ZVRŠNA RIJEČ VINKA BURAZER U SLUČAJU LORA - optužnice tužitelja ŽDO u Splitu nezakonite i utemeljene na neistini, te krivotvorene

03.04.2022. 11:17:00

Nakon iznesenih završnih riječi i podastrijetih mnogih nezakonitih, neistinitih optužbi te mnogim krivotvorenima, pitanje je kakvu će presudu 06. 04. 2022. godine donijeti Županijski sud u Splitu. Sudski spor koji se vodi godinama, trebao bi donijeti pravorijek, ali kako naše sudstvo funkcionira, unatoč mnogim dokazima u korist okrivljenih Tomislava Duića i Emilia Bungur, može ih zanemariti, a ostati na onome da su nekadašnji agresori postali žrtve - svjedoci poput Gorana Pantića koji je 1992. godine kao pilot tzv. JNA, raketirao civilne objekte i civile u Metkoviću.

Napad s najtežim posljedicama dogodio se 21. travnja, kada su bombardirani Čapljina, Ljubuški, Čitluk, Grude, Široki Brijeg i Metković u kojem nije bila oglašena zračna opasnost. Tzv. krmačama gađali su isključivo civilne ciljeve, pri čemu su poginule tri žene, a deset osoba je ranjeno. Zračni napadi nastavili su se, a dva dana nakon toga zrakoplov ” Jastreb 21″ je oboren dok je pilot Goran Pantić priveden. Nakon toga, odveden je u Loru a iste je godine u kolovozu razmijenjen..

Završna riječ Vinka Burazer, odvjetnika Emilia Bungur, išla je u smjeru dokazivanja nezakonitih radnji, puno neistine i optužnicama, te mnogo krivotvorenog materijala. Puno puta se postavlja uloga nekadašnjeg glavnog državnog odvjetnika DORH-a, Mladena Bajića, u ono vrijeme zamjenik vojnog tužitelja u splitskom Vojnom tužiteljstvu..

Odvjetnik Vinko Burazer iznio je slijedeću završnu riječ:

Tijekom šestogodišnje obnove kaznenog postupka K-93/04 zv Lora-1 spojenog sa kaznenim postupkom K-07/08 zv Lora-2, obrana II.okr. Emilia Bungura dokazala je da se Emiliu Bunguru i drugim suoptuženicima već 20 godina sudi izvan ustavno-pravnog okvira Republike Hrvatske i protivno Međunarodnom kaznenom i ratnom pravu te protivno Povelji UN-a i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda! Grubo su gažena njihova ljudska prava u kaznenom postupku!

Obrana je dokazala tijekom obnove postupka da su optužnice tužitelja ŽDO u Splitu nezakonite i utemeljene na neistini, i da je na njih primijenjen krivotvoreni zakon, OKZRH/93 koji je podvaljen u pravni sustav Republike Hrvatske i objavljen 16.04.1993 u NN-31/93, kao pročišćeni tekst nepostojećeg zakona! Nu, u inkriminiranom vremenu 1992 na snazi je bio Krivični zakon RH/91, objavljen u NN-9/1991, što je i Ustavni sud RH potvrdio vojom odlukom U-III-4149/2014 od 24.07.2015! Nerečeni krivotvoreni OKZRH/93 primijenjen je retroaktivno što je strogo zabranjeno Ženevskim konvencijama iz 1949 i Dopunskim protokolima kao i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja u članku 6. određuje pravo na pošteno suđenje, dok člankom 7. propisuje načelo zakonitosti, jer nema kazne bez zakona u času počinjenja, kao i po članku 2.

Kaznenog zakona Republike Hrvatske!

Dakle, okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela mora znati da je počinio kazneno djelo po zakonu koji je na snazi a ne po nekom budućem i to još krivotvorenom zakonu! Razvidno je da Županijsko državno odvjetništvo i Županijski sud u Splitu flagrantno krše domaće i međunarodno kazneno pravo protupravno optužujući i osuđujući Hrvatske branitelje tijekom „kriminalizacije obrambenog Domovinskog rata Hrvata 1990-1998“ počevši od 2000 do 2022 godine!

Odredbom članka 17. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zabranjena je  zlouporaba položaja i ovlasti od strane državnih tijela tj nasilnog pravosuđa koji ne priznaju ljudska prava određena Konvencijom, što ih čini odgovornima!

II. Uz nerečeno grubo kršenje materijalnog kaznenog prava pred Županijskim sudom u Splitu grubo se krše i norme kazneno-procesnog prava Republike Hrvatske na način da se duboko vrijeđaju ljudska prava protupravno optuženih i osuđenih Hrvatskih branitelja i to na slijedeće načine:

Pogrešan je stav tužitelja i suda da je u inkriminirano vrijeme ožujak-rujan 1992 u Republici Hrvatskoj odvijao se „oružani sukob između JNA i Srpskih paravojnih postrojbi sa Hrvatskom vojskom“! To je povijesna, kriminološka i pravna zabluda Hrvatskog pravosuđa! Notorna je istina da je Republika Srbija potaknula oružanu pobunu Srba 1990 i uz pomoć srbizirane JNA, ničim izazvana, izvršila je „oružanu agresiju“ na Republiku Hrvatsku gdje je sa terorističkim akcijama etnički čistila prostore sa Hrvatskim življem, provodeći masakre, pljačku i bestijalna rušenja zaštićenih objekata, te je nakon etničkog čišćenja Hrvatskih prostora dovodila i naseljavala Srpsko pučanstvo! Sjetimo se, krajem 1991 svi živi Nobelovci Svijeta potpisali su „Apel za spas Republike Hrvatske kao žrtve Velikosrpske agresije“!!!! Uz pjesmu „Bojna Čavoglave“, koju sa sada pjevaju Ukrajinci, čitav Svijet tada je pjevao i pjesmu „Zaustavite rat u Hrvatskoj“ koje domoljubne pjesme bile su hit na mnogim domaćim i svjetskim top-listama!

Dakle, notorno je za Svijet da je Republika Hrvatska u inkriminirano vrijeme imala „status žrtve“ od Velikosrpske agresije! Nu, svaka žrtva bilo čovjeka, skupine ili naroda ima „prirodno pravo na obranu protiv agresora“, prema odredbi članka 51. Povelje UN-a! Svaka žrtva ima „pravo na nužnu obranu“ i „krajnju nuždu“ i niti jedan sud na Svijetu ne može pravno izjednačiti žrtvu i agresora! Nitko do sada nije sudio žrtvi oružane agresije i njenim braniteljima nakon II.s.r.! Naravno, osim onog srbiziranog pravosuđa u Republici Hrvatskoj okupljenog oko neustavnog USKOK-a formiranog radi suđenja Hrvatima!? Nu, njihova nije zadnja, ima u Splitu i poštenih sudaca! Izreka Ericha Fromma: „Niti jedan zločin počinjen od čovjeka u obrani svoje slobode nije tako velik kao zločin onih koji mu tu slobodu ugrožavaju“, postala je pravno-filozofska i kriminološka podloga Ženevskih konvencija iz 1949!

III. Izmišljajući ratni zločin u Splitu, tužitelj ŽDO u Splitu pretvara Vojno-stegovni zatvor HV-a u Lori u Vojno-istražni centar na čijem je čelu tobožnji zapovjednik Tomislav Duić! Istina je da je postojao VIC 72.bojne VP u Splitu ali sa sjedištem u Dračevcu, kilometrima daleko od Lore, ali na njegovom čelu je bio zapovjednik 72.bojne VP HV-a pukovnik Zdravko Galić koji nije optužen ali je lažno svjedočio pred sudom, mucajući šta je a šta nije uradio kroz inkriminirano vrijeme! Nu, demantirali su ga je potonji zapovjednici 72. bojne VP HV-a Mihael  Budimir i Zlatko Čipčić još u postupku K-93/04 kada naslovni sud nije uzeo u obzir niti jednu okolnost koja bi išla u prilog obrani protupravno optuženih Hrvatskih branitelja već je donio osuđujuću presudu na temelju lažnih tvrdnji tužitelja bez dokaza jer je dokaze izuzeo i uništio! Ako je zaista počinjen neki zločin u inkriminirano vrijeme 1992 onda je tadašnji zapovjednik 72.bojne morao biti optužen po zapovijedanoj odgovornosti jer nije spriječio niti je kaznio nekog počinitelja kaznenog djela, a laže pred sudom da je on suspendirao neke stražare Vojno-stegovnog zatvora zbog smrti bjegunaca pritvorenika Vojnog suda u Splitu Nenada Knežević i Gojka Bulovića srpskih diverzanata u redovima HV-a!? Predloženog svjedoka obrane Mihaela Budimira u obnovi postupka, predsjednik vijeća sudac Vladimir Živaljić nije pozvao za svjedoka već ga je izbacio iz sudnice dok je jednom pratio suđenje sa potonjim zapovjednikom narečene bojne VP Zlatkom Čipčićem!

