EU TVRDI DA MLADIĆ NIJE POKOPAN UZ DRŽAVNE POČASTI: Vojnici, ministri, državni avion i počasna paljba – što još Bruxelles treba vidjeti?

Andrej Plenković takav je odgovor nazvao pogrešnim i zatražio reakciju Ursule von der Leyen, Marte Kos i Kaje Kallas. Ostaje, međutim, pitanje koje se više ne može zaobići: što će Hrvatska konkretno poduzeti nakon riječi osude?

Ratko Mladić je pokopan.

Iza njega je ostala pravomoćna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, ali iza njegova beogradskog sprovoda ostalo je nešto što bi moglo znatno dulje opterećivati odnose Srbije s Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom i Europskom unijom.

Jer više nije sporno što se dogodilo.

Sporno je kako se ono što se dogodilo naziva.

Associated Press izvijestio je da je Mladić pokopan uz vojne počasti. Pripadnici Vojske Srbije nosili su lijes prekriven zastavom, svirao je vojni orkestar, a na pogrebu su bili visoki srbijanski dužnosnici. Reuters je također zabilježio vojnu pratnju lijesa, vojni orkestar te nazočnost ministra obrane Bratislava Gašića i ministra pravosuđa Nenada Vujića.

Euronews ide još dalje: vojnici su nosili lijes, odjeknula je počasna paljba, svirao je vojni orkestar, a na sprovod su došli ministri pravosuđa, kulture, obrane i javnih ulaganja. Tijelo je prethodno iz Nizozemske dovezeno zrakoplovom Vlade Srbije, uz pratnju ministra pravosuđa, a lijes su po dolasku preuzeli pripadnici vojske.

I onda je iz Bruxellesa stigla rečenica koja je otvorila novu političku aferu.

Europska komisija: To ipak nisu bile državne počasti

Glavna glasnogovornica Europske komisije Paula Pinho rekla je:

„Čuli smo da je bio predviđen pogreb s državnim počastima, ali to se nije dogodilo.“

Problem je nastao kada su novinari u samom Bruxellesu počeli nabrajati ono što su svi mogli vidjeti: pripadnike vojske, ministre, državnu zastavu i sudjelovanje državnih institucija.

Komisija nije ponudila precizno objašnjenje prema kojim kriterijima sve to ipak nije državna počast. Na dodatna pitanja o mogućim posljedicama za Srbiju – od zamrzavanja europskih fondova do pristupnih pregovora – odgovoreno je da će se eventualni daljnji koraci tek vidjeti.

Tu zapravo leži ključ cijelog slučaja.

Kako Bruxelles može tvrditi da nije bilo državnih počasti?

Postoji jedno moguće objašnjenje.

Formalno i stvarno nisu nužno isto.

Sprovod formalno nije proglasila državnim Vlada Srbije. Aleksandar Vučić nije bio na njemu. Nisu došli ni predsjednik Vlade ni predsjednica Narodne skupštine. Organizator je formalno bila obitelj.

Upravo na toj formalnoj razlici Bruxelles očito temelji tvrdnju da nije održan državni sprovod.

Ali to ne odgovara na mnogo neugodnije pitanje:

može li se događaj prestati smatrati državnim samo zato što država nije donijela papir kojim ga tako naziva?

Jer država je dala avion.

Država je poslala ministra.

Vojska je preuzela lijes.

Vojnici su ga nosili.

Lijes je bio prekriven državnom zastavom.

Svirao je vojni orkestar.

Izvedena je počasna paljba.

Na pogrebu su bili ministri Vlade Srbije.

Zbog toga Euronews prenosi i ocjenu Marka Milosavljevića iz Inicijative mladih za ljudska prava da je, bez obzira na formalno privatnu organizaciju sprovoda, razina sudjelovanja državnih institucija u praksi predstavljala državne počasti. Posebno je upozorio da je Mladić nakon pravomoćne osude izgubio vojni čin, a time i pravo na takve počasti.

Drugim riječima, Bruxelles razlikuje formalni status sprovoda od stvarnog sudjelovanja države.

