'VELIKI ŽUTI' Prosinečki otkrio zašto je odbio klub koji mu je nudio Zlatnu loptu, a Boban mu za kraj poručio...

Knjižnica u centru Zagreba bila je pretijesna za sve koju su došli na promociju knjige Veliki Žuti. Od prijatelja, obitelji Roberta Prosinečkog, do legendi zagrebačkog sporta, pogotovo nogometa. Tako su na promociju stigli i Zvonimir Boban, Silvio Marić, Zorislav Srebrić...

'Nisam htio raditi, ali Krušelj me nagovorio. Oduzimalo je puno vremena, ali znao sam da će doći puno mojih prijatelja, kod kojih će izazvati emocije. Ima puno ljudi, anegdota, bilo je i turbulentnih trenutaka... Ima se kaj za čitati. I nadam se da će se prodavati... (ha, ha)', rekao je Prosinečki na početku, a nakon što ga je voditeljica knjižnice najavila riječima 'Ne veliki Žuti, nego Najveći Žuti. A spontani pljesak navukao je veliko crvenilo u lice Prosinečkog

Krušelj je kroz knjigu opisao brojne detalje, ali otkrio je i što je i njemu bilo iznenađenje.

Nisam znao, ali iznenadilo me. Gospodin se zove Vekić, kada ga je vodio u Španjolsku. Kada postaje prvak sa Zvezdom, među tri najtraženiji je igrač na svijetu. Bernard Tapie skrivećki dolazi u Beograd i onda s Robijem i ocem Đuro pregovara, ulazi u dvoranu, razmakne stolce, i igraju na male golove. Ponudi mu da dođe u Olimpique, objašnjava mu kako je on vlasnik France Footballa i da će dobiti Zlatnu loptu.... Ali tata Đuro kaže Robiju: Vidi, ovo je dobro, ali ti odluči. I Robi je bio jasan. 'Ja sam odlučio - Real Madrid. I u Realu bi došao do Zlatne lopte da ga nisu izmučile operacije'.

Riječ je uzeo i Sven Ušić, bivši košarkaš Cibone, koji je posebno pozdravio i Zorislava Srebrića, ali i Zvonimira Bobana.

Uspio je u ravnotežu uvesti profesionalni i obiteljski život. Imao je najveći potencijal u Europi, iako možemo razgovarati o tome je li je to ispunio...

Riječ je ponovno dobio Robert Prosinečki.

Moj pokojni otac se odlučio iz Njemačke vratiti u Zagreb. I da ovdje igram. To je bio početak svega... Odlazak u Zvezdu, potom i dalje, a najvažnije mi je da sam - gdje god došao, dobro primljen. Ne volim puno pričati o sebi. Imam puno dogodovština. Čini me ponosnim što sam igrao u dva najveća kluba u Španjolskoj. Možda sam mogao i više... I najvažnije mi je da imam krasnu familiju.

Nastavio je dalje.

Imao sam stvarno ozbiljnih igrača kroz moju karijeru. Igrao sam u klubovima gdje su igrali najbolji. I na Maradonu. Svima nam je bio idol, bio je fascinantan... Mogao bih nabrajati do sutra, s puno njih sam ostao prijatelj. I taj Čile nas je lansirao, primijetili su nas, to nam je bila odskočna daska. Svijet nas je prepoznao. Evo jedan je tu (Boban), pa Savičević, Hierro, Figo...

Krušelj se Bilićem, kada su već bili u hrvatskoj reprezentaciji dotaknuo još jedne zanimljivosti.

'Ćiro je imao univerzalni ključ koji otvara sva vrata, pa je obilazio po sobama. Ali ne da kontrolira jel' spavaju, već da bi uzeo cigarete. I da, mažnjavao nam je cigarete i Slaven i ja smo bili pušaći, ja više, Slaven manje...

'Ima anegdota, koju nisam ni rekao u knjizi. Igrali smo u Bjelovaru, pokojni Đalma je bio trener. Slagao je kapice za zagrijavanje, a kada je izlazio, ja sam još uzeo cigaretu. Ali se vratio u svlačionicu. Ali kao smo imali kopačke s kramponima, nisam je mogao ugasiti. Već je dim izlazio oko kopačke... Nisam se skrivao nikad... A i jedva čekam da ovo završi, da mogu ići zapaliti...

Osim o cigareti, iz publike mu je stiglo i pitanje o piću.

Popiti? To je fama.. Prilijepi se etiketa.. Pušio jesam, ali popiti - nije točno...

I za kraj, jaku poruku poslao mu j Zvonimir Boban.

'Trošio se maksimalno, prepun ljubavi, boemštine i ozbiljnosti. Ja te volim. Sretna ti knjiga'.