IV. Lažna je tvrdnja tužitelja da su stražari Vojno-stegovnog zatvora HV-a u Lori protupravno dovodili i zadržavali građane RH Srpske nacionalnosti kao civilne osobe! Istina je da su na temelju rješenja Vojnog suda u Splitu privedene razne osobe radi istrage i informativnih razgovora ali ne u Loru već u Dračevac u Vojno-istražni centar pa u Okružni zatvor u Splitu, ali to nisu radili stražari Vojno-stegovnog zatvora u Lori već pripadnici  obavještajnih službi MORH-a te provodnička služba 72.bojne VP HV-a! Tužitelj nikog od njih nije pozvao da svjedoči o događajima u inkriminirano vrijeme, a svjedoke obrane, njih 60, sudsko vijeće je odbilo pozvati i ispitati u obnovi postupka! Nu, upravnik Vojno-stegovnog zatvora svakodnevno je podnosio izvješće zapovjedniku bojne kao što je zapovjednik bojne VP svakodnevno podnosio izvješće u ZP Split i MORH!!!!! Međutim, tužitelj nije sudu predočio narečena dnevna niti mjesečna izvješća, a izuzete su Knjige dežurstva Vojno-stegovnog zatvora u Lori te Knjige događaja dežurne službe VIC VP u Dračevcu, ali sudu nisu dostavljeni!? Radi skrivanja istine tužitelj je pokupio i medicinske protokole iz KBC Split sa Odjela patologije i Odjela kirurgije za inkriminiranu 1992 godinu, te ih uništio a to pred sudom tvrde u dva navrata sudski vještaci iz KBC Split!? Stoga pred sudom nije bi lo moguće objektivno utvrditi tko je sve doveden u Vojno-stegovni zatvor, radi čega i po kome, tko je od konačara Vojno-stegovnog zatvora vođen radi liječenja u KBC Split, ili tko je eventualno preminuo! Sud i branitelji već 15 godina traže te dokaze od tužitelja ŽDO u Splitu, još u ponovljenom postupku K-93/04, a li tužitelji i autori lažnih optužnica nemare i ne daju sudu te dokaze jer su ih uništili! Nu, tužitelj je sudu dostavio desetak krivotvorenih transkripata za desetak dana premda inkriminirano vrijeme iznosi 180 dana!

Skrivanje istine ogleda se u mnogim činjenicama kao npr. da su na dan bijega 14.06.1992 u Vojno-stegovni zatvor u Lori dovedeni pritvorenici Vojnog suda u Splitu Nenad Knežević i Gojko Bulović zbog kaznenih djela terorizma, špijunaže i dr kaznenih djela na štetu Republike Hrvatske a sve po članu 236. a-k preuzetog i dopunjenog Krivičnog zakona SRH/91, NN-9/1991. Iz krivotvorenog transkripta autora Vanje Ujevića za taj dan, ne vidi se tko je i kada doveo Kneževića u Bulovića u Vojno-stegovni zatvor u Lori! Kada su ih stražari sprovodili u ćeliju na drugom kraju objekta oni su pokušali bijeg! Bulović je na vanjskom stepeništu pogurao kolonu konačara i stražara zbog čega su neki popadali a Nenad Knežević je to iskoristio i jednim udarcem u glavu oborio je na pod stražara Anđelka Botića te ga stao daviti đudo-zahvatom zv kravata! Stražar VP Anđelko Botić je preživio ali je osuđen za ratni zločin! Naime, konačar u koloni Vladimir Žarković je uzbunio dežurno osoblje a Nenad Knežević je pustio stražara Botića i u tri koraka se bacio preko dvometarske žice! ̈ Uspio je pobjeći stražarima Vojno-stegovnog zatvora u Lori ali su ga zaustavili stražari HRM hicima iz dugog oružja u trenutku dok se prebacivao preko žice na prostor brodogradilišta! Pogodili su ga baš u ruku i nogu koji su bili na žici radi prebacivanja! Stražari HRM su svojim vozilom dovezli ranjenog Kneževića do ulaznih vrata zatvora, ali ti svjedoci i dionici hvatanja bjegunca nisu pozvani da svjedoče o tom događaju već tužitelj nudi sudu svoju priču bez ikakvih valjanih dokaza!!!

V. Optužnice ŽDO u Splitu su nezakonite jer nisu uručene okrivljenicima niti su sudski potvrđene!

Optužnica za „Ratni zločin protiv civilnog pučanstva“, u postupku zv Lora-1, nije niti uručena pritvorenim okrivljenicima u postupku K-30/2002, već njihovim braniteljima! Branitelji osam optuženika, njih 11, podnose sudu dopis 5.04.2002, u kojem navode da se oni odriču podnošenja prigovora na optužnicu i žalbe na rješenje o pritvoru! Predsjednik vijeća kao sudac pojedinac na temelju tog dopisa branitelja na izvan raspravnom ročištu odbija jedan prigovor na optužnicu okr. Josipa Bikića podnesenog po branitelju Željku Gulišiji i sve žalbe na rješenje o pritvoru! Da bi to zamaglio u postupku zauzima novi broj K-32/02!? Moj branjenik Emilio Bungur tvrdi pred sudom da on nije primio tu optužnicu, a to isto tvrde i ostalih sedam okrivljenika! Dakle, tu optužnicu nije vidio a kamo li potvrdio niti Vrhovni sud RH!!! Predsjednik sudskog vijeća „petorice“ nije upitao okrivljenike na prvom raspravnom ročištu da li se oni slažu sa odricanjem prigovora na optužnicu svojih branitelja!? Glede optužnice za „Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika“, u postupku K-107/2008 zv Lora-2, ja sam kao branitelj podnio odgovor na optužnicu ali do danas nisam dobio odluku Optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu!? ŽDO i Županijski sud u Splitu totalno su suspendirali Krivično i Kazneno pravo Republike Hrvatske!

VI. Dokazi tužitelja su krivotvoreni ili ih nema, dok su svjedoci u ponovljenom postupku K-93/2004 svjedočili da su ih u Trebinju i Beogradu pripremali i usmjeravali na davanje lažnog iskaza zastupnik optužbe u postupku K-30/2002 i u ponovljenom postupku K-93/2004, zamjenik ŽDO u Splitu Michaela Sqiccimarro alijas Petrović te novinara i dr osoba koji su im nudili novac za novinske lažne intervjue! Naime, zamjenik ŽDO u Splitu Michele Sqiccimarro alijas Petrović istovremeno dok je zastupao optužbu u predmetu K-30/2002, on je u Trebinju i Beogradu nagovarao presumptivne svjedoke dase ne odazovu pozivu Županijskog suda u Splitu te je MVP Srbije poslalo MVP RH i Županijskom sudu u Splitu službenu obavijest da svjedoci odustaju od svjedočenja u predmetu K-30/2002, a koja obavijest se nalazi u spisu! Stoga, u žalbenom postupku po žalbi tužitelja Vrhovni sud RH pogrešno ukida oslobađajuću presudu K-30/2002, određujući ponavljanje postupka, navodeći kao razlog da Županijski sud u Splitu nije na vrijeme odaslao pozive svjedocima u SRJ tj u Srbiju i Republiku Srpsku! To je izravna manipulacija Vrhovnog suda RH čiji je predsjednik smijenio predsjednika već određenog žalbenog vijeća Milana Gudelja i člana Antu Potrebicu s ciljem da vijeće ukine oslobađajuću presudu K-30/2002! I ovaj čin Vrhovnog suda RH, u sklopu ostalih dokaza obrane, rječito dokazuje da je organiziranje i provođenje kriminalizacije Domovinskog obrambenog rata Hrvata 1990-1998, zapravo politički čin kao zajedničko djelo izvršne i pravosudne vlasti čije nedjelo je plod mržnje prema Hrvatima i njihovoj obranjenoj državi Republici Hrvatskoj! Nu, zamjenik ŽDO u Splitu Michele Sqiccimarro je svjedocima u Trebinju i Beogradu davao obećanje da će dobiti naknadu štete od Republike Hrvatske ako u ponovljenom postupku svjedoče u Splitu jer će optuženi Hrvatski branitelji biti osuđeni! Tako navode svjedoci pred Beogradskim sudom u nazočnosti Sqiccimarrija koji zapisnici su sastavni dio spisa Županijskog suda u Splitu br.K-Rz-12/2015. To se obećanje i obistinilo! Svjedoci iz Trebinja spominju Tonća Majića iz Splita i neke novinare koji su im prikazivali fotografije optuženika i članke o suđenju u postupku K-30/2002, iz raznih novina, a koji su im nudili novac da daju lažne intervjue o njihovom mučenju u „Logoru ratnih zarobljenika u Lori“! Notorna je činjenica da je HTV prikazivao dokumentarni film braće Puhovski o mučenjima Srba u logoru u Lori i to u vrijeme donošenja i potvrđivanja osuđujuće presude protiv osmorice nevinih Hrvatskih branitelja! Dakle, kada nema dokaza laž caruje!!! Razvidno je, da je ŽDO u Splitu pripremao svjedoke za ponovljeno suđenje tijekom trajanja postupka K-30/02 u kojem su optuženici oslobođeni i u kojem je postupku, on Sqiccimarro zastupao protupravnu optužnicu autora Mladena Bajića! Sve to ukazuje na kriminalnu činjenicu da je postojao dogovor unutar tadašnje vlasti da se optuženi Hrvatski branitelji moraju osuditi i proglasiti „ratnim zločincima“ pošto poto, a da će Republika Hrvatska isplaćivati Srpskim teroristima ratnim zločincima protupravne odštete, što se i događa! Što DORH odredi da se sudi na štetu Hrvata i Republike Hrvatske to se i dosudi a nitko nema ovlast da to spriječi!? Nešto ne valja sa pravnim poretkom Republike Hrvatske koji dopušta nezakonita suđenja uz suglasnost i umiješanost Vrhovnog suda RH te neustavno ponašanje Ustavnog suda RH koji dopušta da se građani optužuju i osuđuju po krivotvorenom OKZRH/93 i to retroaktivno jer ga nije ukinuo po članku 131. Ustava RH! Nu, protupravno dosuđivane i isplaćivane odštete MORH je svalio na protupravno optužene i osuđene Hrvatske branitelje čije obitelji doslovno skapavaju od gladi boreći se za preživljavanje!

