‘PUZAJUĆE GRANICE SRPSKOGA SVIJETA’ Ovako je bugarski novinar demontirao Vučićevu i Vulinovu ideju na udaru koje je i Hrvatska

Tri desetljeća nakon rata u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, politički nasljednici Slobodana Miloševića kriju se iza maske europskih integracija. Ideja ranije poznata kao “Velika Srbija“ samo je prepakirana u novu strategiju, nazvanu “srpski svijet”.

Tako počinje novi dokumentarac neovisne bugarske agencije BGNES, pod znakovitim nazivom “Puzajuće granice ‘srpskoga svijeta'”. Autor dokumentarca Dimitar Ruskov demontira ideju “srpskoga svijeta” kao “doktrinu destabilizacije susjednih država”, iako je ona formalno predstavljena kao ideja kulturnog, ali političkog ujedinjavanja “srpskih zemalja”.

‘Precizno izgrađena državna strategija’

“Što zapravo znači ‘srpski svijet’? Mnogima to zvuči kao običan nacionalistički slogan, ali zapravo je riječ o precizno izgrađenoj državnoj strategiji. Njeni temelji tiho su postavljeni 2010. godine, kroz naizgled bezazlena ulaganja u srpske škole i crkve u inozemstvu. Ali njeno pravo lice pokazalo se 2020. godine, kada ju je tadašnji ministar Aleksandar Vulin kristalno jasno formulirao: Srbi moraju postati jedna politička nacija, a Aleksandar Vučić je predsjednik svih Srba, gdje god oni živjeli“, ocjenjuje bugarski novinar, nakon razgovora s brojnim sugovornicima iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije te Hrvatske i drugih dijelova svijeta.

“Beograd koristi mrežu lojalnih političara, utjecaj Srpske pravoslavne crkve i medijsku propagandu. Tako si osigurava neformalno pravo veta na odluke svojih susjeda, čime usporava njihov put ka eurointegracijama“, ocjenjuje on.

‘Light verzija Velike Srbije’

“Ideja ‘srpskoga svijeta’ promovira se pod različitim sloganima i u različitim oblicima. Njena je suština da Aleksandar Vučić i njegov režim imaju utjecaj na sve Srbe u regiji i na susjedne države. To je ‘light’ verzija ‘velike Srbije‘. Slobodan Milošević je iste ideje pokušavao ostvariti ratom – otimanjem teritorija drugim državama kako bi se stvorila velika država. S Vučićem je drukčije – on zapravo priznaje teritorijalni integritet drugih država i ne govori o promjeni granica, ali ne priznaje njihov suverenitet. Cijela ta ideja se temelji na tome da je etnički identitet ispred građanskog identiteta i pripadnosti određenoj državi. Dakle, ako je netko po nacionalnosti Srbin, po toj logici on mora biti lojalan Vučiću i Vučić je njegov predsjednik, a ne, recimo, Jakov Milatović, ako je riječ o građaninu Crne Gore”, objašnjava u dokumentarcu srbijanski novinar Tomislav Marković.Sugovornici u dokumentarcu gotovo bez izuzetka ističu kako projekt stvaranja “Velike Srbije” i dalje živi u glavama srbijanske političke, kulturne i znanstvene elite. Sam projekt je, doduše, propao porazom Miloševića u ratovima 1990-ih, ali nije nestao kao cilj čijem ostvarenju treba težiti u nekom drugom obliku i drugim sredstvima, čekajući povoljan trenutak.

Najugroženije zemlje

Među zemljama koje su najugroženije projektom “srpskog svijeta” sugovornici u dokumentarcu navode ponajprije Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Kosovo.

Gotovo polovinu teritorija BiH čini Republika Srpska, koja se danas doživljava kao svojevrsni “produžetak” Srbije zapadno od Drine.

Crna Gora se, pak, suočava s identitetskom krizom, što pokazuju i popisi stanovništva na kojima se trećina stanovnika izjašnjavaju kao etnički Srbi.Kosovo, s druge strane, Beograd ni ne priznaje kao samostalnu državu, smatrajući ga i dalje “privremeno okupiranom južnom srpskom pokrajinom”.

No, zamišljeni “srpski svijet” ne staje samo na tome. Utjecaj Beograda vrlo je jak i u Sjevernoj Makedoniji, koja je rastrgana sukobima između većinskih Makedonaca i manjinskih Albanaca, a ima i brojne druge manjine. Uz to, Srbija nastoji uspostaviti što je moguće jači utjecaj i u Albaniji, igrajući prvenstveno na kartu raskola između albanskog premijera Edija Rame i kosovskog premijera Albina Kurtija.

