10. PROSINCA 1948. USVOJENA OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Za Opću deklaraciju o ljudskim pravima svetac Ivan Pavao Drugi rekao je kako ona "jedan od najvećih izraza ljudske savjesti našeg vremena".

Bio je to pokušaj Organizacije ujedinjenih naroda da pitanje ljudskih prava i sloboda uskladi s najvišim civilizacijskim dosezima. Deklaracija je i danas, 73 godine nakon donošenja, najprevođeniji dokument na svijetu.

Međutim, postavlja se pitanje: Koliko svijet primjenjuje njezine temeljne odredbe i drži li se načela što ih je sam prihvatio?

Svjedoci smo kako se i kod nas u Hrvatskoj iz ideoloških ili kakvih drugih motiva i razloga ona pokušava zaobići ili ignorirati kao "zastarjela", iako u svojih 30 članaka sveobuhvatno i sustavno tretira jedan od najvažnijih segmenata egzistencije današnjeg čovjeka: ljudska prava i slobode kao nužnu sastavnicu univerzalnog, humanističkog shvaćanja i poimanja ljudskog bitka.

Deklaraciju je izradio odbor na čijem je čelu bila supruga (preminulog) američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta, Eleanor Roosevelt, a među članovima su uz poznatog katoličkog filozofa bili Jacques Maritain,  Charles Malik (libanonski pravoslavni kršćanin) i Kanađanin John Peters Humphrey.

U spomen na usvajanje ovog važnog dokumenta, 10. prosinca se u svijetu obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava.

Nakon teškog iskustva što ga je svijet proživio tijekom XX. stoljeća obilježenog suočen s tri najveća zla ljudske civilizacije: nacizmom, fašizmom i komunizmom, jesmo li danas bliži ispunjenju ovih moralnih i etičkih normi koje jesu i morale bi biti temelj humanističkog, kršćanskog pogleda na svijet?

Postavimo sebi to pitanje nakon što pozorno pročitamo Preambulu i prvih 10. članaka ovog važnog dokumenta.

I sjetimo se svih ljudi koji trpe nasilje, glad, teror, nepravdu, koje god nacije, vjere, rase i boje kože bili i gdje god živjeli. Barem danas.

 

"OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA[1][1] usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III 10. prosinca 1948. godine

Preambula

Budući je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu,

budući da je nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti slobodna od straha i neimaštine, proglašena najvećom težnjom svih ljudi,

budući da je bitno ljudska prava zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,

budući da je bitno promicati razvoj prijateljskih odnosa među narodima, budući da su narodi Ujedinjenih naroda u Povelji ponovno potvrdili svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe i jednaka prava muškaraca i žena te odlučili promicati društveni napredak i bolje uvjete života u većoj slobodi,

budući da su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima osiguraju promicanje općeg poštovanja i primjene ljudskih prava i temeljnih sloboda,

budući da je opće razumijevanje tih prava i sloboda od najvećeg značaja za puno ostvarenje te obveze,

sada, stoga,

Opća skupština

proglašava

ovu Opću deklaraciju o ljudskim pravima

kao zajedničku tekovinu svih naroda i nacija, kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težili da poučavanjem i obrazovanjem promiču poštovanje ovih ljudskih prava i sloboda te kako bi se postupnim domaćim i međunarodnim mjerama osiguralo njihovo opće i djelotvorno priznanje i primjena među narodima država članica i među narodima na područjima pod njihovom jurisdikcijom.

Članak 1.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.

Članak 2.

Svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status. Nadalje, ne smije se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili područja kojemu neka osoba pripada, bilo da je to područje neovisno, pod starateljstvom, ne-samoupravno, ili mu je na neki drugi način ograničen suverenitet.

Članak 3.

Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Članak 4.

Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim njihovim oblicima.

Članak 5.

Nitko se ne smije podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

Članak 6.

Svatko ima pravo da ga se svugdje pred zakonom priznaje kao osobu.

Članak 7.

Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.

Članak 8.

Svatko ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred nadležnim domaćim sudovima zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena ustavom ili zakonom.

Članak 9.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhićenju, zatvaranju ili izgonu.

Članak 10.

Svatko je jednako ovlašten na pravično i javno saslušanje od strane neovisnog i nepristranog suda pri utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo koje kaznene optužbe protiv njega."