VIJESTI Hrvatska

Zvonimir Despot: Neka Savjet za nacionalne manjine prouči popis knjiga o Waffen-SS-u tiskanih u Njemačkoj

22.06.2013. 11:24:36

Savjet za nacionalne manjine na sjednici 13. lipnja 2013. “oštro je osudio napise lipanjskog izdanja mjesečnika Vojna povijest Broj 27 o razvoju ustaške vojnice — oružane sile ustaškog pokreta sa slikom ratnog zločinca Jure Francetića na naslovnici odnosno preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za čitanje u srednjim školama”. Predsjednik Savjeta Aleksandar Tolnauer za emisiju „Prizma“ na HTV-u u subotu nakon sjednice kazao je pak da su u Savjetu jednoglasno zaključili da se u VP-u revidira povijest, da se veličaju ustaški poredak i ustaška vojska te da je to nedopustivo. Predsjednik Savjeta zatim je dobio moje pismo koje je sadržajem slično onome bivšem šefu države Stjepanu Mesiću. U pismu sam napisao: „Poštovani, jedan od nedavnih brojeva magazina „Vojna povijest“ imao je na naslovnici temu i fotografiju iz vremena JNA. I tada sam napisao u uvodniku toga broja kako je JNA, bez obzira na naše osjećaje, na agresiju, na rat, dio naše vojne povijesti te da ni u kojemu slučaju tu temu ne smijemo izbjegavati. Bilo je i nekoliko ružnih reakcija na objavu te teme na naslovnici, što je možda i donekle razumljivo, posebice ako je riječ o ljudima koji su osobno doživjeli strahote agresije i rata, izgubili svoje bližnje, svoju imovinu, nastradali… No mi se u VP-u bavimo izučavanjem hrvatske vojne povijesti iz svih razdoblja, a JNA je obilježila dobar dio hrvatske povijesti 20. stoljeća, baš kao i partizani za Drugog svjetskog rata. Bilo je na naslovnicama i drugih tema vezanih uz pobjedničku stranu u Drugome svjetskom ratu, pa i domaću, imali smo Franju Tuđmana u partizanima, Glavni štab Hrvatske, operaciju židovskih padobranaca, Titovu bitku za Trst… Tu su i dva ovogodišnja posebna broja, o Crvenoj armiji i američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu. >>Jovanovićevo ministarstvo: 'Zbog Francetića povlačimo preporuku za korištenje časopisa Vojna povijest u školama' Bio sam prilično siguran da će biti svakakvih, pa i burnih reakcija i na temu ovoga broja, na Ustašku vojnicu, na sliku Jure Francetića na naslovnici. No i na ovaj način, s otvaranjem i ove teme o Ustaškoj vojnici, VP svima dokazuje i pokazuje kako se treba odnositi prema proučavanju povijesti – nema više ideologizacije, nema tabua, nema skrivanja, nema navijanja. To sam već više puta naglasio u uvodnicima magazina. I to su prepoznali mnogobrojni čitatelji. Kad je riječ o ovoj temi, istraživati i pisati o temama vezanima uz Ustaški pokret za znanstvenike je oduvijek predstavljao svojevrstan rizik. Činjenica je da su i NDH i Ustaški pokret, pa otuda i Ustaška vojnica, bili definirani negativno još u vrijeme socijalističke Jugoslavije terminima kao fašistički, kvislinški ili zločinački. Stoga je uvijek postojao svojevrstan rizik da znanstvenik koji se usudi istraživati te teme, bez obzira na to koliko objektivan pri tome bio, bude i sam politički okvalificiran kao ‘ustaški’, ‘proustaški’ ili čak ‘profašistički’ nastrojen. Čak i u vrijeme socijalističke Jugoslavije kada su se povjesničari, osvjedočeni članovi komunističke partije, bavili ovom temom, bilo je preporučljivo staviti koji epitet (takozvani, kvislinški itd.) ispred naslova tema koje je ‘pokrivala’ NDH. Također, činjenica da su pripadnici Ustaškog pokreta imali odlučujuću ulogu u nastanku NDH utjecala je da se terminom ‘ustaški’ obuhvati i ono što je bilo izvan pokreta ili vojnice. Došlo je tako do sveopće kontaminacije povijesnih tema iz razdoblja NDH terminom ustaški, naravno ako ona nije bila partizanska ili antifašistička. Ovaj trend uočljiv je i kod pojedinih istaknutih povjesničara toga razdoblja, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim republikama tadašnje Jugoslavije. >>Knjiga 'Ustaška vojnica 1' u prodaji na svim kioscima u BiH Što je još gore, aktualne političke podjele u hrvatskom političkom životu, kao i posljedice rata 1991.