SIMBOL KOJI PRKOSI VREMENU: Znakovi uklesani u kamen nisu tek oznake u prostoru – oni su svjedoci povijesti, ponosa i identiteta koji traje.
Davne 1990. godine, u predvečerje velikih povijesnih promjena i uoči dolaska kardinala Franje Kuharića, na Ciganskom brdu iznad Širokog Brijega vrijednim je rukama podignut golemi hrvatski grb. Od tada desetljećima bdije nad gradom kao simbol vremena, zajedništva i pripadnosti.
Ovih dana, zahvaljujući trudu članova Udruge Korektiv i potpori lokalne zajednice, grbu je vraćen njegov nekadašnji sjaj. Uklonjena je drača, očišćen kamen te ponovno obojeno svako crveno i bijelo polje, kako bi simbol ponovno ponosno dominirao iznad Širokog Brijega. Ova obnova još jednom potvrđuje da najveće simbole ne čuvaju institucije, nego ljudi koji poštuju svoju povijest i ne zaboravljaju svoje korijene.
Upravo zato posljednjih dana društvenim mrežama kruži emotivan tekst koji je dirnuo tisuće ljudi. Iako je autor nepoznat, njegove riječi vjerno opisuju što mnogima znači pripadnost, tradicija i ljubav prema zavičaju.
Pročitajte ga i, ako vas dotakne, podijelite ga kako bi njegova poruka stigla do što više ljudi.
"Za neke je ovo samo kamen obojen u crveno i bijelo.
Ali čovjek koji zna što znači biti Hrvat u Hercegovini vidi nešto sasvim drugo.Godine 1990., uoči dolaska kardinala Franje Kuharića, iznad Širokog Brijega nastao je golemi hrvatski grb.
Trideset i šest godina stoji iznad grada.
Gleda kuće.
Gleda crkvu.
Gleda kako se rađaju djeca i kako mladi odlaze.Gleda generacije koje su odrasle, ostarjele i svoju djecu naučile jednom:
Ne zaboravi tko si.
Danas su mu ljudi iz Širokog ponovno vratili sjaj.
Očistili su kamen.
Maknuli draču.
I ponovno obojili svako crveno i svako bijelo polje.Obnovu su odradili članovi Udruge Korektiv uz potporu lokalne zajednice, a završetkom radova grb je ponovno jasno vidljiv iz grada.
Jer postoje simboli koje ne održava država.
Održava ih narod.
Rukama.
Znojem.
I ljubavlju prema onome što su im ostavili njihovi stari.Hercegovina. Široki Brijeg.
Možeš čovjeku promijeniti granicu na karti.
Možeš mu napisati drugu državu u dokumente.
Ali teško ćeš izbrisati osjećaj pripadnosti koji nosi u sebi.
I zato ovaj grb još stoji.
I zato ponovno sjaji.
Jer za mnoge domovina nikada nije bila samo crta na karti.
Bila je – i ostala – u srcu."
Izvor:PDN