VII. U tijeku obnove kaznenog postupka K-93/04 zv Lora-1 objedinjenog sa postupkom K-107/08 zv Lora-2, u postupku K-Rz-12/15, svjedoci optužbe priznali su pred sudom da su krivo govorili protiv optuženika po nagovoru tužitelja!!! Tužno je bilo čitati Zapisnik o ispitivanju svjedoka iz Srbije pred sudom u Beogradu, kada svjedoci u nazočnosti zamjenika ŽDO u Splitu Michele Sqiccimarria alijas Petrovića, autora optužnice u postupku zv Lora-2, te zastupnika optužbe u postupcima K-30/2002 i K-93/2004 zv Lora-1, navode da ih je neformalno ispitivao Skvićimari i nagovarao da dođu svjedočiti na ponovljeno suđenje, iako presuda K-30/2002 još nije bila ukinuta jer postupak traje! A kada ih sudac Beogradskog suda upita da li bi svjedočili ako bi dobili naknadu štete i imali osiguranje u Hrvatskoj i na sudu u Splitu, neki su odgovorili da će razmisliti. Neki su ogorčeno iznosili istinu da je Srbija prema njima počinila ratni zločin jer ih je poslala u Hrvatsku prisilnom mobilizacijom a po povratku nakon razmjene nije im osigurala minimalnu zdravstvenu i socijalnu skrb!? Dakle, počinjene su teške povrede ljudskih prava na štetu okr .Emilia Bungura i ostale sedmorice okrivljenika i njihovih obitelji, u predmetu K-93/2004 zv Lora-1!!!

Zbog grubih povreda Kaznenog zakona, ZKP-a, Ustava RH i Ženevskih konvencija iz 1949 i Dopunskih protokola te povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1952 s Protokolima 1-14, u ovom kaznenom postupku K-Rz-12/2015, Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud RH provode tzv „Šepavo suđenje“, tj suđenje izvan okvira ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske i izvan Međunarodnog prava jer nisu počinjeni ratni zločini u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori !!!! K tome, sudi se bez valjanog zakona!

VIII. Republika Hrvatska se individualno branila i obranila i uz nametnuti embargo 1991-1999, što još još nije zabilježeno nakon II.s.r. da se napadnutoj žrtvi nametne embargo od strane UN-a! Zamislite da sada UN nametne embargo napadnutoj Ukrajini, a ona ima vlastitu vojsku koju priprema desetak godina za agresiju Rusije, a napadnuta je sa granica a ne iznutra kao Hrvatska bez vojske!? Još se nije desilo nakon II.s.r. da su napadnutoj državi članici UN-a pritekle u pomoć druge države radi „kolektivne obrane od agresora“! Nu, žrtvi se do sada nije sudilo! Na proslavi proglašenja nezavisnosti Republike Hrvatske nije se odazvala niti jedna država sa svojim diplomatsko-konzularnim predstavnikom! Nitko od vojnih zapovjednika i stručnjaka analitičara naj većih armija Svijeta nisu davali nikakve šanse da se Hrvatski branitelji odupru i protjeraju Srpskog agresora sa svog teritorija prema Ustavu SFRJ iz 1974 i Ustava SRH iz 1977. Stoga su i predlagali Plan Z-4 o podjeli Republike Hrvatske 1994 godine! Nu. Hrvatski branitelji izveli su pothvat i protjerali agresora sa granica svoje nezavisne države, a njihova metoda obrane i taktika izvođenja vojnih operacija ušli su u obrazovni program Vojnih akademija širom Svijeta! Stoga, Hrvatski branitelji nisu zaslužili da ih se protupravno i lažno progoni za nepostojeće ratne zločine već da im se duboko klanjamo za našu slobodu i nacionalnu čast! Nu, u protupravnim sudskim postupcima Lora-1 i Lora-2 radi se o humanitarnom i združenom pothvatu Hrvatskih oružanih snaga u tijeku akcije MORH-a i MUP-a zv „Labrador“ kod izvlačenja neprijateljskih vojnika na Južnom bojištu! Neprijateljski vojnici odbili su dalje ratovati protiv Hrvata i Republike Hrvatske nakon potpisanog međunarodnog Sporazuma u Sarajevu 2.01.1992 o izvlačenu JNA i Srpskih paravojnih postrojbi sa teritorija Hrvatske na 20 km od državne granice! Upravo piloti JNA Mičić i Arsovski u Mostaru prvi su u civilnoj odjeći prišli sa suprugama pripadnicima HOS-a koji su ih povezali sa HVO-om a ovi sa HV-om radi izvlačenja na sigurne pozicije do njihove razmjene! Svi su dovažani u civilnoj odjeći a akcija je bila tajna! Pripadnicima 72.bojne VP HV-a na poslovima sigurnosti u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori naređeno je da posebno paze na tzv prebjege jer će svi ići u razmjenu za masovno zatočene Hrvate po logorima u Srbiji i BiH!!! Svima je pružena maksimalna medicinska pomoć u KBC Split pa je tužitelj iz zlih namjera oduzeo i uništio sve protokole sa Odjela patologije i Odjela kirurgije KBC Split za 1992 godinu o čemu svjedoče dr Marija Definis, dr Šimun Anđelinović i dr Ante Petričević! To je sraman urotnički čin Mladena Bajića i Michela Sqiccimarrija alijas Petrovića autora lažnih optužnica i njihovih pomagača!

IX. Protupravno, nasilno i šepavo suđenje Hrvatskog pravosuđa u provođenju kriminalizacije Domovinskog obrambenog rata Hrvata 1990-1998, gazeći pri tome ljudska prava nevino optuženih Hrvatskih branitelja, ogleda se i u slijedećim činjenicama:

1. Obrana je dokazala da “Ratni zločin protiv civilnog stanovništva“ zv Lora-1, nije počinjen iz jednostavnog razloga što u Vojno-stegovni zatvor HV-a u Lori u inkriminirano vrijeme 1992. godine, prema izvedenim dokazima, nisu dovođene osobe sa statusom „civila“ prema članku 3.st.1.toč.1. IV. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata! Konvencija definira civile kao „osobe koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima“, a tijekom 20-godišnjeg suđenja nije ispitan niti jedan civil koji nije imao vezu sa JNA ili sa Srpskim paravojnim postrojbama na okupiranom prostoru RH ili na području grada Splita gdje je inače bilo 25.000 Srba za vrijeme oružane agresije na RH + Komanda Vojne pomorske oblasti JNA i JRM a svi su živi i zdravi! Obrana je dokazala da su konačari Vojno-stegovnog zatvora u Lori kroz inkriminirano vrijeme travanj-rujan 1992, bile slijedeće grupacije osoba:

- stegovno kažnjeni vojnici HV-a, nitko od njih nije saslušan pred sudom,

- prebjezi iz JNA, na čelu sa kapetanom bivše JNA Dušanom Gidićem, koji također nije ispitan pred sudom,

- zarobljene terorističke skupine Srpskih paravojnih postrojbi iz RS, SRJ i RCG, koji su spašavani od pokolja Islamskih postrojbi koji su uz pomoć HOS-a i HVO-a sa područja HRHB prebačeni u Split, a koji su u po dogovoru dovezeni u civilnoj odjeći!

Bili su sprovedeni na teritorij RH i po HV-u doveženi u Split u Vojno-stegovni zatvor u Lori gdje su konačili do njihove razmjene počam od Žitnića, Pakova Sela i dr mjesta sve do Nemetina 14.08.1992,

- te pritvorenici Vojnog suda u Splitu Nenad Knežević i Gojko Bulović koji su uhićeni kao

Pripadnici Srpskih diverzanata u redovima HV-a za koje je obrana sudu dostavila dokaz o sudjelovanju Nenada Kneževića i njegovog pomoćnika kao vodića HV-a u napadnoj akciji HV-a u zapadnoj Slavoniji na Trokut 29.10.1991, koji je pobjegao sa ratišta i bio je uhićen po VP HV-a istog dana i razmijenjen drugi dan!

Dakle, pred Županijskim sudom u Splitu nije svjedočio niti jedan civil niti je izveden relevantan dokaz o dovođenju civila u Vojno-stegovni zatvor HV-a u Lori sa Splitskog područja.

