Žrtve partizanske egzekucije: "Ne bacajte smeće na kosti mojih predaka"

Javili Vici Vukojeviću - Istina će se kad tad rasvijetliti, no poziv novinarima nije za to kako bi požurili rasvjetljavanje te istine, već da zamolimo sve one koji se možda ili neznanja ili s predumišljajem u tu jamu bacaju smeće i otpad. A, istina vam je sljedeća. Za blagdan svetoga Mihovila, znači 29. rujna navršava se punih sedamdeset godina od jednog stravičnog čina partizanske vojske. Toga crnoga dana 1943. godine njihovi pripadnici ubili su i u tu jamu bacili moga strica Ivana, koji je tada imao 18 godina, potom naše susjede Matu Radalja i Antu Prgometa. Bez suđenja, na pravdi Boga, bez da su išta učinili. Doznali smo poslije da je to bila odmazda za neke njihove suborce, koji su ubijeni u ratnim operacijama u Bosni i Hercegovini. Pa, što su naši ljudi tu bili krivi – priča nam sa sjetom Petar Barić. – Dolaskom naše Hrvatske, nastavlja Petar,  vodeći nas prema jami, još 1995. pokrenuli smo stvar kod nadležnih državnih organa, sjećam se da je to vodio Vice Vukojević, da nam se jama ispita. I doista, došli su i speleolozi i konstatirali da unutra ima ljudskih kostiju. Priča se da su tu ubijene i ubačene i neke časne sestre. Svake godine moji sumještani i rodbina poginulih ovdje upale svijeće, pomole se. A, evo, vidite što netko drugi radi. Baca smeće i otpad, stare krevete, štednjake, smeće... Već nekoliko puta sam ovdje čistio, jer se dolje u dnu nalaze kosti naših ljudi. Speleolozi već tražili Petar je pozvao sve institucije da se jednom zauvijek rasvijetli misterij jame kod Gudelja, izvade kosti nevinih ljudi i da ih se dostojanstveno pokopa. - Znam da sam osobno bio u ispitivanju te jame, otprilike prije desetak godina. I tada nismo uočili nikakve ljudske kosti. No, znam da je u jami bilo dosta smeća i otpada, pa ispod toga nismo ni mogli ništa vidjeti. Koristim priliku da i ja kao pasionirani istraživač podzemnih špilja našega krša i ljubitelj prirode, zamolim ljude da ne bacaju otpad i smeće, jer su takve jame i svojevrsni izvori vode i preko njih mogu se zagaditi i okolni izvori, kaže speleolog Tonći Rađa. Petar je, međutim, još jednom bio izričit. - Kako se kosti i mogu vidjeti kada je netko desetljećima permanentno tu bacao životinjski otpad, strvine, smeće... Onih godina poslije rata i namjerno da bi se zatrli dokazi. Moj otac Ante je još živ, živi su i mnogi Slivanjci koji znadu o tim zločinima 1943. godine i posvjedočit će to. Jamu treba očistiti od otpada i smeća, pa cijeli naš kraj znade što ona skriva. Godinama se šutjelo, znali su se i ubojice i došlo je vrijeme da se rasvijetli sudbina žrtava koje su tu bačene, odlučan je Petar Barić. Tekst i snimka: Braco Ćosić Izvornu vijest možete pogledati ovdje