivan dan osnutka 204 vukobarske brigade, samo u našoj luci izbrojali smo 20 vozila interventne policije. Došli su "braniti" grad od onih koji su ga oslobađali i koji ga neizmjerno vole. Nije li to strašno? - zapitala se Zorica Gregurić.  

• Autor: S.Vučković
• Photo: Facebook/Zorica Gregurić

Izvorni članak možete pogledati OVDJE