2. U obnovi postupka samo je konačar Vladimir Žarković iz Trebinja priznao da se je u zatvoru lažno predstavljao kao civil iako je bio rezervista JNA sa podoficirskim činom! Nu, on je svojim nesebičnim postupkom spasio život napadnutom stražaru Anđelku Botiću od bjegunaca iz zatvora Kneževića, čije povrede nije htjela priznati predsjednica vijeća Spomenka Tonković u ponovljenom postupku K-93/2004, iako je stražar Botić imao liječničku potvrdu Vojne ambulante u Lori! Nu, sutkinja Spomenka Tonković priznala je lažljivom svjedoku Đorđu Katiću povredu u zatvoru u Lori iako tamo nije bio! Katić je bio nekoliko dana u zatvoru na Bilicama a ispitivan je na Dračevcu u VIC 72.bojne VP HV- a, a ne u Lori! Lažni svjedok-oštećenik dobio je dobru odštetu i odletio za Australiju! Nu, obrana okr. Emilia Bungura provodeći samostalnu istragu u obnovi postupka pronašla je Đorđa Katića u Knjizi ranjenika Bolnice u Kninu za 1993 godinu jer je ratovao protiv RH i bio ranjen!!! Sumnjiva je liječnička potvrda zatvorskog liječnika iz Okružnog zatvora u Splitu na Bilicama, da je Katić ozlijeđen u zatvoru iako je ist. sudac utvrdio da mu nije pružena liječnička pomoć u KBC Split, niti je on bio u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori! Dakle, počinjena je sudska nepravda prema Hrvatskom branitelju osuđenom Anđelku Botiću! Može li to DORH i MORH ispraviti, a bilo bi to ljudski!

3. Obrana je dokazala pred sudom da su pripadnike Srpskih terorističkih paravojnih postrojbi u inkriminirano vrijeme tukli u zatvoru „prebjezi iz JNA“ tj 17 vojnika kapetana JNA Dušana Gidića, koji su se predali HVO-u, HOS-u i HV-u u travnju 1992 u vojarni JNA u Gabeli, tijekom akcije HV-a „Južni potez“ radi oslobađanja juga Hrvatske.

Protiv bivšeg kapetana JNA Dušana Gidića Republika Srbija pokrenula je kazneni postupak prema objavi medija 20.06.2002, „Jutarnji list“, radi počinjenja „ratnog zločina“ nad Srpskim građanima u Vojnom zatvoru u Lori tijekom 1992!? Svjedoci u obnovi postupka K-93/04 potvrđuju da ih je tukao kapetan Gidić sa svojim vojnicima „prebjezima“ a ponajviše su tukli 6 zarobljenih pilota ex JNA! Razlog smo pronašli u činjenici što su upravo piloti JNA uz četnike pobili veći dio JNA i rezervista iz Srbije pred Vukovarom u rujnu i listopadu 1991, jer su odbili napadati Vukovar!!! Razbijene su i uništene oklopno-mehanizirane postrojbe iz Srbije a broj žrtava se procjenjuje na naj manje 50 tisuća ubijenih pripadnika JNA i Srba građana Srbije! Premda je obrana predočila dokaz o toj bitnoj činjenici naslovni sud nije provjerio ishod kaznenog postupka u Republici Srbiji pokrenut protiv kapetana Dušana Gidića! Taj je dokaz važan za obranu jer pobija optužnicu! Dakle, kada Srbi tuku Srbe tada Hrvate stavljaju na vrbe!

4. Tužitelj ŽDO u Splitu iznosi neistinu u optužnicama da je Vojno-istražni centar bio u sklopu Vojno-stegovnog zatvora u Lori! Pred sudom je utvrđeno da su pritvorenici Vojno-stegovnog suda u Splitu ispitivani u Vojno-istražnom centru 72.bojne VP HV-a u vojarni HV-a na Dračevcu a ne u Vojno-stegovnom zatvoru Lori, i pritvarani su u Okružnom zatvoru u Splitu na Bilicama a ne u Vojno- stegovnom zatvoru u Lori!!! Samo pritvorenici Vojnog suda u Splitu Nenad Knežević i Gojko Bulović dovedeni su po raspisanoj tjeralici Vojnog suda u Vojno-stegovni zatvor u Lori drugog dana od uhićenja neposredno prije pokušaja bijega 14.06.1992, kada su u 20,30 sati, i nastradali u sprječavanju njihova bijega iz kruga Vojno-stegovnog zatvora i vojarne HRM! Nu, nezna se tko ih je doveo u Vojni zatvor u Lori 14.06.1992 niti gdje su bili dva dana od uhićenja jer je tužitelj uništio dokaze, Knjigu dežurstva i dnevna izvješća upravnika Vojno-stegovnog zatvora Tomislava Duića i zapovjednika bojne Zdravka Galića!? Krivotvoreni transkript Knjige dežurstva Vojno-stegovnog zatvora u Lori za dan 14/15.06.1992 ne navodi tko je i kada doveo pritvorenike Vojnog suda u Splitu Kneževića i Bulovića iako su vođe triju smjena uredno zapisali u Knjigu dežurstva sve te bitne činjenice a što su svakodnevno činili!? Niti jedna suvremena država nema istražni centar u zatvoru pa tako niti Hrvatska država ali mržnja prema Hrvatima i profesionalni primitivizam tužitelja Bajića i Skvićimarija ograničio je njihov razum!!! Sve su bazirali tada na dogovoru među političkim i pravosudnim institucijama RH pa njihova laž prolazi na Vrhovnom i Ustavnom sudu RH?! Stoga se ŽDO u Splitu nije obazirao na zakone i dokaze jer su se međusobno organizirano dogovarali i arbitrirali a ne sudili po zakonu i Ustavu RH. To je bio pakosni cilj lažnog prikazivanja obrane Republike Hrvatske i sve to iz redova „pete kolone“ u naj višim i naj odgovornijim segmentima državne vlasti Republike Hrvatske koji i danas izjavljuju da je Republika Hrvatska slučajna država!? Hrvatima su prljava politika i korumpirani sudovi ukrali radost pobjede u Domovinskom ratu, zbog oslobođenja od okupacije zbog čega su im nanijeli ogromne duševne boli zbog pričinjene nepravde nepoštenim suđenjima!

5.Tužitelj nije sudu predočio ključne dokaze na kojima temelji optužnice, već ih je uništio kako ih obrana ne bi  pronašla!

Tužitelj je izuzeo i uništio dokumentaciju 72.bojne VP HV-a koja se odnosi na inkriminirano vrijeme ožujak-rujan 1992 i to: Knjigu dežurstva Vojno-stegovnog zatvora u Lori, Knjigu događaja Dežurne službe 72.bojne VP HV-a, Knjigu evidencije Končara ratnih zarobljenika Vojno-stegovnog zatvora u Lori te dnevna i mjesečna Izvješća 72.bojne VP HV-a koja su dostavljana u OZ Split i MORH. Zbog uništenja krucijalnih dokaza od strane tužitelja nije bilo moguće objektivno utvrditi tko su bili pravi konačari Vojno-stegovnog zatvora u Lori u inkriminirano vrijeme, niti tko je sve radio u Vojno-stegovnom zatvoru i drugim jedinicama 72.bojne VP, te gdje su bili 2 dana pritvorenici Vojnog suda u Splitu Knežević i Bulović, niti tko ih je uhitio i doveo u Vojni zatvor istog dana kada su pokušali bijeg iz zatvora, odnosno iz Vojno-pomorske baze HRM „Sveti Nikola“ u Lori čiji stražari su upucali i uhvatili Nenada Kneževića! Ti stražari HRM nisu saslušani u ovom postupku! Ne zna se tko je sve od sigurnosnih službi izvodio i ispitivao konačare ratne zarobljenike jer ih nisu ispitivali u prostoru zatvora! U Knjizi dežurstva Vojno-stegovnog zatvora te su činjenice upisivali šefovi smjena na kraju smjene a taj dokaz tužitelj je izuzeo i uništio, a sudu i nama ostalima u postupku podvalio krivotvorene transkripte autora Vanje Ujevića za svega desetak inkriminiranih dana od njih 180!!! Zbog zbrkanog registra „ratnih zarobljenika“ koji prikazuje zarobljenike na području čitave države RH još od 1991 iako je JNA i JRM napustila Split tijekom siječnja 1992, nema pouzdanog dokaza tko je sve konačio u  Vojno-stegovnom zatvoru u Lori kroz inkriminirano vrijeme. Vojno-stegovni zatvor u Lori HV je zaposjela tek 25.02.1992, nakon razminiranja pristupnih putova i objekata, na isti dan kada je terorista Ratko Mladić objavio da je on minirao HE Peruča!