-1995., koje se osjećaju na području čitave bivše Jugoslavije, i nadalje otežavaju objektivno sagledavanje pojedinih pitanja iz razdoblja NDH, odnosno da se tim temama pridoda određen ideološki naglasak. S druge strane, pojava vala novog ‘antifašizma’ u javnom diskursu posebno je utjecala da se bavljenje NDH proglašava tzv. ‘povijesnim revizionizmom’. Široko postavljen ‘antifašizam’ čak je i kod pojedinih znanstvenika uspostavljen kao svojevrstan kriterij istine, a jezik osuda bavljenja poviješću NDH bliži je staljinističkoj ratnoj promidžbi, nego jeziku činjenica. Stoga je i najnovija reakcija Savjeta na tragu staljinističkih i boljševičkih manira, kad se trebalo zabranjivati sve što je nepoćudno. Jer je Savjet na sjednici 13. lipnja “oštro osudio napise lipanjskog izdanja mjesečnika Vojna povijest Broj 27 o razvoju ustaške vojnice — oružane sile ustaškog pokreta sa slikom ratnog zločinca Jure Francetića na naslovnici odnosno preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za čitanje u srednjim školama”. Vi ste pak kao predsjednik Savjeta za Prizmu na HTV-u kazali da su u Savjetu jednoglasno zaključili da se u VP-u revidira povijest, da se veličaju ustaški poredak i ustaška vojska te da je to nedopustivo. Očito dame i gospoda iz Savjeta žive u nekom prošlom vremenu kad se nekoga trebalo pitati za savjet što se i kako može pisati i objavljivati, a pitanje je i jesu li uopće pročitali navedeni članak, uključujući i Vas! >>Željko Primorac: Demokraciji nas uči nepismena partizanija Nadam se da će članovi Savjeta idući put pažljivije govoriti o ovim temama. Kako je komentirao moj dobar prijatelj i kolega, zanimljivo, gdje je ta objektivnost današnjih hrvatskih političara, obnašatelja javnih dužnosti? Već je i Italija uspjela razjasniti svoju vojnu povijest unatoč svim sukobima od lijeve do najdesnije strane, a Hrvati ne mogu. Šteta. Molim da s ovim pismom upoznate sve članove Savjeta!“ Na to je pismo svojim pismom odgovorio Tolnauer, koje citiram u cijelosti: „Poštovani, Vezano uz reagiranje koje ste nam uputili 15. lipnja 2013., Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske dostavlja sljedeće očitovanje: Savjet za nacionalne manjine krovno je tijelo 22 nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj u čijem sastavu su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Njegova osnovna zadaća sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina je omogućavanje sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom i političkom životu Republike Hrvatske, a osobito razmatranje, predlaganje, uređivanje i rješavanje pitanja u svezi sa ostvarivanjem i zaštitom njihovih prava i sloboda, i to prvenstveno u smislu integracije u hrvatsko društvo sa svojim punim identitetom. Neke od nacionalnih manjina doživjele su u vrijeme tzv. Nezavisne države Hrvatske težak progon u kojem je upravo, kako je Vi nazivate, ustaška vojnica (prema rječniku Hrvatskog jezika vojnica je arhaizam za rat, a ne vojne formacije), sustavno provodila, legitimirala i promovirala usporedo s genocidom nad Srbima i Romima, holokaustom nad Židovima, te