Agent FSB-a koji je pobjegao Putinu: Godinama ga love diljem Europe, a iz Rusije je pobjegao skriven u lešini krave

Dmitrij Senin nekoć je bio visoko rangirani agent ruske Federalne službe sigurnosti, čovjek s pristupom najstrože čuvanim informacijama države i karijerom koja je vodila prema samom vrhu sigurnosnog aparata. Danas živi u skrivanju, uvjeren da ga već godinama progone ruske službe i odredi za likvidaciju povezani s Kremljom, piše Dnevnik.hr.

Njegova priča zvuči poput scenarija špijunskog trilera. Sat vremena proveo je skriven u lešini uginule krave na granici između Rusije i Kazahstana, čekajući da ruski graničari izgube interes za područje koje su nadzirali. Odjeven u plinsku masku, gumeno odijelo i omotan aluminijskom folijom kako bi izbjegao termovizijske kamere, bivši časnik Federalne službe sigurnosti pokušavao je spasiti vlastiti život.

Bijeg preko granice, skrivanje po Europi i pomoć bivših obavještajaca odvijali su se paralelno s nekim od najvećih špijunskih slučajeva posljednjih godina u Europi.

Ipak, Senin odbacuje tvrdnje da je prebjeg. Tvrdi da nikada nije radio za strane obavještajne službe, nego da je postao žrtva montiranog procesa nakon što je slučajno dotaknuo interese moćnih ljudi unutar ruskog sustava.

Prema njegovu iskazu, koji djelomično potvrđuju sudski dokumenti i istrage europskih sigurnosnih službi, sve je počelo 2016. godine kada je dojavu o luksuznom moskovskom stanu povezanom s visokim policijskim dužnosnikom proslijedio bivšim kolegama iz Federalne službe sigurnosti.

Kasnija racija u stanu otkrila je više od 120 milijuna dolara gotovine u različitim valutama, što je postala jedna od najvećih zapljena novca u modernoj ruskoj povijesti. U središtu afere našao se pukovnik Dmitrij Zaharčenko, tadašnji visoki dužnosnik Ministarstva unutarnjih poslova, koji je kasnije osuđen na 13 godina zatvora zbog mita i ometanja pravde.

Ubrzo nakon izbijanja afere Senin tvrdi da je shvatio kako je i sam postao meta. Viši časnici počeli su ispitivati odakle je došla informacija o stanu, a njegovo ime ubrzo se pojavilo u medijima, zajedno s tvrdnjama da je povezan sa Zaharčenkom.

"To je bio jasan znak da sam naljutio nekoga vrlo moćnog", tvrdi Senin.

U veljači 2017. dobio je upozorenje da će uskoro biti uhićen.

"Nisam razumio što sam pogrešno učinio", kaže. "Shvatio sam jedno – ako me uhite, iz zatvora neću moći ni na koji način dokazati svoju nevinost."

Istoga dana napustio je Moskvu. Ostavio je suprugu i troje djece te automobilom krenuo prema jugu Rusije. Nakon puta kroz Kavkaz, uz pomoć mreže kontakata, prešao je granicu s Gruzijom koristeći lažnu putovnicu na ime Timur Kudasov.

Tek nakon bijega doznao je službene optužbe. Ruski istražitelji tvrdili su da su Senin i Zaharčenko bili dio korupcijske mreže povezane s policijom i Federalnom službom sigurnosti. Senin sve optužbe odbacuje.

Kasnije je u odsutnosti osuđen na devet godina zatvora.

U trenutku bijega bio je viši pukovnik Federalne službe sigurnosti s najvišom razinom sigurnosnog odobrenja u Rusiji. Njegov nestanak izazvao je ozbiljnu uzbunu unutar ruskog sustava, a prema Seninovim tvrdnjama vlasti su strahovale da je prešao na stranu stranih službi.

"Nisam imao pomoć stranih obavještajnih službi, unaprijed isplaniranu rutu ni torbu s ičim osim osnovnih osobnih stvari", tvrdi. "Stupio sam na put čovjeka koji živi izvan zakona. Bila je to odluka nekoga tko je došao do jasnog zaključka: ostanak znači zatvor, a nakon toga smrt."

Nedugo nakon njegova nestanka u potragu se uključio i Egisto Ott, bivši austrijski policajac i obavještajac kojem se danas u Austriji sudi zbog optužbi za špijunažu u korist Rusije.

Austrijski istražitelji navode da je Ott 2017. pokušavao pronaći Senina koristeći policijske i obavještajne kontakte u više europskih država, uključujući provjere vezane uz jahtu u Hrvatskoj za koju se sumnjalo da se na njoj skriva.

Ott je povezan s Janom Marsalekom, odbjeglim bivšim direktorom njemačke tvrtke Wirecard, za kojeg europske sigurnosne službe tvrde da je djelovao kao ruski operativac. U istim istragama spominju se i druga poznata imena, među njima ruski bankar German Gorbuncov te istraživački novinar Christo Grozev, poznat po radu na slučaju trovanja Sergeja Skripala.

Ott negira optužbe da je radio za Rusiju.