Nevjerojatno zvuči navod da je ratni zločinac Vojkan Živković zarobljen u terorističkoj akciji na okupiranom području Dalmatinskog zaleđa i razmijenjen za 3 dana, slično kao Nenad Knežević 1991, kao i još neki teroristi pa čak i vojvode! HV je ušao u djelomično razminiranu Vojno-pomorsku bazu HRM u Lori tek 25.02.1992, ali, prema dokumentu MORH-a, Uprave VP od 30.05.1992 tek je početkom lipnja 1992 određen sastanak zapovjednika OZ Osijek, OZ Bjelovar, OZ Rijeka i OZ Split radi formiranja privremenih Konačišta ratnih zarobljenika u Splitu i Osijeku!? Dakle, lažna je tvrdnja ŽDO u Splitu u optužnicama da su optuženici od ožujka do rujna 1992 bez pravnog osnova držali „veći broj civilnih osoba“ u Vojno-istražnom centru odnosno u Vojnom zatvoru u Lori! Prvi zarobljenici- konačari Vojno-stegovnog zatvora u Lori pristigli su tek u lipnju 1992! Laž je tim veća što je Vojno-istražni centar tada bio u vojarni HV-a na Dračevcu u Splitu, sjedištu 72.bojne VP HV-a koji je kilometrima bio udaljen od područja VPB HRM u Lori gdje se zapravo nalazio mali Vojno-stegovni zatvor HV-a sa 10 ćelija po 6 m2 i ukupne veličine od oko 100 m2! Dakle, ne radi se o klasičnom zatvoru za osuđene kažnjenike a još manje o nekakvom logoru za zarobljene Srbe u kojem se još tobože nalazio i Vojno-istražni centar VP HV-a!? To je zlobna izmišljotina Mladena Bajića koji je 1992 istraživao, pritvarao i optuživao uhićene „naoružane civile“ sa područja OZ Split zbog neprijateljskih djelatnosti protiv Republike Hrvatske, a te su osobe pritvarane u Okružnom zatvoru u Splitu na Bilicama a ne u Vojno-stegovnom zatvorom u Lori! Iznimka su pritvorenici Vojnog suda u Splitu Gojko Bulović i Nenad Knežević koji su dovedeni 14.06.1992 u Vojno-stegovni zatvor u Lori gdje im je „peta kolona“ pripremala bijeg iz Lore a što su oni i pokušali, ali su osujećeni i uhvaćeni uz pomoć stražara VPB HRM u Lori koji su upucali bjegunca Nenada Kneževića dok je preskakivao žicu prema brodogradilištu! Nu, nezna se tko je i kada doveo pritvorenike Vojnog suda u Splitu Nenada Kneževića opasnog Srpskog teroriste u redovima HV-a i njegovog pomoćnika Gojka Bulovića jer je tužitelj „brisao tragove, izuzeo i uništio Knjigu dežurstva u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori te Knjigu događaja dežurne službe 72.bojne VP HV-a sa sjedištem u vojarni u Dračevcu, kao i dnevna i druga izvješća od događajima u Splitu, zbog čega autori lažnih optužnica ŽDO u Splitu Mladen Bajić i Michele Sqiccimarro alijas Petrović umjesto dokaza za inkriminirano vrijeme sudu su dostavili 10-tak krivotvorenih transkripata autora Vanje Ujevića, te 10-ak krivotvorenih Zapisnika o ispitivanju svjedoka u istrazi 4 ist.suca i gomilu lažnih insinuacija koje je obrana u bitnom dokazima opovrgla i dokazala laž optužnica i obmanu suda i javnosti! Tužitelj je također izuzeo i uništio dokaze iz KBC Split za 1992 godinu, i to protokole iz Kirurškog odjela i sa Odjela patologije o čemu svjedoče sudski vještaci u postupku K-93/04 kao i u obnovi postupka dr Marija Definis i dr Ante Petričević te dr Šimun Anđelinović! Uništenje dokaza od strane tužitelja je šokantno za sve sudionike kaznenog postupka, i teško kažnjivo kazneno djelo! Tako su autori lažnih optužnica Mladen Bajić i Michele Sqiccimarro alijas Petrović namjeravali prevariti obranu Hrvatskih branitelja i onemogućiti ih da sami istraže istinu koju su oni sakrili uz pomoć Policije! Stoga je nemoguće utvrditi da li je neki pritvorenik ili zarobljenik zaista bio u Vojno-stegovnom, zatvoru u Lori, dali je bio liječen u KBC Split, a bilo ih je prema svjedočenju, ili ako je netko preminuo i bio dovezen na patologiju, a tužitelji i to tvrde bez dokaza jer su ih izuzeli i uništili!?

6.Obrana okr. Emilia Bungura sudu je predočila Izvješće o provedenoj kriminalističkoj istrazi braniteljskog tima zajedno sa dokazima iz čega je razvidno da su navodni civili iz optužnice zapravo bili pripadnici Srpskih terorističkih paravojnih skupina na okupiranom području Hrvatske ili su bili instalirani od JNA kao GONG, naoružani civili! Isti lažni civili su kao teroristi, špijuni i diverzanti dolazili na prostor grada Splita pa su tako i uhićeni te ispitivani a potom i optuženi 14.09.1992 optužnicom Vojnog tužiteljstva u Splitu za „oružanu pobunu“ od strane zamjenika Vojnog tužitelja Mladena Bajića! Neki od njih su i poginuli ili bili ranjeni u borbi protiv Republike Hrvatske prema Knjizi poginulih i ranjenih vojnika JNA-SRK Bolnice u Kninu, dok su neki napustili te paravojne postrojbe a neki su se potom i priključili Hrvatskoj vojsci! Neki od njih o tome i svjedoče pred naslovnim sudom svjedočeći da nisu bili pritvoreni u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori već u Okružnom zatvoru na Bilicama na nekoliko dana!

7. Obrana je dokazala tijekom obnove postupka K-93/04 da je tužitelj lažno optužio osam pripadnika 72.bojne VP HV-a da su tukli vojne pritvorenike Kneževića i Bulovića nakon što su spriječeni u pokušaju bijega iz Vojnog zatvora u Lori. Utvrđena istina pred sudom glasi: Glede napada na stražare i bijega pritvorenika Vojnog suda Nenada Kneževića skokom preko žice Vojno-stegovnog zatvora u Lori, pred sudom je dokazano da su pritvorenici Knežević i Bulović u pratnji stražara upućeni u sjeverni dio zatvora noseći pri tome svoju posteljinu uz pomoć konačara Vladimira Žarkovića! Po izlasku iz zatvorskog objekta pritvorenik Gojko Bulović pogurao je Nenada Kneževića koji ispred sebe obara na pod stražara Botića udarcem šake u glavu i držanjem na zemlji ispred glavnog ulaza u zatvor, daveći ga judo-zahvatom „kravata“, dok je stražar Gudić neutralizirao pritvorenika Bulovića! Nadzornik Vrkić i šef smjene Bungur istrčali iz dežurane na povike konačara Žarkovića da pritvorenik Knežević bježi!! Knežević je tada pustio stražara Botića iz smrtnog zagrljaja i u dva koraka bacio se preko dvometarske ogradne žice salto-skokom!  Stražar Botić zapucao je bezuspješno za bjeguncem Kneževićem, jednako kao nadzornik Vrkić i šef smjene  Bungur!!!!? Vođa smjene stražara okr. Emilio Bungur tada odvodi u ćeliju pritvorenika Gojka Bulovića i konačara Vladimira Žarkovića te telefonskim putem obaviještava dežurnog u VPB HRM, dežurnog u sjedištu 72.bojne VP u Draćevcu i upravnika Vojno-stegovnog zatvora Tomislava Duića kod kuće a koji mu je zapovjedio da sa sl. automobilom dođe po njega pred zgradu njegova stanovanja u Splitu! Bungur je automobilom pošao po upravnika Duića dok je stražar Ante Gudić ostao sam u osiguranju zatvora. Oko 21 sat 14.06.1992 istovremeno su stražari Vojarne HRM svojim sl. vozilom tipa „kedy“ dovezli ranjenog Kneževića kojeg su oni upucali u nogu i nadlakticu dok se pokušavao prebaciti preko ogradne žice i pobjeći na prostor brodogradilišta! Stražari HRM iznijeli su ranjenog bjegunca Kneževića pred vrata zatvora, kada su se istovremeno dovezli stražar Bungur i upravnik Duić te auto patrola 72.bojne VP u sastavu: Miljenko Bajić, Josip Bikić, Davor Banić i Radoslav Laušić. Zbog obilnog krvarenja Knežević je gubio svijest zbog čega je upravnik Duić naredio tada pristigloj auto patroli 72. bojne VP HV-a da sa svojim kombi-vozilom preveze teško ranjenog Kneževića na Kirurški odjel KBC Split te se sa njima odvezao u tom pravcu!

Dakle, u to vrijeme oko 21,oo sat nitko od konačara Vojnog zatvora nije bio ispred zatvora te stoga pritvorenici, zarobljenici i disciplinski zatvorenici HV-a nisu mogli vidjeti dovoženje ranjenog Kneževića niti njegov odvoz po auto patroli VP u KBC Split! Dakle, lažne su izjave pojedinih konačara iz Srbije da su vidjeli iz svojih ćelija da grupa stražara i pripadnika VP HV-a tuku pritvorenike Vojnog suda u pokušaju bijega ispred vrata zatvora, što nisu objektivno mogli vidjeti prema očevidu sudskog vijeća u predmetu K-30/02 i K-93/04.