ratnim zločinima nad političkim neistomišljenicima među Hrvatima, Bošnjacima, Slovencima idr., od 1941. pa sve do svoga kraja 1945. godine. U svijetlu tih neosporno verificiranih i povijesno dokazanih činjenica koje su kao takve ušle u europsku i svjetsku povijest, zasigurno je potrebno da se o njoj piše i uči u školama, ali na način koji u ničemu neće zaobići činjenice da je ta i takva „vojnica“ bila u službi monstruozne tvorevine čije je funkcioniranje u najvećoj mjeri ovisilo o osovinskim saveznicima fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj, kao i seriji Pavelićevih ustupaka od rimskih ugovora pa nadalje. S obzirom na to da u naslovu navodite da je „glavni zadatak ustaške vojnice bilo očuvanje postignuća ustaške borbe i obrana Nezavisne države Hrvatske, a da se politički ciljevi tzv. Nezavisne države Hrvatske koju je ta vojnica trebala braniti ne spominju, sasvim je logično da smo protiv takve vrste interpretacije povijesti, pogotovo u svjetlu zadnjih istraživanja u kojima samo 27% mladih ispitanika u srednjim školama smatra da je NDH bila fašistička i nacistička tvorevina. Povijesni istraživač trebao bi biti vođen interesom da svijet upoznaje s vjerodostojnim činjenicama, ne u svrhu da prešućuje već da saznanja ne podređuje svom svjetonazoru već punoj istini jer pola istine uvijek je cijela laž. Zasigurno je potrebno istinski preispitivati povijest, postavljati pitanja, nuditi nova saznanja, pa i uznemiravati ljude, ali nažalost istina je moćna po namjeri ali često nemoćna po učinku. U mnogo slučajeva njezina prisutnost u današnjem svijetu izgleda posve slučajno jer često u tranzicijskim društvima kakvo je naše fiksacija na prošlost vođena je interesom o prikazivanju bolje prošlosti nego što je ona bila, a često i nostalgičnim žalom za prošlim vremenima, bivšim porecima i iščezlim državama. Ni u kom slučaju nije nam bio cilj utjecati ili mijenjati Vaše stavove na koje imate legitimno pravo, već upravo obrnuto, ukazati na naš stav o načinu prezentiranja povijesnih činjenica na principu kako bi stari latini rekli “mala causa silenda est.“ Kada bi danas slična publikacija o nacističkoj političkoj vojsci SS-u u Njemačkoj ugledala svjetlo dana, zasigurno bi autor imao vrlo brze i bliske kontakte sa Njemačkim saveznim tužiteljem Wolf-Dieter Dietrichom, kojega i Vi osobno spominjete u pozitivnom svjetlu u komentaru od 17. lipnja 2013. u članku “Hoće li Njemačka provesti lustraciju u Hrvatskoj?“. Apsolutno se slažemo da je u današnjem trenutku, kako Vi navodite „aktualne političke podjele u hrvatskom političkom životu“, potrebno razmatrati sve povijesne teme i to u smislu verificiranja povijesne istine zbog one većinske antifašističke Hrvatske koja je osvijetlila obraz hrvatskog naroda u II. Svjetskom ratu te ga završila na strani pobjednika, kao i zbog naših mladih. I na kraju, na Vašu opasku da je Savjet reagirao na tragu staljinističke i boljševičke manire, smatramo takav vokabular krajnje istrošenim, te bismo onda i mi mogli okarakterizirati kao despotizam Vaše navode u dijelu u koje upozoravate da članovi Savjeta „pažljivije govore o ovim temama“. Cijeneći Vaš rad, sa iskrenom željom da u njemu i dalje napredujete, pozdravljam Vas u ime Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, kao i u svoje osobno ime.