Snajperisti nisu nestali iz rata u Ukrajini, ali više ništa nije isto: 'Oni sve vide'

Dvojica ukrajinskih snajperista iz 3. operativne brigade Nacionalne garde „Spartan”, s pozivnim znakovima Efiop i Maister, za ArmyInform opisala su kako izgleda njihov posao na bojištu na kojem gotovo svaki pokret može otkriti kamera drona.

Nekada je u središtu snajperskog posla bio precizan pogodak s velike udaljenosti. Danas, tvrde, mnogo veći dio vremena odlazi na promatranje, skrivanje i pokušaje da ostanu neotkriveni.

Tjednima na istoj poziciji

Snajperski tim može preuzeti određeni sektor i nadzirati ga neprekidno, najčešće pomoću termovizijskih uređaja.

Efiop kaže da se može dogoditi da na položaju provedu 40 dana bez ispaljenog metka, dok se u nekim situacijama više ciljeva pojavi u samo jednom danu.

Njegov najdulji boravak na jednom položaju trajao je 48 dana, a najveća udaljenost na kojoj je djelovao bila je 2540 metara.

Takav posao zahtijeva dugotrajnu pripremu, strpljenje i veliku samostalnost. Efiop je prije nego što je postao snajperist služio kao inženjer, strijelac i mitraljezac, a obuku je prolazio u Ukrajini i inozemstvu. Kaže da se posao snajperista zapravo nikada ne može potpuno naučiti jer se uvjeti na bojištu neprestano mijenjaju.

Do 70 kilograma opreme na leđima

Jedan od najtežih dijelova zadatka često je samo dolazak do položaja.

Snajperisti sa sobom nose pancirku, kacigu, automatsku i snajpersku pušku, streljivo te hranu i ostalu opremu potrebnu za višednevni ili višetjedni boravak.

Ukupna težina može dosegnuti 60 do 70 kilograma, a do položaja ponekad treba prijeći više od 20 kilometara, i to preko otvorenog terena na kojem nema dovoljno vegetacije za zaklon.

„Ne hodaš, nego trčiš“, opisuje Maister prolazak takvim područjima.

Logistiku su im posljednjih mjeseci donekle olakšali teški ukrajinski dronovi Vampire, kojima se hrana i druga oprema mogu dopremiti do udaljenih položaja.

Dronovi mogu otkriti i trenutak pucnja

Najveća promjena ipak je došla iz zraka. Ruske bespilotne letjelice opremljene termovizijskim kamerama ozbiljno su povećale opasnost za snajperiste, posebice noću.

Efiop tvrdi da takve kamere mogu registrirati toplinski trag projektila i tako pomoći u otkrivanju područja iz kojeg je pucano. Opisao je slučaj u kojem je njihov položaj otkriven nakon djelovanja po protivniku.

Prema njegovim riječima, nakon što su pogodili tri ruska vojnika, protivnička strana otkrila je odakle pucaju i napala njihov položaj. Tim se odmah premjestio i nitko nije stradao.

Zbog takvih prijetnji jedno od temeljnih pravila snajperskog ratovanja – ostati nevidljiv – danas je postalo još važnije.

Više ne moraju satima ležati iza puške

Tehnologija je istodobno donijela i rješenja. Umjesto da satima leže neposredno iza optičkog ciljnika, snajperisti mogu organizirati daljinsko promatranje i pratiti područje s nešto sigurnije pozicije.

Efiop kaže da je takav način rada u jednom slučaju vjerojatno spasio život. Minobacačka granata pogodila je njihov položaj i probila optički ciljnik puške, dok je vojnik u tom trenutku bio udaljen od nje.

Osim sigurnosti, daljinsko promatranje smanjuje i opterećenje vida jer dugotrajno gledanje kroz elektroničke i termalne ciljnike može biti izrazito naporno.