8. Ratni zarobljenici iz Srbije i BiH nisu se odazvali na prvo suđenje optuženima kada su oni oslobođeni presudom K-30/02!!“ Tada ih je po njihovom svjedočenju u obnovi postupka, zamjenik ŽDO  u Splitu Michael Sqiccimarro alias Petrović pripremao za lažno svjedočenje za ponovljeni postupak K-93/04! Nu, ni to nije bilo dovoljno tužitelju pa su ti svjedoci iz Srbije i BiH u ponovljenom postupku bili navođeni putem „buba u ušima“ glede identifikacije stražara Vojnog zatvora u Lori te radi lažnog opisivanja događaja koji se nije desio, opisujući ga navodnim viđenjem iz svojih ćelija! I u obnovi postupka zapazili smo zbunjenost pojedinih svjedoka iz Trebinja i Beograda jer su dugo otezali sa odgovorom na pitanje obrane ili suca jer su imali u uhu sugestiju treće osobe izvan sudnice! Svjedoci su se mučili! Držimo da je ta činjenica prevagnula na istinu budući su svjedoci ipak iskazivali istinu pobijajući optužnice! Teško je čovjeku lagati pred sudom čineći pri tome zlo drugome! To može samo DORH u namještanju lažnog optuženja! Ta je državna institucija u potpunosti promašila društveni značaj u zaštiti ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske i ljudskih prava njezinih građana! Stoga smo uvjereni da nema boljitka u gospodarstvu i demografskoj obnovi bez temeljite reforme krivičnog i kaznenog prava kao i institucija koje postupaju i sude u ime Republike Hrvatske, uz pomoć neustavnog USKOK-a! Ispravno bi trebalo reći, pravosudne institucije ne sude po zakonu već arbitriraju prema krivotvorenom zakonu ili po valjanom zakonu kojeg retroaktivno primjenjuju protivno načelu zakonitosti i načelu vladavine prava! Međutim, u prvom i drugom suđenju provedeni su očevidi u prostoru Vojno-tegovnog zatvora u Lori i iz zabilješki suca Lozine u K-30/02 i sutkinje Tonković u K-93/04, kao predsjednika sudskih vijeća, iz kojih je razvidno da konačari Vojno-stegovnog zatvora iz svojih ćelija nisu mogli niti čuti niti vidjeti napad na stražare zatvora od strane Bulovića i Kneževića i bijeg Kneževića, niti njegovo dovođenje ispred zatvora, niti njegov odvoz u KBC Split!

9. Tužitelj nije tražio niti je sud ispitao ključne svjedoke u inkriminiranom događaju, i to:

- nisu svjedočili stražari Vojarne HRM „Sv. Nikola“ u Lori u čijem krugu se nalazi maleni zatvor od 60 m2 u 10 ćelija sa ukupno 100 m2, tj inkriminirani Vojno-stegovni zatvor,

- nisu svjedočili vojnici HV-a koji su izdržavali stegovnu kaznu zatvora i bili u inkriminirano vrijeme u istom prostoru sa pritvorenicima Vojnog suda u Splitu tj prebjezima i ratnim zarobljenicima,

- nisu svjedočili zarobljeni bivši vojnici JNA na čelu sa kapetanom Dušanom Gidićem a koji su tukli zarobljene teroriste pripadnike raznih Srpskih paravojnih postrojbi, a koje je Srbija optužila 2002 za ratni zločin nad zarobljenim vojnicima Srpske nacionalnosti,

- nisu svjedočili svjedoci predloženi po obrani okr. Emilia Bungura jer ih je sud odbio, svih 60!

Osim, pozvanog odgovornog zapovjednika/načelnika Uprave VP HV-a Mate Laušića čija Uprava VP HV-a je maltretirala bivše pripadnike VP kao svjedoke i koji su podnijeli lažnu prijavu protiv Hrvatskih branitelja! I ono što je htio iskazati svjedok Laušić to mu je zabranio predsjednik vijeća Živaljić a branitelju je zabranio pitanje!!! Nu, svjedok Laušić se pred sudom ogradio glede narečenih događaja u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori 1992 i izvršene prisile na svjedoke iz 72.bojne VP HV-a 2001/2, te sve nas uputio na niže rangirane osobe Uprave VP HV-a!

10. “Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika“ nije mogao biti objektivno po činjen kroz narečeno inkriminirano vrijeme u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori, ožujak-rujan 1992, jer nije bilo „ratnih zarobljenika“ koji bi taj pravni status imali prema Ženevskoj konvenciji o postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949 i Dopunskim protokolima.

U inkriminirano vrijeme u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori uz stegovno kažnjene Hrvatske vojnike bili su kao konačari još i vojnici bivše JNA kao „prebjezi“ dovezeni u civilnoj odjeći, te nekoliko skupina rezervista JNA koji ne mogu imati status „ratnog zarobljenika“ jer se nisu borili kao vojnici u skladu sa Ženevskom konvencijom o postupanju s ratnim zarobljenicima a predali su se HOS-u i HVO-u također u civilnoj odjeći u organizaciji natporučnika Jelića i tako su dovezeni u Split i potom bili ubrzo razmijenjeni!

Oni drugi Srpski rezervisti na okupiranom području Hrvatske, koji su kao pripadnici TO uz pomoć JNA ratovali su „perfidno“, kao naoružani civili bez istaknutih vojnih oznaka noseći oružje na skriven način te etnički očistili više od 500 naselja u Hrvatskoj iz kojih su istjerali nesrbe ili su ih pobili! To je kazneno djelo „Genocida“!!! Radi se o taktici ratovanja Generalštaba JNA pod nazivom GONG tj „Građani Organizirano Neutraliziraju Gardiste“, i to nakon artiljerijske paljbe i zračnog bombardiranja po neokupiranom prostoru Republike Hrvatske, nakon čega bi Hrvatski branitelji bili optuživani za „napade i ubijanje Srpskih civila“! Podsjetimo se dokumentarno-propagadnog filma iz 1991 u kojem RTVS prikazuje babu Stanu kako mitraljezom tuče po Ustašama u Lici!

Prisjetimo se i izjave Srpskog generala Mrkšića pred Haaškim tribunalom kada je svjedočio da su svi građani u SRK na okupiranom području RH bili uključeni u obranu te Srpske paradržave! Neka odgovorni za nepošteno suđenje Hrvatskim braniteljima sada primjene stav Međunarodnog ratnog suda u Nurbergu 1945 godine: „Na strani agresora okupatora nema nevinih osoba“!

Nu, nakon Sarajevskog sporazuma na snazi od 3.01.1992, veliki broj pripadnika JNA i rezervista nisu htjeli dalje ratovati pa su se stoga i predavali HOS-u, HVO-u i HV-u! Dakle, prema međunarodnom pravu određenom u Ženevskim konvencijama iz 1949 i Dopunskim protokolima, pripadnici raznih terorističkih skupina, paušalno nazvanim pripadnicima „Srpskih paravojnih postrojbi“ mogu imati samo status terorista plaćenika a ne vojnika neke regularne vojske države potpisnice Ženevskih konvencija! Srpski agresor je uz pomoć naše zajedničke armije tzv JNA, na zabranjeni „perfidan način“ u inkriminirano vrijeme 1992 godine ušao bez otpora Republike Hrvatske u njen prostor iz svojih vojarni u RH ali iz Srbije, BiH i Crne Gore te počinio monstruozne zločine i  genocid nad Hrvatima koji zločini su nezapamćeni nakon II.s.r.!

Nu, humanitarno spašavanje neprijateljskog vojnika je čin politike Republike Hrvatske i o tome ne može se suditi optuženim Hrvatskim braniteljima! Prema Ženevskim konvencijama iz 1949 i Dopunskim protokolima u činu ubijanja, ranjavanja i zarobljavanja neprijatelja agresora i okupatora nema ratnog zločina a još manje u činu spašavanja i zbrinjavanja neprijateljskog vojnika do sigurnog vraćanja njegovoj kući putem razmjene sa neprijateljskom stranom!!!

Vođa političke oporbe 1992 u Republici Srbiji Zoran Đinđić, kasnije predsjednik Vlade Republike Srbije, izjavio je Austrijskoj TV u Beču na Božić 25.12.1993, tvrdeći:

„Niti jedan vojnik Republike Srbije nije prešao rijeku Drinu i ratovao na teritoriju Bosne i Hercegovine i Hrvatske! Tamo ratuju Hrvati međusobno na vjerskoj osnovi triju skupina“!

Znači li to da su u inkriminirano vrijeme Hrvati spašavali sami sebe jer su oni kako kaže Ivo Andrić, narod od tri vjere i tri noža! Pred sudom, tijekom objedinjenog postupka K-Rz-12/15 ispitani su samo svjedoci optužbe i čitani mnogobrojni zapisnici znanih i neznanih svjedoka zbog čega nismo mogli provjeriti tvrdnje Đinđića i Andrića! Nu, činjenica je da se u skladu sa ZKP-om pred sudom RH govori samo službenim Hrvatskim jezikom a da naslovni sud kod ispitivanja svjedoka iz Srbije, Crne Gore i

Herceg Bosne nije koristio tumača!? Zanimljivo!