“ Pismo Aleksandra Tolnauera, kako možete pročitati, vrvi netočnostima, površnostima, neznanjem, neupućenosti… Gospoda u Savjetu očito uopće nisu čitali tekst u novom broju VP-a, osim što su došli do podnaslova, maknuli su se od slike za koju su se drugi samo zalijepili na naslovnici. Zašto smo ustašku formaciju imenovali Ustaškom vojnicom? Samo taj navod dovoljno govori koliko Savjet barata paušalnim ocjenama i krajnjom nestrušćnošću. Ali se ipak usude komentirati i upućivati kako bi povijest trebala biti pisana, iako za to nemaju nikave kompetencije niti ikakva zanja. Ali imaju političku potrebu da utječu i dirigiraju način pisanja i razmišljanja. Koliko je pismo-odgovor neutemeljeno, izvan svake pameti, dovoljno govori i navod o publikacijama o SS-u za koje bi u Njemačkoj, prema Tolnaueru, netko završio s optužnicom ako bi ih objavio. Bez daljnje želje za polemiziranjem, jer nema smisla polemika koja nema veze sa činjenicama, gospodi iz Savjeta preporučam da prouče popis knjiga o Waffen-SS-u tiskanih u Njemačkoj (samo mali dio) kao i neke od naslovnica knjiga izašlih u različitim zemljama: Kurt Mehner „Die Waffen-SS und Polizei 1939. – 1945.“, Militair Verlag Klaus D. Patzwall, Norderstedt 1995. Georg Tessin i Norbert Kannapin „Waffen-SS und Ordnungspolizei im Kriegseinsatz 1939. – 1945.“, Biblio Verlag, Osnabrück, 2000. (Georg Tessin, viši arhivski savjetnik, autor je temeljnog dijela o Njemačkim oružanim snagama u II. svjetskom ratu – „Verbände und Truppen der deutschen Wehrmacht und Waffen-SS im Zweiten Weltkrieg 1939. – 1945.“ u 17 tomova) Dr. K.-G. Klietmann „Die Waffen-SS Eine Dokumentation“, Verlag „Der Freiwillige“, Osnabrück, 1965. Georg H. Stein „Geschichte der Waffen-SS“, Droste Verlag, Düsseldorf, 1967. Bernd Wegner „Hitlers Politische Soldaten: Die Waffen-SS 1933. – 1945.“, 5 prošireno izdanje, Ferdinand Schöningh Verlag, Paderborn, 1997. Fritz Wilhelm Schütter „Männer der Waffen-SS Der Weg einer Truppe 1935. – 1945.“, Verlag K. W. Schütz KG, Preussisch Oldendorf Roland Kaltenegger „Die Gebirgstruppe der Waffen-SS 1941. – 1945.“, Podzun-Pallas Verlag, Wölfersheim-Berstadt, 1994. Roland Kaltenegger „Totenkopf und Edelweiss General Artur Phleps und die südosteuropäischen Gebirgsverbände der Waffen-SS im Partisanenkamf auf dem Balkan 1942. – 1945.“, Ares Verlag, Graz Zvonimir Bernwald „Muslime in der Waffen-SS Erinnerungen an die bosnische Division Handžar (1943. – 1945.)“, Ares Verlag, Graz, 2012. Wilhelm Tieke „Im Feuersturm letzter Kriegsjahre II. SS Panzerkorps mit 9. und 10. SS-Division Hohenstaufen und Frundsberg“, 3 izdanje, Munin Verlag, Osnabrück, 1984. Wilhelm Tieke „Tragödie um die Treue Kampf und Untergang des III. (germ.) SS-Panzerk-Korps“, 4 prošireno izdanje, Nation Europa Verlag, Coburg, 1996. Spiwoks/Stöber „Endkampf zwischen Mosel und Inn XIII. SS Armeekorps“, Munin Verlag, Osnabrück, 1976. Paul Hausser „Soldaten wie andere auch Der Weg der Waffen-SS“, Munin Verlag, Osnabrück, 1966. Felix Steiner „Die Freiwillige Idee und Opfergang“, Plesse Verlag, Göttingen, 1958. Andrew Mollo „Uniformen der Waffen-SS“, Podzun-Pallas, Wölfersheim-Berstadt, 2000. Nadam se da će nakon ovih informacija gospoda iz Savjeta drugi put doista malo bolje paziti što će pisati i kako će tumačiti povijesne činjenice. Zvonimir Despot / Bumerang prošlosti Izvornu vijest možete pogledati OVDJE

Autor:

Extreme IT

Dragovoljac DR, HRVI, odlikovan za ratne zasluge u Zapadnoj Slavoniji (Pakrac – Lipik – Daruvar), umirovljeni viši policijski inspektor. Godinama se bavi problematikom hrvatskih branitelja, trenutno predsjednik Udruge hrvatskih branitelja RH-a te jedan od glavnih urednika i voditelja na Braniteljskom radiju RH.

knjiga Zvonimir Despot Waffen-SS Savjet za nacionalne manjine

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.