Otvoreno pismo Medvedu i Kustiću: Proslava Oluje u Kninu postaje opasna za život i zdravlje

OTVORENO PISMO

• ministru hrvatskih branitelja g. Medvedu i

• predsjedniku Hrvatskoga nogometnog saveza g. Kustiću

PREDMET: Proslava Oluje u Kninu postaje opasna za život i zdravlje

Poštovani ministre g. Medved,

poštovani predsjedniče HNS-a g. Kustić,

i ove godine svjedočili smo još jednoj obljetnici najveće pobjede u novijoj hrvatskoj povijesti, obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, vojno-redarstvene operacije Oluja i Dana hrvatskih branitelja na središnjoj proslavi u Kninu, gdje ona zauvijek mora biti. Prvotno se održavala na glavnom Trgu Ante Starčevića, uz polaganje vijenaca predstavnika branitelja, obitelji poginulih i nestalih branitelja te političkih dužnosnika, a obilježavanje se uz prigodne govore i pokazne vježbe nastavilo na kninskom stadionu NK Dinara.

Iako je u samom gradu Kninu bilo tisuće ljudi i samo ozračje u gradu bilo je svečano i pozitivno, obilježavanje je, barem pred televizijskim ekranima, izgledalo prilično skromno. Gdje su nestali ljudi koji su došli u Knin obilježiti i proslaviti Oluju? Velika kolona koja se sa središnjeg trga kretala prema stadionu smanjivala se. Velik broj ljudi odmah je ostao u okolnim kafićima, jedan dio, zapravo njih stotine, sakrio se u hladu ispred vagona uz željezničku prugu, neposredno uz ulaz u stadion, a oni koji su prvi došli na stadion imali su sreće sjesti uz sam zid stadiona i tako se sakriti u hladu. Samo malobrojni i oni koji su tu obvezu imali po protokolu otišli su sjesti na postavljene stolice na travnjaku stadiona, gdje se zapravo odvijao nastavak obilježavanja.

Mnogi branitelji i članovi njihovih obitelji rekli su mi kako se jednostavno boje doći u Knin zbog zdravstvenog stanja i ekstremnih vrućina koje tamo tada vladaju. Znači, i tisuće branitelja ostale su kod kuće iz straha za vlastito zdravlje.

Dakle, središnju proslavu na samom stadionu NK Dinara izbjegli su svi koji nisu morali biti tamo jer na stadionu nije bilo nikakve zaštite od ekstremno jakog sunca. I tako smo dobili otužan prizor u televizijskom prijenosu – prazan stadion, prazne čak i stolice za uzvanike. Poruka domaćoj i svjetskoj javnosti bila je poslana: „Nikoga nije briga za proslavu i nikome više nije stalo do proslave Oluje.“ Sreća je da to ipak nije tako jer smo i prilikom službenog obilježavanja vidjeli tisuće branitelja, a posebno raduje poslijepodnevna proslava u organizaciji navijača Hajduka i mnogo mladih koji su došli proslaviti Oluju.

Postavlja se ključno pitanje zašto branitelji i članovi njihovih obitelji, kao i ostali građani, ne dolaze na obilježavanje i proslavu u Knin, a oni koji dođu samo u malom broju odu na stadion? To nije zato što ne žele slaviti Oluju. To je zato što je braniteljska populacija sve starija i ima niz različitih zdravstvenih problema, a vrućina je svake godine u vrijeme obilježavanja ekstremno visoka – na suncu je više od 50 stupnjeva – i životno ugrožavajuća i za zdrave ljude, a posebice za branitelje. Branitelji i građani boje se za svoje zdravlje. S pravom. I zato ili izbjegavaju doći u Knin na proslavu ili se barem tamo pokušavaju nekako sakriti od vrelog sunca. Treba reći i da je cijeli državni vrh, koji se u odijelima pržio na suncu bez ikakve zaštite, zapravo bio u opasnosti da netko od ministara, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, predsjednik države ili netko od ostalih sudionika protokola i organizatora doživi srčani ili moždani udar pred kamerama. Tužna je bila i ta slika samih dužnosnika na stadionu, bez pratećeg naroda, kao da su tamo da bi bili sami sebi svrha.

Nastavi li se ovakav koncept obilježavanja i proslave Oluje, ona će svake godine izgledati sve otužnije. Zar je organizatorima cilj da se velebna pobjeda pretvori u mjesto praznoće i da se u javnost šalju slike beznadnosti?

Vremenski uvjeti ne mogu se mijenjati niti se na njih može utjecati, ali im se može prilagoditi i učiniti sve da se svi koji dođu na proslavu osjećaju ugodnije. Stadion je dobro mjesto za okupljanje većeg broja ljudi, što valjda i jest cilj. Jer za ovako mali broj ljudi koji je bio na stadionu dovoljna je i klimatizirana dvorana u Kninu, koja bi bila puno ugodnije mjesto. Ako želimo da obilježavanju prisustvuje veći broj branitelja i građana, a ne samo otužna protokolarna skupina, onda, poštovani g. Medved, predlažemo da Vladi RH predložite izgradnju ili barem rekonstrukciju stadiona Dinara u Kninu, ako je ona izvediva, a na Vas, g. Kustiću, apeliramo da tu ideju podržite i zajedno s Vladom RH financijski sufinancirate.

Mišljenja smo da su, više od 30 godina nakon oslobođenja, Knin i njegovi građani zaslužili stadion na kojem bi se mogle održavati međunarodne utakmice i druge javne manifestacije te, svakako, središnje obilježavanje i proslava velebne hrvatske pobjede, na koje bi dolazile tisuće branitelja i građana bez straha za svoje zdravlje. To bi obilježavanje Oluje ponovno učinilo veličanstvenim, a ne otužnim događajem.

Takav novi ili obnovljeni stadion svakako bi trebao imati natkrivene tribine kako bi se građani, ali i uzvanici i dužnosnici, zaštitili od sunca i ugrožavajućih vrućina. A do tada, zar ljudi koji dođu na proslavu ne zaslužuju barem klimatizirane šatore u koje bi se sklonili s uzavrelog kninskog asfalta i okrijepili hladnim napitcima, družeći se u slavlju i ponosu, a ne da jedva čekaju pobjeći iz Knina čim završi službeni dio proslave?

Kako god, treba iznaći i urediti prostor za okupljanje velikog broja ljudi na kojemu će se osigurati dovoljno hlada ili druge primjerene zaštite od sunca i ekstremnih vrućina, a prema našem mišljenju, to je najjednostavnije napraviti na stadionu NK Dinara.

Nemojte samo reći da država Hrvatska za to nema novca jer, ako imamo novca u državnom proračunu za 40 tzv. kulturnih centara, moramo ga onda imati i za izgradnju stadiona u Kninu na kojem bi se svake godine mogla dostojanstveno obilježiti kruna pobjede u Domovinskom ratu, koja je, osim oslobođenja okupiranog dijela RH, donijela mir i u Hrvatskoj i u BiH.

U Zagrebu 10. kolovoza 2026. godine.

Željko Cvrtila
predsjednik