11. Većina ispitanih svjedoka iz Trebinja i Beograda priznala je pred sudom da je njih u zatvoru

tukao bivši kapetan JNA Dušan Gidić evidentiran u Splitu kao „prebjeg“ sa svojih 17 vojnika iz Gabele! Oni su se evidentirali u sjedištu VIC 72.bojne VP HV-a u Dračevcu a ne u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori, i vodili su se kao prebjezi a ne kao ratni zarobljenici i koji nisu htjeli ići na razmjenu u Pakovo Selo! Protiv kapetana Gidića pokrenut je kazneni postupak u lipnju 2002 u Republici Srbiji radi počinjenog ratnog zločina u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori na štetu građana Republike Srbije! Županijski sud u Splitu nije utvrdio ishod tog kaznenog  postupka u Srbiji niti je ispitao u istrazi niti na raspravi u obnovi postupka kapetana Gidića i njegove vojnike-prebjege na okolnosti maltretiranja Srpskih zarobljenika pilota i rezervista! To je razlog što Republika Srbija u svojoj protutužbi protiv Republike Hrvatske iz 2010. godine ne spominje Split kao mjesto ratnog zločina  počinjenog na štetu građana Republike Srbije tijekom Domovinskog rata Hrvata 1990-1998! Oni u Srbiji znaju istinu i ne miješaju se u izmišljene ratne zločine, već dopuštaju da DORH obavi prljavi posao za njih kao neprijateljsku stranu i njihovim građanima pribavi Hrvatski novac kao odštetu za pričinjenu štetu Hrvatima!

12. Većina svjedoka iz Trebinja i Beograda potvrdila je pred sudom da oni nisu bili zarobljeni u borbenim akcijama već su se dogovorno predavali HOS-u i HVO-u koji ih je proveo do HV-a a ovi u Split i tako su bili spašeni, jer su se u istočnoj Hercegovini našli u okruženju Muslimanskih postrojbi! Te zarobljenike koji su se dragovoljno predali u ist. Hercegovini bez borbe sa HOS-om i HVO-om, organizirano je doveo natporučnik Jelić i predao HV-u u Pločama! Spašeni Srpski rezervisti u Split su dovedeni u civilnoj odjeći koji su u više razmjena do 14.08.1992 u Nemetinu otišli svojim kućama!

Svjedoci iz Trebinja u obnovi postupka iskazivali su pred sudom kako su bili nagovarani i instruirani za svjedočenje u ponovljenom postupklu K-93/04 od strane zamjenika ŽDO u Splitu Michela Sqiccimarro alijas Petrovića te Tonća Majića predsjednika udruge Dalmatinski komitet za ljudska prava i nekih novinara iz Hrvatske koji su im nudili novac da daju intervju za medije po njihovim uputama! Nu, kroz to isto vrijeme Michele Skvićimari je zastupao optužnicu pred Županijskim sudom u Splitu u postupku K-30/02 u kojem su optuženici oslobođeni od optužbe, znajući da će ta presuda biti ukinuta i da će Hrvatski branitelji biti osuđeni u ponovljenom postupku! Zbog toga je Sqiccimarro odvraćao presumptivne svjedoke u Trebinju i Beogradu da se ne odazovu Županijskom sudu u Splitu u prvom postupku K-30/02, već ih je pripremao za ponovljeno suđenje K-93/04!!!

13.Tužitelj ŽDO u Splitu, kao autor nezakonitih optužnica u ovopredmetnom postupku K-Rz-12/2015, svoje optužnice K-DO-131/01 i K-DO-144/04 utemeljio je krivotvoreći povijest Domovinskog rata,lažno tvrdeći da je u inkriminirao vrijeme ožujak-kolovoz 1992 bio u tijeku oružani sukob između JNA i Hrvatske vojske!!! To je lažna činjenica jer je notorno da u to vrijeme nije više postojala SFR Jugoslavija i njena federalna armija JNA! Notorna je istina da je 27.04.1992 donesen Ustav SRJ, nove federalne države SR Jugoslavije koju su utemeljile federalne republike Srbija i Crne Gora, na čelu sa predsjednikom države Dobricom Ćosićem i premijerom Milanom Panićem Amerikancem! Premijer Panić je polovinom 1992 javno pred medijima iskazao da on ne može stati na kraj sa 1300 razbojnika koji su činili ratne zločine na okupiranom području ex Jugoslavije potpomognuti od strane paravojno-policijskih snaga, a koji i dalje kvare odnose Republike

Srbije i Republike Hrvatske radi osobnih probitaka tj pljačke!!!??? Dakle, u inkriminirano vrijeme 1992 godine pripadnici agresorskih paravojnih terorističkih postrojbi imali su 3 nepriznate paradržave i to: SRJ, te na okupiranom prostoru Hrvatske SRK i RS na okupiranom prostoru HR Herceg Bosne!

14. Protupravne optužnice nisu utemeljene po zakonu koji je tada bio na snazi tj Krivičnom zakonu RH/91, kako to traži načelo zakonitosti, već su bez valjanih dokaza optužnice utemeljene na krivotvorenom zakonu OKZRH/93, objavljenom u NN-31/93 dana 16.04.1993 kao pročišćeni tekst nepostojećeg zakona!

Obrana je sudu priložila još 2012 g. kao dokaz potvrde o toj činjenici krivotvorenja OKZRH/93, dobivene od predsjednika HD Sabora Josipa Leke i predsjednika Hrvatske države dr Ive Josipovića! Ustavni sud RH svojom odlukom br.U-III-4149/2014 od 24..07.2015, akceptirao je stav obrane Emilia Bungura, te je otklonio daljnju primjenu OKZRH/93 u kaznenom pravu Republike Hrvatske, ali je to primijenio samo u namještenom postupku protiv Ive Sanadera i HDZ-a iz kojeg razloga je njegova presuda ukinuta i vraćena na ponovno suđenje! Nu, Ustavni sud RH odbio je isti stav primijeniti i za ovaj postupak K-Rz-12/2015! To je diskriminatorni postupak Ustavnog suda RH! Članak 31. Ustava RH odnosi se za sve građane kada određuje da nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom! Nu, svima je jasno osim DORH-u i

sudovima, da je OKZRH/93 primijenjen retroaktivno u postupku Lora-1 i Lora-2, i to kao krivotvoreni pročišćeni tekst nepostojećeg zakona!!! Retroaktivna primjena bilo kojeg propisa je zabranjena a primjenom odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je suđenje Hrvatskim braniteljima pred Županijskim sudom u Splitu „nepošteno suđenje“! Ustav RH je izričit u članku 5. gdje određuje da zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom RH, da je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak! U ovom primjeru vidimo da sudovi Republike Hrvatske ne poštuju Ustav RH niti ga poštuje Ustavni sud RH već i on arbitrira na štetu Hrvata!

15. Tijekom provedene istrage pred Županijskim sudom u Splitu 2001, 2002 i potom, sačinjeno je više od 10 krivotvorenih Zapisnika o ispitivanju svjedoka od strane 4 Istražna suca Županijskog suda u Splitu 2001 g. u postupku Lora-1, a to su: Dražan Penjak, Petar Ojdanić, Marko Brdar i Stanko Grbavac! To je gruba povreda ZKP-a! Jedan sudac vodi jednu istragu, po zakonu! Pred sudom su porekli svoju izjavu ili potpis na zapisniku iz istrage svjedoci: Zlatko Jelić, Ivica Livaja, Zlatko Sulejmanović alijas Politeo , Mladen Tolušić, Marko Buljan, Damir Boršić i dr. Uz krivotvorene Zapisnike o ispitivanju svjedoka iz nezakonite istrage utvrdili smo u obnovi postupka da je krivotvoren i Zapisnik o očevidu Vojnog suda u Splitu od 14.06.1992, koji je obavljen povodom bijega i ranjavanja Srpskog teroriste u redovima HV-a Nenada Kneževića! Naime, taj primitivni i nestručno sastavljen zapisnik bez bitnih činjenica, potpisuje sudac Vojnog suda u Splitu Boško Jurišić. Tijekom 20-odišnjeg suđenja nitko od svjedoka nije spomenuo a znao je, tko je vodio narečeni očevid! Nu, u obnovi kaznenog postupka K-93/04 svjegok Marko Buljan izjavio je da je on nazočio očevidu kao šef krim. tehnike 72.bojne VP HV-a i da je očevid obavljao sudac Vojnog suda u Splitu Zdravko Bilan!!! Na našu žalost sudac Zdravko Bilan poginuo je u prometnoj nesreći pod sumnjivim okolnostima, baš kao

što je izgubio život i časnik SIS-a RH Tomislav Matić, te Ivica Livaja šef Krim. Službe 72.bojne VP HV-a nakon što je pred sudom porekao navode iz njegovog Zapisnika o ispitivanju svjedoka pred ist. sucem, kao i dr stradali za DORH neugodni svjedoci!!!

Pred Istražnim sudom u Beogradu 2005 u istrazi je sudjelovao i ŽDO u Splitu Michael Sqiccimarro alias Petrović što je moralno neprihvatljivo jer je zastupao optužnicu protiv Hrvatskih branitelja u postupku K-30/02 i K-93/04, a nije pozvao i branitelje lažno optuženih Hrvatskih branitelja da nazoče istrazi u Beogradu! Sve su te činjenice utvrđene kroz Zapisnike suda u Beogradu o ispitivanju svjedoka i njihovim ispitivanjem pred Županijskim sudom u Splitu tijekom izvođenja dokaza pred naslovnim sudom u ovom kaznenom predmetu R-Rz-12/15, i pred oskudnim vijećem!!

