ZRIN – mjesto partizanskog genocida

Genocid nad mještanima Zrina, četnici i ostaci starojugoslavenske vojske započeli su već početkom proljeća 1941. godine. Velika tragedija desila se 8 na 9. rujna 1943 kada Zrinjane napadaju partizani i tzv narodno oslobodilačka vojska Jugoslavije. Zrin je spaljen do temelja, trećina stanovništva ubijena ostali stanovnici raseljeni. Ove je subote povodom 72. godišnjice partizanskog genocida nad Hrvatima u Zrinu na Malu gospu 1943 godine, u organizaciji Udruge veterana 145 brigade HV iz Dubrave, Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Udruge hrvatskih branitelja 121 brigade pukovnije HV-a Nova Gradiška, Sisačke biskupije, KUD-a Pleter, potomaka Zrinjana iz Zagreba, Siska i Hrvatske, te Hrvatskog demokratskog foruma Struga Banska a pod pokroviteljstvom Sisačko moslavačke županije, održano u Zrinu tradicionalno hodočašće Zrin 2015. Ova domoljubna manifestacija okupila je nekoliko stotina sudionika - pripadnika domovinskog obrambenog rata, domoljuba i potomaka raseljenih Zrinjana kao i predstavnike državnih institucija. Misno slavlje kod temelja stare župne crkve Načašća sv. Križa predvodili su sisački biskup mons. Dr Vlado Košić i bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak. U kulturno umjetničkom dijelu programa sudjelovali su hrvatski glumci Vedran Mlikota i Sanja Drakulić, Ivana Lozar sopranistica, Jadranka Pausić, Ana Marija Huzanić, Nikolina Lako, Zbor Hrvatice udruge Hrvatske žene iz Zagreba. Recitirane su, među ostalim i domoljubne pjesme potomaka protjeranih Zrinjana. Komemorativnu svečanost poduprli su Ministarstvo obrane RH, glavni stožer oružanih snaga RH i zapovjedništvu i pripadnicima postrojbe počasno zaštitne bojne koja osigurava predsjednicu RH.   Ova domoljubna manifestacija započela je mimohodom hrvatske časti, nakon čega je uslijedilo misno slavlje a potom obraćanje sudionicima te polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Sudionicima su se među ostalim obratili izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, gosp. Ante Deur, Župan Sisačko-moslavačke županije gospodin Ivo Žinić te izaslanik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića gospodin Miodrag Demo. Izaslanik Predsjednice RH Ante Deur naglasio je kako su 9.9.1943. godine Titovi partizani u Zrinu počinili strašan zločin - upali su u Zrin spalili mjesto do temelja, prije toga opljačkali kuće, spalili župnu crkvu, trećinu stanovništva mučki ubili, ostale protjerali, te da za taj zločin do danas nitko nije odgovarao. Naglasio je da je Zrin godinama prešućivan. Svaki je zločin bitno osuditi jer jedino tako možemo dobiti priliku i krenuti od početka. Gospodin Ivo Žinić, župan Sisačko moslavačke županije u svome je obraćanju hodočasnicima, naveo kako danas nije oportuno reći da je bilo zločina tijekom antifašističke borbe te kako se oni koji potežu te teme odmah etiketira kao desničare, radikale a onda i ustaše. Hrvatska danas nosi nametnuto isforsirano breme krivnje ustaških zločina te da se i 90-ih pokušao stigmatizirati osloboditeljni domovinski obrambeni rat. Posebno impresivan govor održala je 20-godišnja studentica Nikolina Lako koja se skupu obratila u ime organizatora, te kao kćer hrvatskog dragovoljca i ratnog veterana Hrvatskog domovinskog obrambenog rata, ali i kao mlada Hrvatica. Među ostalim navela je: Preuzvišeni oci biskupi, poštovani izaslaniče Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine župane Sisačko – moslavačke županije ! Štovani generali hrvatske pobjedničke vojske. Uvažene gospođe i gospodo, časni zbore, poštovani hrvatski branitelji i ratni veterani, poštovani hrvatski domoljubi. Dragi Zrinjani i potomci Zrinjana. ! Časni skupe, obraćam Vam se u ime organizatora ove komemoracije, kao kćer hrvatskog dragovoljca i ratnog veterana Hrvatskog domovinskog obrambenog rata, kao mlada Hrvatica. Na prostorima moje Domovine vođeni su krvavi ratovi, pri čemu je poharana i otimana privatna imovina i ubijani ljudi. Evo, mi stojimo na ovom svetom mjestu, na razrušenim temeljima župne crkve Našašća Svetoga Križa u Zrinu, koju su zapalili i porušili pripadnici partizanskih jedinica prije 72. godine. Nisu bili zadovoljni, rušenjem crkve, nego su spalili cijelo mjesto, poubijali na stotine nevinih ljudi različitih dobi, ovdje ih samo zatrpali uz temelje crkve, dok su preživjele istjerali u progonstvo i do danas se potomci ne smiju vraćati na imanja i imovinu svojih djedova i očeva. Ovdje su nemilosrdno poubijani mahom civili: muškarci, žene i djeca, mještani Zrina, jer