Na današnji dan 11. prosinca 1991. počinjen je strašan zločin u Gornjim Jamama kod Gline o kojemu hrvatska javnost malo zna. Pripadnici vojske tzv. SAO Krajine, zloglasni „šiltovi“, ubili su 15 ljudi. Među njima je i bilo troje djece od 8 do 14 godina.

Ubijen je i susjed, Srbin Gojko Pavlović koji je pokušavao obraniti živote svojih susjeda Hrvata. 

Srpske su postrojbe počinile strašne zločine u ljeto 1991. u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline, kada su etnički očistile i pobile gotovo sve Hrvate iz tih čistih hrvatskih sela. To su učinili u okviru svog monstruoznog plana Velike Srbije koji je podrazumijevao rijeku Kupu kao granicu te fašističke države, koja je i danas nedosanjani san mnogih političara sa prostora Republike Srbije.

Cijelo područje sjeverno od Gline postalo je prava garež i pustoš.

Preostali mali broj Hrvata koji su ostali u svojim domovima podvrgnuli su teroru i ubijanjima koji su trajali mjesecima.

Tako je na današnji dan 11. prosinca 1991. u selu Gornje Jame ubijeno 15 osoba i to redom:
– bračni par Fabac sa svoje dvije kćeri od 8 i 14 godina
– otac i njegova dva sina iz obitelji Fabac koji su ubijeni kod škole
– majka iz obitelji Dvorneković sa sinom od 10 godina, te djed i baka
– starica iz Gornjih Jama
– tri starice koje su došle u posjet iz susjednog hrvatskog sela
– jedan starac

Srpski zločinci ubili su i 50-godišnjeg Srbina Gojka Pavlovića, koji je herojskim činom pokušao zaustaviti masakr svojih susjeda Hrvata i za to platiti životom. Uporno je ponavljao da ovi ljudi nisu nikome ništa krivi, te preklinjao monstrume da ostave djecu na miru. Zbog toga je i on ubijen.

Sve žrtve su zatim spaljene u jednoj kući, kao cijele Gornje Jame.

Osim ovih 15 Hrvata u Gornjim Jamama, zločinci su ubili i 19 civila u obližnjim Donjim Jamama.

Tamošnje su žrtve svih hrvatskih predsjednika države, vlada, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužitelja, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem ne onoliku kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora ili povika tzv. ugroženim skupinama.

Zločinci koji su stvarali srpsku državu na prostorima hrvatske Banovine i dalje šeću na slobodi.