Senin tvrdi da tada još nije znao za Marsaleka ni Otta, ali je bio svjestan da ga ruske službe traže. Upravo zato donio je neočekivanu odluku – vratio se u Rusiju.

"Zato sam logiku Federalne službe sigurnosti iskoristio protiv njih", kaže. "Vratio sam se u Rusiju."

Tvrdi da je godinama živio skriven u Moskvi, koristeći različite identitete i prerušavanja, uključujući invalidska kolica, štake i namjerno šepanje kako bi izbjegao prepoznavanje.

Nije mogao živjeti s obitelji, ali kaže da je uz pomoć prijatelja i dalje održavao kontakt sa suprugom i djecom.

"Išao bih do škole u koju su djeca išla i promatrao ih izdaleka. Bio sam prerušen, kao u filmovima, s kapuljačom i kapom, da mi lice ne bi uhvatile kamere", prisjeća se. "Rukom pisana pisma slao sam preko tajnih mjesta za ostavljanje poruka i preko svojih ljudi. Djeca su također ostavljala svoje želje i crteže na dogovorenim lokacijama – to su bili najdragocjeniji paketi koje sam dobivao."

S vremenom je, kaže, zaključio da nikada neće uspjeti dokazati svoju nevinost. Uvjeren je da je afera oko Zaharčenka bila povezana s mnogo širom korupcijskom mrežom unutar ruskog državnog vrha.

"Kada sam to shvatio, moja je sudbina bila zapečaćena. Nisam kažnjen zbog onoga što sam znao – kažnjen sam zato što sam postupio prema tom saznanju, a da nisam tražio dopuštenje od onih kojih se to ticalo", tvrdi.

Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. odlučio je ponovno pobjeći iz zemlje. Kaže da su ruske vlasti pooštrile nadzor granica, zbog čega je tražio način kako izbjeći termovizijske kamere i granične ophodnje.

Rješenje koje je osmislio bilo je krajnje neobično.

Prema njegovim riječima, uz pomoć krijumčara sakrio se u lešinu uginule krave koju su traktorom prevezli preko granice između Rusije i Kazahstana te ostavili u jaruzi koja se koristila kao životinjsko groblje.

Sat vremena ostao je skriven u raspadajućem tijelu životinje čekajući da graničari odustanu od nadzora područja.

"Ja sam vojnik", kaže mirno. "Gdje sam radio? Strah je emocija koju moraš kontrolirati, procijenio sam rizik i znao sam da nitko neće pucati u kravu."

Nakon što je izašao iz lešine, puzao je kroz travu prema dogovorenom mjestu gdje ga je čekao umirovljeni kazahstanski časnik KGB-a na motociklu. Iz Kazahstana je potom avionom stigao u Crnu Goru i odmah zatražio azil.

Umjesto zaštite, dočekalo ga je uhićenje temeljem Interpolove tjeralice koju je raspisala Rusija. Pet mjeseci proveo je u zatvoru čekajući odluku o izručenju.

Tijekom boravka u pritvoru ponovno je vidio svoju obitelj, koja je godinu ranije pobjegla u Crnu Goru.

"Nije najbolje mjesto za susret. I nisam osobito želio da djeca vide kako me dovode u prostoriju i skidaju mi lisice", kaže.

Crna Gora je početkom 2023. odbila zahtjev za izručenje, zaključivši da bi se Senin u Rusiji mogao suočiti s političkim progonom. Nakon toga odobren mu je azil.

No prijetnje, tvrdi, nisu prestale.

Do 2024. godine, kaže, europske sigurnosne službe dvaput su ga upozorile da mu je život ugrožen. Na automobilu njegove supruge pronađen je uređaj za praćenje povezan s ruskom vojskom, a njegovi osobni podaci pojavili su se u lokalnim medijima.

Zbog toga je ponovno pobjegao, ostavljajući obitelj na sigurnoj lokaciji i skrivajući se na zasad nepoznatom mjestu.

"Ono što se koristi protiv mene klasična je višeslojna operacija. Prvo tehnički nadzor: GPS uređaji za praćenje, provjere u Interpolovim policijskim bazama podataka u Monaku preko mreža agenata, objava mojih osobnih podataka u europskim medijima. Rusija koristi Europu kao operativni prostor", tvrdi Senin. "A Europa tek uči kako na to odgovoriti."

Danas živi u skrivanju i vodi pravnu borbu dok, kako kaže, neprestano očekuje pokušaj likvidacije.

Ipak, vjeruje da će se jednoga dana vratiti u Rusiju.

"Bit će promjena", kaže. "Putin nije vječan, otići će."

Godine bijega ostavile su dubok trag i na njegovoj obitelji.

"U mojoj obitelji nije običaj govoriti o tome što osjećamo. Ali vidim i osjećam patnju zbog razdvojenosti", kaže. "To me uvijek motiviralo do krajnjih granica. Strah nije bio za moj život. Strah je bio – što će se dogoditi mojoj supruzi i djeci ako padnem u ruke Federalne službe sigurnosti i ako mi život bude prekinut? Tko će ići dalje kroz život s mojom djecom? To je strah koji me pokreće. U zaštiti svoje obitelji ići ću do kraja", zaključio je.