su branili svoje gole živote i svoja obiteljska ognjišta od najezde zla. S pijetetom i molitvom za njihove duše, kroz Svetu Misu i prigodni program, nastojimo im se odužiti kao vjernici i hrvatski domoljubi nad njihovim posljednjim ovozemaljskim počivalištem. Vjera nas poučava, kako je žrtva života čovjeka za bližnjega, najuzvišeniji oblik plemenitosti i ljubavi u darivanju za drugoga. Nije li žrtva ovih ovdje poubijanih mještana Zrina itekako kršćansko mučeništvo, jer su ovdje stradali nevini. Oni su već tada, svojom žrtvom, temeljili današnju Hrvatsku. Postavljam pitanje. Zašto se Zrinjanima, u ime pravde i u ime njihove žrtve, ne vrati oteta imovina i poništi sramna presuda jugoslavenskog suda???? Može li oteta imovina biti nadomjestak otetoj imovini??? Što čekaš Hrvatska??!! Da ne bude zabune, klanjam se svačijoj nevinoj žrtvi. Molim Boga, neka bude milostiv i pripadnicima moga roda koji su učinili zlo. Ali ne pristajem na manipulacije, na laž, na preuveličavanje. Pristajem jedino na - istinu ! Rođena sam nakon rata, u kojem je i moj otac, kao i tisuće drugih, ostavljalo vlastite obitelji i tek rođenu djecu kako bi svoj skromni obol kao ljudi, humanisti i vojnici pružili svom napaćenom hrvatskom narodu, u borbi za opstojnost, državnost, slobodu i mir. Istina, mnogi se očevi nisu vratili svojim najmilijima; mnogi su osakaćeni, danas mnogi obolijevaju od neizlječivih bolesti i ubrzano vrlo mladi i umiru. Danas naši očevi i hrvatski heroji bivaju izigrani mali ljudi u igri moći velikih politikantskih muljatora i lidera bez skrupula. Nažalost, takvi danas odlučuju o sudbini vas starijih ali i nas, mladih naraštaja, koji postajemo itekako zabrinuti za budućnost kako svoju, tako i države Hrvatske. Ima i časnih ljudi u politici, ali nažalost, takvi nisu u poziciji pozitivno mijenjati stanje u Hrvatskoj. S ovog mjesta im poručujem, tražim zajedništvo domoljubnih političkih opcija radi ostvarenja ideala naših očeva. A to je: demokratska, suverena i prosperitetna Hrvatska, domovina sretnih ljudi. Političari, to ste dužni i mojem ocu i meni!!!! Mi, mladi Hrvati, želimo život, smanjenje siromaštva, tražimo otvaranje radnih mjesta, poštenu plaću za zasluženi rad. Ne želim biti Hrvatica sa potplaćenim radnim mjestom u Njemačkoj, Irskoj, Finskoj ili drugdje. Od vas, hrvatskih političara ali i hrvatske akademske zajednice tražim da pravodobno i primjereno reagirate na provokacije, laži i podvale koje nam srpski politički i crkveni znalci znaju s vremena na vrijeme uputiti. Ne smijete na smišljene podvale, mržnju, laži te manipulacije, dezorijentirano i zbunjeno šutjeti jer vas kao takve ne trebamo i nećemo plaćati !!! Žrtva Zrina i drugih mjesta poput Zrina, Boričevca, Škabrnje, Vukovara i ostalih hrvatskih mjesta, žrtve naših očeva i djedova imaju smisla samo ako moja generacija korača u budućnost otvorenih očiju i biva svjesna vrijednosti mjesta poput Zrina. Ja sam sada mogla biti negdje drugdje. Mogla sam čavrljati sa prijateljicama na Facebooku. Ali, ja sam ovdje, u slavnom Zrinu. Želim i u budućnosti dolaziti u Zrin, sa svojom obitelji i pričati svoj djeci o junačkoj povijesti Zrinskih ali i o tužnoj sudbini nekadašnjih žitelja Zrina. Nadam se kako ću tada čuti veselu igru mladih Zrinjana, potomaka onih vrijednih, dobrih i odlučnih Zrinjana što bijahu ubijani, mučeni i protjerani. Onih kojih nema ali žive u svojim potomcima, onih koji žive u meni. Živjeli ! Hvala Vam na pozornosti ! Zrin je u 40-im godinama prošlog stoljeća bio u potpunosti katolički hrvatski gradić koji je u to vrijeme brojio 800 duša raspoređenih u 143 obitelji. Zrin je u ono vrijeme imao crkvu, upravu, dvije škole. Genocid nad mještanima Zrina, četnici i ostaci starojugoslavenske vojske započeli su već početkom proljeća 1941. godine. Velika tragedija desila se 8 na 9. rujna 1943 kada Zrinjane napadaju partizani i tzv narodno oslobodilačka vojska Jugoslavije. Zrin je spaljen do temelja, trećina stanovništva ubijena ostali stanovnici raseljeni. Zrin je uništen jer se nitko od mještana nije htio pridružiti partizanima. Do dana današnjeg Zrinjanima niti njihovim potomcima nije vraćena njihova djedovina, a za strašne zločine nikada nitko nije odgovarao. Zrin je u srednjem vijeku bio je stolni grad hrvatske plemićke obitelji Zrinski i u njemu je najvjerojatnije rođen Nikola Zrinski Sigetski, najveći hrvatski vojni junak. U to vrijeme Zrin je doživio veliki uzlet. 1577 godine Zrin pada u turske ruke, da bi 1687 bio vraćen u sastav Habsburške monarhije.   Vlatka Sakar Foto: Marta Pilić