Ugledni beogradski analitičar zatresao Srbiju: ‘Mi bi rat protiv Hrvata odmah izgubili’

Na samom je početku kazao da su Hrvatska i Srbija su geopolitički antipodi, te da među njima postoji “prirodni antagonizam”. Obje zemlje, zaključio je, boluju od “geopolitički fantomskog svraba”, baš kao što je to slučaj sa Velikom Britanijom i Francuskom.

“Obično se pojavljuje nakon nekog oružanog sukoba – svjetskog, regionalnog, lokalnog, vjerskog, građanskog ili secesijskog. Ogleda se u lažnoj percepciji da je odvojeni dio teritorija i dalje na neki način vlastiti, te naglašenom interesu za njega, nostalgiji, međusobnom uspoređivanju, pretenzijama…”

Srbija igra dvostruku političku igru i to je loše

Naglasio je svrstavanje Srbije i Srba u Istok, na prorusku stranu. Kako u smislu kulturno-civilizacijske istovijetnosti (dio Pravoslavne civilizacije, slovensko-pravoslavno uporište Rusije), tako i geopolitičkog identiteta odnosno geopolitičke funkcije (“balkanski Rusi”, “mali Rusi”, “ruska predstraža”, “konjovoci ruskih kozaka do toplih mora” i slično.

“S druge strane, Hrvatska i Hrvati su pozicionirani u Zapad. To su sa vjersko-civilizacijskog stanovišta kao “tvrdi” rimokatolici, njegov bedem i misionarski eksponent. U geopolitičkom smislu to su dijelom pripadnici progermanskog areala, a dijelom transatlantskog (atlantističkog) euro-američkog bloka.”

Srbija je, kaže Stepić, na “brisanom prostoru” u pogledu pripadnosti političko-ekonomsko-vojnim savezima: “Taj nedostatak pokušava riješiti dugoročno neodrživom oksimoronskom pozicijom. Službeno je proklamirala vojnu neutralnost (“ne u NATO”), ali ne i političku neutralnost (“na putu u EU”). Pri tome, gura pod tepih da se faktički radi o istovjetnosti NATO i EU.”

Hrvatska ima “sigurna leđa” i rat ne bi bio “jedan na jedan”

Suprotno Srbiji, naglašava ovaj srpski stručnjak, Hrvatska ima “sigurna leđa” budući da je članica NATO-a i EU – saveza. U suparništvu sa Srbijom i Srbima na hrvatskoj strani bezrezervno i uvijek su svjetska rimokatolička zajednica (Vatikan), Njemačka, Austrija, Velika Britanija i druge europske zemlje. Sve to relativizira trenutnu vojnu nadmoć koju bi Srbija imala spram Hrvatske u eventualnom sučeljavanju jer ono neće biti ‘jedan na jedan'”.

Osim što je istakao puno veću političku koheziju u Hrvatskoj i gotovo istovjetne stavove o Domovinskom ratu, kazao je i da ona u odnosu na Srbiju ima jednu veliku, superiornu, za sada nenadoknadivu geoekonomsku, geopolitičku i geostrategijsku kvalitetu.

“To je izlaz na more, koji je Srbiji, usprkos njenim povijesno-geopolitičkim nastojanjima – onemogućen. Hrvatska kontrolira najveći deo sjeveroistočne obale Jadranskog mora – sredozemnog zaljeva koji se sa juga najviše približava centralnoj Europi. Shodno tome, u fokusu je jasno i javno izraženih neposrednih interesa kako germanskog, tako italijanskog i mađarskog činitelja. Naravno, i velikih priatlantskih, zapadnih sila. Ne bi se trebalo iznenaditi ako Hrvatska taj svoj adut uskoro bude uspješnije koristila i u ‘igri’ sa Kinom i Rusijom, “osvjedočenim srpskim prijateljima”.