16. Pred ovim sudom počinjena je i naj veća procesna protupravnost prema Zakonu o kaznenom postupku jer obje protupravne optužnice nisu potvrđene od strane Vrhovnog suda RH odnosno, od Optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu!!!!!! Optužnica u postupku zv Lora-1 nije niti uručena okrivljeniku Emiliu Bunguru kao niti ostalim okrivljenicima sa čijim procesnim pravima su protupravno disponirali njihovi 11 branitelja koji su u dogovoru sa tužiteljem i sudom podnijeli sudu dopis od 5.04.2002 u postupku K-30/02 i odrekli se prigovora na optužnicu i žalbe na rješenje o pritvoru, a sudac nije upitao okrivljenike da li su suglasni s odricanjem od prigovora na optužnicu i na žalbu protiv rješenja o pritvoru!! Sud je išao na ruku autoru optužnice Mladenu Bajiću radi njegovog brzog postavljanja za Glavnog državnog odvjetnika RH bez obzira čije će glave pasti!! Svi uključeni u kazneni postupak radili su protiv 8 Hrvatskih branitelja lažno optuženih i protupravno osuđenih! Počinjene pogreške ŽDO i Županijskog suda u Splitu u suđenju Hrvatskim braniteljima nisu otklonjene u postupku pred Vrhovnim sudom RH niti pred Ustavnim sudom RH u postupcima zv Lora-1 i Lora-2, sve do  danas! Nu, tako velike i grube povrede ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske i Međunarodnog prava, ne mogu biti na teret optuženika! Od samog početka kaznenog postupka nad njim visi „načelo in dubio pro reo“ zbog nedostatka dokaza o postojanju kaznenog djela, jer sud nije sudio već arbitrirao protivno ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske gazeći ljudska prava Hrvatskih branitelja i vladavinu prava!

Narečene činjenice upućuju na zaključak da se pred Županijskim sudom u Splitu provodi „dogovorno suđenje“ političke i pravosudne vlasti radi provođenja Kriminalizacije Domovinskog rata koja započinje 2000. godine i traje do danas! To su zakonski elementi postojanja „zločinačke organizacije“ u pravosuđu Republike Hrvatske koja ne procesuira mnoge ratne zločine agresora i okupatora a namješta političke procese Hrvatskim braniteljima koristeći novac domovinske i iseljene Hrvatske!!!

17.Prema objavljenim izvješćima Međunarodnih organizacija koje su obavljale humanitarni monitoring na području ex Jugoslavije zahvaćenog oružanim sukobima od 1991 do 1993, nije utvrđeno da su Hrvatski  branitelji počinili neki ratni zločin, pa tako navode:

- 20.06.1992: VSUN-a donijelo je i uputilo Preporuku Republici Hrvatskoj da donese Odluku o aboliciji događaja u svezi oružanih sukoba na svom državnom području, što je znak da do tada nije bilo počinjenih ratnih zločina na području RH u zoni odgovornosti HV-a!!

Nu, tada dolazi do nagle smjene vlasti u Vladi RH, dolazi Stjepan Mesić koji iz Vlade krajem ljeta preuzima HD Sabor, tada dolazi do izglasavanja „Zakona o aboliciji Srpskih pobunjenika“ tj Zakona o oprostu 22.09.1992 radi obaranja optužnica Vojnih sudova RH za ratne zločine i oružanu pobunu Srpskog agresora i okupatora i pripreme za podvaljivanje krivotvorenog OKZRH/93!!!

- 04.07.1992: MCK i Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice, objavili su zajednički zaključak: „Nema slučajeva mučenja i zlostavljanja ratnih zarobljenika na neokupiranom području Republike Hrvatske od strane njenih Oružanih snaga“!

- 12.08.1992: Biro UN-a za Javno istraživanje ratnih zločina, objavio je da Srpski agresor drži 111 Konc. logora za zarobljene Hrvate na području Republike Srbije i Crne Gore, te na okupiranim područjima Republike Hrvatske i BiH!

- 03.02.1993: Vlada SAD objavila je Izvješće o teškim kršenjima Ženevskih konvencija na prostoru ex Jugoslavije, dokument je dostavljen Uredu UN-a u Ženevi, u kojem stoji „Na ratom zahvaćenom području RH i BiH utvrđeno je počinjenje ratnog zločina u 30 slučajeva od kojeg broja Srpske parapostrojbe počinile su 29 ratnih zločina a Armija BiH 1 ratni zločin“!!!! Dakle, međunarodna zajednica u svom monitoringu ratom zahvaćenog područja u ex Jugoslaviji od 1991- 1993 nije utvrdila niti jedan ratni zločin koji bi počinile Hrvatske oružane snage! Narečene činjenice upućuju na političko namještanje ratnih zločina Hrvatskim braniteljima od strane DORH-a!

18. Tešku procesnu povredu prema ZKP-u počinio je Županijski sud u Splitu u ponovljenom kaznenom postupku K-93/04 kada je osudio 8 Hrvatskih branitelja, jer je sudio u vijeću od 3 suca a ne u vijeću od pet sudaca kako je to sudio u prethodnom postupku K-30/02 kada su Hrvatski branitelji oslobođeni od optužnice za „ratni zločin protiv civilnog pučanstva“ zv Lora-1, a koju prvostupanjsku presudu je nezakonito ukinuo Vrhovni sud RH određujući ponavljanje tog kaznenog postupka! ZKP nalaže za suđenje u ponovljenom postupku da se ima održati pod istim pravnim okolnostima kako je suđeno u prethodnom postupku čija je presuda ukinuta!! Sa istom povredom ZKP-a sudi i danas Županijski sud u Splitu u obnovi objedinjenog kaznenog postupka K-Rz-12/15!!!! I ovo sudsko vijeće sudi u „žalbenom vijeću“ od 3 suca umjesto u vijeću petorice sudaca, 2 suca i 3 porotnika! ZKP je jasan i neumoljiv glede ove teške i apsolutne povrede odredaba kaznenog postupka! Glede suđenja u prvom stupnju pred Županijskim sudovima ZKP određuje u članku 19.d, da se kod suđenja za teška kaznena djela za koja se može izreći kazna „dugotrajnog zatvora“ u prvom stupnju sudi pred Županijskim sudom u vijeću od 5 sudaca, (2 suca i 3 suca porotnika), a kako je i suđeno u postupku K-30/02. U objedinjenom kaznenom postupku Lora-1 i Lora-2 sude tzv „uskočki suci“ koji imaju zaseban „krivični kancel“ za prijam i otpremu pošte „uskočkih predmeta“ te zaseban raspored rada i zaduženja a sve to izvan Kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu što nije uređeno Zakonom o sudovima Republike Hrvatske!

Tzv pravosudno tijelo „USKOK“ izvan je rada, nadzora i odgovornosti unutar Županijskog suda unutar kojeg vodi istragu i sudi, a to parapravosudno tijelo nije niti je određeno Ustavom RH niti Zakonom o sudovima, što pridonosi pravnom kaosu unutar pravosuđa Republike Hrvatske a sve zbog ciljanog narušavanja pravne sigurnosti građana određenih socijalnih, vjerskih i nacionalnih skupina kao što su Hrvati i Hrvatski branitelji! Upravo „Kriminalizacijom Domovinskog rata Hrvata 1990-1998“ kroz rušenje Ustava RH/2001-2003, uspostavljen je 2002 i tzv „Uskok“ koji sudi u simbiozi DORH-a i Policije, a koje neustavno tijelo je kao nezavisno a uglavljeno je u 4 Županijska suda radi provođenja narečene kriminalizacije Domovinskog obrambenog rata Hrvata! To neustavno tijelo u zabranjenoj simbiozi DORH-a, suda i policije, nikome ne odgovara za svoj ne-rad a sude u ime Republike Hrvatske!? Takovo kršenje ustavnopravnog poretka ne postoji niti u jednoj zemlji članici EU i NATO-a! Nu, mora se priznati, to neustavno pravosudno tijelo od početka protupravnog progona Hrvatskih branitelja do danas postiglo je velike učinke u etničkom čišćenju Hrvata budući je više od tri tisuće branitelja izvršilo suicid zbog nebrige i nezakonitog postupanja državnih institucija, a njih oko pola milijuna je iselilo iz nedemokratske Hrvatske države u kojoj se provodi teror nad Hrvatima koji je po nekim procjenama ravan zločinima u prvoj i drugoj Jugoslaviji!

19. Obrana je dostavila dokaz da Republika Srbija u svojoj protutužbi protiv Republike Hrvatske iz 2010. godine nigdje ne spominje „ratni zločin u Splitu“ na štetu Srpskih civila ili ratnih zarobljenika! Republika Srbija osumnjičila je 2002 godine svog državljanina bivšeg kapetana JNA Dušana Gidića za „ratni zločin nad Srpskim ratnim zarobljenicima“ u Vojno-stegovnom zatvoru u Lori koji je kao vojni prebjeg sa svojih 17 vojnika u Vojnom zatvoru tukao Srpske ratne zarobljenike za koje je znao da su činili zločine na teritoriju Republike Hrvatske i nakon Sarajevskog sporazuma od 3.01.199

Izvor: Portal dnevnih novosti

Izvorni autor: Dražen Šemovčan Šeki/Foto: fah/ilustracija

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.