'Rusi i Bjelorusi drugim državama sole pamet o ljudskim pravima? To je parodija…'

Rusija i Bjelorusija organizirale su i predstavljanje dokumenta u Minsku, Beču i Ženevi, uz poruku da žele upozoriti međunarodnu zajednicu na probleme u zaštiti ljudskih prava te razotkriti, kako tvrde, "neokolonijalne metode i dvostruke standarde Zapada". Prema njihovu tumačenju, zapadne zemlje u mnogim dijelovima svijeta provode "cinične metode", dok Moskva i Minsk navodno vode "neovisnu unutarnju i vanjsku politiku".

"Studija, pripremljena zajedničkim naporima vanjskopolitičkih resora Rusije i Bjelorusije, za razliku od sličnih zapadnih istraživanja, nema za cilj moraliziranje (...). Ona samo iznosi činjenične podatke o kršenju ljudskih prava u promatranim zemljama, a pravo na moralnu ocjenu ostavlja čitateljima", stoji u izvještaju.

Već i sam popis zemalja obuhvaćenih analizom otvara niz pitanja. Među njima se, primjerice, ne nalazi Srbija – vjerojatno zato što postupci vlasti Aleksandra Vučića očito nisu ocijenjeni kao problematični iz perspektive ruskih i bjeloruskih standarda. Posebno poglavlje posvećeno je Kosovu, koje se opisuje kao teritorij nastao nakon "agresije NATO-a na Jugoslaviju", pa nije teško zaključiti kakav je ton zauzet u tom dijelu izvještaja.

Hrvatska u rusko-bjeloruskom izvještaju

Hrvatskoj je posvećeno dvadesetak stranica. Autori navode kako se "većina međunarodnih stručnjaka slaže da su hrvatsko zakonodavstvo i praksa institucija u cjelini usklađeni s međunarodnim obvezama u području zaštite ljudskih prava", ali istodobno tvrde da postoje znakovi pogoršanja stanja.

Najveću zabrinutost, navode, izazivaju "porast iskazivanja etničke netrpeljivosti" i "nedovoljni napori vlasti u provedbi ciljeva zaštite ljudskih prava".

U izvještaju se poziva na dokumente Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), europskih institucija, Odbora UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava te Agencije Europske unije za temeljna prava. Kao važan izvor koristi se i Srpsko narodno vijeće (SNV).

Autori posebno ističu položaj srpske nacionalne manjine, navodeći slučajeve fizičkog nasilja, etnički motiviranog vandalizma, uništavanja spomenika, oštećivanja imovine i govora mržnje. Spominju se i zabrane ili otkazivanja pojedinih kulturnih manifestacija, nastupi izvođača iz susjednih zemalja, koncert Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu te položaj Roma i Židova.

"Statistički podaci pokazuju porast kaznenih djela motiviranih etničkom pripadnošću, posebno usmjerenih protiv pripadnika srpske, židovske i romske zajednice", tvrdi se u dokumentu.

Među problemima autori navode i "veličanje osoba osuđenih za ratne zločine", podizanje spomenika uz potporu pojedinih dužnosnika te korištenje fašističkih i ustaških simbola i pozdrava u javnosti.

"Prije svega riječ je o političkoj predstavi"

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da rusko-bjeloruski izvještaj prije svega služi kao alat političke propagande.

– Riječ je ponajprije o predstavi za vlastitu javnost, ali i pokušaju da se odgovori zapadnim zemljama, prije svega Sjedinjenim Američkim Državama i Europskoj uniji – rekao je Avdagić za tportal.

Dodaje kako ruska poruka "i vi kršite ljudska prava" nije nova.

– Još tijekom Hladnog rata Sovjetski Savez koristio je sličnu taktiku, primjerice izvještavajući o položaju rasnih manjina u SAD-u i predstavljajući te dokumente u Ujedinjenim narodima. Danas pokušavaju pokazati da su i oni pronašli probleme u državama koje smatraju neprijateljskima – kaže Avdagić.

Prema njegovim riječima, izvještaj sadrži i neke stvarne podatke koji se mogu pronaći u drugim međunarodnim analizama, ali problem je u načinu na koji su oni stavljeni u širi kontekst.

Govoreći o dijelu koji se odnosi na Hrvatsku i korištenju izvora SNV-a, Avdagić upozorava da nedostaje šira slika odnosa u društvu.

– Premalo se uzima u obzir činjenica da su pojedini odnosi posljedica ratnog nasljeđa, ali i današnja stvarnost u kojoj deseci tisuća državljana Srbije svake godine dolaze raditi u Hrvatsku. Kada tome dodamo i građane Srbije s hrvatskim dokumentima, dobivamo velik broj ljudi koji ovdje žive, rade i nemaju nikakvih problema – ističe.

Dodaje kako bi organizacije koje predstavljaju manjine trebale biti svjesne da se njihovi navodi mogu koristiti u različitim političkim kontekstima.

– Predstavnici srpske manjine često ističu dobru suradnju s lokalnim zajednicama u Hrvatskoj, koje financiraju brojne njihove projekte. To pokazuje da je stvarnost složenija od slike koju pokušava prikazati ovaj izvještaj – smatra Avdagić.

Prema njegovu mišljenju, u ovom trenutku teško je tvrditi da je neka skupina u Hrvatskoj sustavno diskriminirana ili ugrožena, dok pojedinačne incidente treba promatrati upravo kao incidente.

– Kao društvo skloni smo biti vrlo kritični prema sebi, bez obzira na to govorimo li o većini ili manjinama. No kada bismo gledali provjerljive pokazatelje, vidjeli bismo da je Hrvatska napredovala na brojnim područjima, uključujući ekonomiju, ljudska i manjinska prava – zaključuje.

Činjenica da ruski i bjeloruski izvještaj o ljudskim pravima ne obuhvaća Srbiju, državu koju Moskva smatra bliskim saveznikom, za Avdagića je dodatni pokazatelj karaktera cijelog dokumenta.

– To je ovom izvještaju samo dalo još jednu, gotovo parodijsku dimenziju – zaključio je.