Upravo tu razliku sada treba objasniti javnosti.

Sarajevo Bruxellesu: „Čega se bojite?“

Najžešći odgovor nije došao iz Zagreba nego iz Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.

Nakon izjave Paule Pinho pobrojali su upravo ono što Europska komisija pokušava razdvojiti: ministre Vlade Srbije, vojne počasti i zrakoplov Vlade Srbije kojim je tijelo prevezeno iz Nizozemske.

A zatim su Bruxellesu postavili jednostavno pitanje:

„Čega se bojite? Zašto to odbijate nazvati pravim imenom?“

Stav Europske komisije nazvali su „sramotom za cijelu Europsku uniju“.

To više nije diplomatsko neslaganje oko jedne riječi.

To je otvoreno pitanje vjerodostojnosti europske politike prema ratnim zločinima i proširenju na zapadni Balkan.

Plenković: „Pokušaj da bude, a ne bude“

Andrej Plenković nakon sprovoda praktički je opisao upravo tu konstrukciju.

Prema njegovim riječima, ono što se dogodilo bio je pokušaj službene Srbije „da bude, a ne bude“.

Vučić, premijer i predsjednica parlamenta nisu došli, ali jesu brojni ministri i politički establishment Srbije i Republike Srpske.

Plenković je otišao i korak dalje.

Ocijenio je „jako lošim“ što je reakcija Europske komisije ostala na razini glasnogovornika te javno prozvao tri imena:

Ursulu von der Leyen, Martu Kos i Kaju Kallas.

„Ovo je njihova pogreška i to ćemo im jasno reći“, poručio je hrvatski premijer.

To je znatno snažnije od prvih hrvatskih reakcija.

Ali otvara sljedeće pitanje.

Što znači „jasno ćemo im reći“?

Hrvatska više nije promatrač europskog proširenja.

Hrvatska je članica Europske unije.

I upravo zato nakon političke osude mora doći odgovor postoji li i politička posljedica.

Plenković je još prije sprovoda za moguće državne počasti Mladiću rekao:

„Kakva sektorska poglavlja? Prvi razred! Temeljne vrijednosti.“

Govoreći o europskom putu Srbije bio je jednako jasan: „Ovako sigurno neće.“

Ako je tako, logično pitanje hrvatskoj Vladi glasi:

Hoće li Hrvatska taj stav pretvoriti u službenu politiku unutar institucija Europske unije?

Grlić Radman traži „korake“ – koje?

Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman izjavio je da su komemoracija i veličanje Mladića nespojivi s vrijednostima Europske unije te pozvao na poduzimanje koraka radi zaštite tih vrijednosti, posebno u državama kandidatkinjama iz kojih takve poruke dolaze.

Ali upravo riječ „koraci“ sada treba konkretizirati.

Jesu li to samo političke izjave?

Ili će Hrvatska tražiti da se pitanje službeno otvori u Vijeću EU?

Hoće li tražiti da se odnos Srbije prema Mladiću uzme u obzir pri sljedećoj procjeni napretka?

Hoće li Hrvatska poduprijeti otvaranje novih pregovaračkih pitanja Srbiji nakon događaja u Beogradu?

Hoće li Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputiti diplomatsku notu Srbiji?

I konačno – može li država koja osuđenom ratnom zločincu omogućuje ovakav ispraćaj računati na hrvatsku potporu svom članstvu u Europskoj uniji?

I nije više riječ samo o Srbiji

Tu se otvara još jedno osjetljivo pitanje – Crna Gora.

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić nakon Mladićeve smrti izrazio je sućut njegovoj obitelji. Hrvatski političari već su upozorili da takve poruke imaju posebnu težinu jer Mandić nije privatna osoba nego predsjednik parlamenta države koja želi postati članica EU.

Na sam sprovod stigla je i delegacija crnogorskog DNP-a, među kojom su bili zastupnik Vladislav Bojović i predsjednik Općine Zeta Mihailo Asanović.

Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor otišla je najdalje i pozvala Hrvatsku da zbog reakcija na Mladićevu smrt blokira europski put i Srbije i Crne Gore.

Crnogorski predsjednik Jakov Milatović, s druge strane, jasno je poručio da Mladićeva odgovornost nije stvar političkog mišljenja nego činjenica utvrđena pravomoćnom presudom međunarodnog suda.

Zato Crnu Goru ne treba tretirati kao jedinstven politički blok.

Ali Hrvatska ima pravo pitati kakve posljedice imaju postupci najviših crnogorskih dužnosnika u trenutku kada se Podgorica približava članstvu u Uniji.

Vučić tvrdi da država nije organizirala „emocionalni izljev“

Aleksandar Vučić nije bio na sprovodu.

Ali nakon kritika pokušao je događaj odvojiti od države, nazivajući ga „emocionalnim izljevom“ koji nema veze s time je li on nešto dopustio ili nije. Istodobno je optužio Zapad da desetljećima progoni i okrivljuje Srbe.

Nekoliko dana ranije na odluku Marte Kos da otkaže posjet Srbiji odgovorio je sarkastično i njezino obrazloženje nazvao „glupim“, pitajući je li Srbija trebala zabraniti ljudima dolazak na sprovod.

Ali nitko ozbiljan nije tražio zabranu sprovoda.

Pitanje je bilo sasvim drugo:

zašto je u ispraćaju pravomoćno osuđenog ratnog zločinca sudjelovala država?

Marta Kos učinila je ono što Komisija zasad nije

Paradoksalno, najkonkretniji potez Bruxellesa dogodio se prije sprovoda.

Povjerenica za proširenje Marta Kos otkazala je planirani posjet Srbiji upravo zbog glorifikacije Ratka Mladića, ocijenivši je nespojivom s vrijednostima na kojima se temelji europski put Srbije.

Nakon sprovoda, međutim, Komisija nije odgovorila hoće li biti daljnjih posljedica.

Nije odgovorila hoće li se mijenjati odnos prema pristupnim pregovorima.

Nije odgovorila hoće li događaji utjecati na europska sredstva.

I nije uvjerljivo objasnila zašto prizore vojske, ministara, državnog aviona, zastave, vojnog orkestra i počasne paljbe ne smatra državnim počastima.

Miro Kovač otvorio još neugodnije pitanje

Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač sada upozorava na još jedan problem: možda nije riječ o nesporazumu nego o političkom interesu Bruxellesa da Srbiju ne gurne dalje od Europe.

Kovač smatra da dio europskih struktura očito vjeruje kako Srbiju treba pod svaku cijenu zadržavati uz EU te upozorava da se ne treba zavaravati koliko je vodećim europskim državama Balkan stvarno visoko na listi prioriteta.

To je legitimna politička procjena.

Ali upravo zato odgovor Europske komisije postaje još važniji.

Jer ako postoje „temeljne europske vrijednosti“, onda one ne mogu ovisiti o tome koliko je neka kandidatkinja geopolitički korisna.

Sprovod je završio. Test tek počinje.

Europska unija prije sprovoda poručila je da će odnos Srbije prema Mladiću biti važan test njezina odnosa prema europskim vrijednostima.

Srbija je test napisala pred televizijskim kamerama.

Državni avion.

Ministar u pratnji.

Pripadnici vojske.

Državna zastava.

Vojni orkestar.

Počasna paljba.

Ministri.

Politički vrh Republike Srpske.

Tisuće ljudi.

A sada slijedi drugi test.

Test Europske unije.

Jer ako je glorifikacija pravomoćno osuđenih ratnih zločinaca doista nespojiva s članstvom u Europskoj uniji, onda se to mora moći prepoznati i u europskoj politici.

Ne samo u priopćenju glasnogovornika.

Jer nakon svega viđenoga pitanje više nije samo što Srbija misli o Ratku Mladiću.

To je pokazala.

Sada treba vidjeti što Hrvatska i Europska unija namjeravaju učiniti s onim što su vidjele.