Na udaru i Hrvatska

U fokusu “srpskoga svijeta”, upozorava se u dokumentarcu, je i Hrvatska, ali utjecaj Beograda na Hrvatsku neusporedivo je manji nego na druge zemlje europskog jugoistoka, budući da je Hrvatska čvrsto integrirana u EU i NATO strukture.

Uz to, u dokumentarcu se ocjenjuje da ni hrvatski Srbi nisu pretjerano skloni Vučiću i njegovoj politici, pa tako ni one koja govori o “srpskom svijetu”. Upravo suprotno, kažu sugovornici, pružaju mu otpor.

‘Imitacija ruskog svijeta’

“S jedne strane, to jest imitacija koncepta ‘ruskog svijeta’, zato što je koncept ‘Velike Srbije, koji je nastao još 1844. godine, kroz dokument ‘Načertanije’ Ilije Garašanina, i od tada u kontinuitetu opstoji u nekim političkim krugovima. No, kako se to pokazalo nerealnim, sada se prešlo na priču o ‘srpskom svijetu’, predstavljenom kao nekakav srpski kulturni prostor, a ustvari je uvijek ista priča. Isto kao i ‘ruski svijet’, i ‘srpski svijet’ ima jednu osnovnu premisu, a to je centralizam“, upozorava vojvođanski i srbijanski političar Nenad Čanak.

Iako je, za razliku od drugih zemalja u okruženju, manje izložena djelovanju po scenariju “srpskoga svijeta”, taj koncept i u Hrvatskoj izaziva veliki oprez, kaže u dokumentarcu Vanda Babić Galić, profesorica na Sveučilištu u Zadru.

‘Srpski svijet za Hrvatsku nije akademska konstrukcija’

“U Hrvatskoj se pojam ‘srpskoga svijeta’ ne percipira kao akademska konstrukcija, niti kao neka bezazlena kulturna platforma, nego kao politički projekt s vrlo poznatim mirisom. Taj miris podsjeća na 1990-e, kada smo doživjeli jednu preteču ‘srpskoga svijeta’ – velikosrpsku agresiju, koja nas je naučila puno toga“, ocjenjuje Babić Galić.

Objašnjava da izvore politike “srpskoga svijeta“ valja tražiti još u 19. stoljeću, dok je svoje suvremeno oblikovanje ona doživjela u novoj politici Srbije od 2012. i 2015. pa do danas.

Igra li Beograd i dalje na rusku kartu?

Sugovornici u dokumentarcu upozoravaju da su Milošević i njegova politika u današnjoj Srbiji potpuno rehabilitirani. Podsjeća se i da je sam Vučić krajem 1990-ih bio Miloševićev ministar informiranja, kao i da je tijekom ratova u Hrvatskoj i BiH držao vrlo zapaljive govore prema Hrvatima i Bošnjacima.

No, podsjeća se i na izjave ministara u sadašnjoj srbijanskoj vladi, poput nedavne izjave ministrice uprave Snežane Paunović koja je u jednom televizijskom intervjuu rekla da bi, da je bila na mjestu Miloševića 1998., etnički očistila Kosovo.

Sugovornici u emisiji upozoravaju i da su zemlje u okruženju Srbije izložene hibridnim djelovanjima Beograda, s ciljem njihova slabljenja i zaustavljanja na EU putu te posljedično čvršćeg povezivanja sa Srbijom. Otvorenim ostaje pitanje igra li Beograd i dalje na “rusku kartu”, odnosno je li proxy Moskve na Balkanu.

Međunarodna zajednica šuti

No, unatoč tmurnoj slici Zapadnog Balkana danas, kakvu pruža dokumentarac, zaključuje se da su ruke Beograda u ostvarenju politike “srpskoga svijeta” prilično vezane. Srbija je, naime, gotovo okružena članicama NATO-a – izvan Saveza su jedino BiH i Kosovo, ali NATO je u njima, a sve zemlje regije žele u EU, gdje ne može biti ni govora o nekakvim promjenama granica i ekspanzionizmu.

Ipak, sugovornici postavljaju pitanje zašto EU i međunarodna zajednica šute na nove pokušaje oživljavanja velikosrpskog hegemonizma. Dio te priče je i konstantno negiranje ratnih zločina počinjenih tijekom 1990-ih i genocida u Srebrenici, te otvoreno veličanje ratnih zločinaca, poput Ratka Mladića koji je prije nekoliko dana umro u Haagu, a što prolazi nekažnjeno ili samo uz blaga upozorenja.