U tijeku uvoda u najžešći rat u Hrvatskoj, dana 13. rujna 1991., general JNA Milan Aksentijević zarobljen je sa skupinom oficira JNA kod Karlovca. Pripadnici ATJ Lučko taj su dan na prostorima Slunjskih brda iz pješačkog naoružanja oštetili helikopter JNA koji je prevozio generala Aksentijevića i oficire JNA. Helikopter se prisilno spustio kod Tušilovića, a general Aksentijević je kasnije zarobljen.

General Aksentijević je u zatvoru Remetinec proveo sedamdesetak dana, te je poslije bio razmijenjen za Antona Kikaša, hrvatskog domoljuba iz Kanade koji je prije toga s Boeingom 707 Uganda airlinesa donio 19 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja za ZNG na zagrebačkom aerodromu Pleso gdje je potom bio uhapšen od KOS-a i JNA.

Kasnije je Antun Kikaš imao priliku upoznati hrvatske specijalce iz ATJ Lučko koji su uspjeli Aksentijevića što je Kikašu donio slobodu iz zatvora u Srbiji.

Ekskluzivno za Radio Slavoniju, u Slavonskom Brodu, gospodin Vlado Marić, sudionik akcije, ispričao je kako se to dogodilo:

“Helikopter generala Aksentijevića prizemljen je na području Slunjskih brda od strane naših snaga. On je prebačen u džip i krenuo je preko Karlovca prema Lučkom, pratila su ga dva transportera, vojnici, podoficiri i oficiri JNA. Mi smo putem radio veze dobili informaciju da jedna vojna kolona ide pored naše baze u Lučkom i nismo htjeli dozvoliti da tek tako prođu pored nas. To nam je bilo ispod časti, da neprijateljska kolona prolazi pored nas. Zaustavili smo ih u suradnji s prometnom policijom, a da nismo znali tko je u džipu. Primijetili smo visoko pozicioniranog oficira koji je bio držak, rekao je – Kakvo je to ponašanje? Ja sam general Aksentijević. Što vi tražite ovdje?- Možete misliti koliko smo bili sretni, jer smo došli u priliku zarobiti jednog visokog oficira JNA, to je bio drugi general koji je zarobljen u Domovinskom ratu (prvi je bio Krstevski koji je zarobljen kod Gospića). I moram s ponosom podsjetiti da neprijatelji u ratu nikad nisu zarobili nijednog našeg generala. Javili smo nadređenima koga smo zarobili, on je odvezen u Remetinac i poslije je razmijenjen za gospodina Kikaša.”, prisjetio se Marić.

Anton Kikaš je u nevjerici slušao ovu priču Vlade Marića i rekao: “Slušajući izlaganje mog dragog novog prijatelja Vlade Marića, ostaje čovjek bez riječi i teško je sve to pojmiti, jer sam danas u Slavonskom Brodu dobio tri poklona. Jedan je od Udruge veterana vojne policije, jednu zahvalnicu, drugi je od gospođe Marije Kirin koja mi je pisala pisma prije dvadeset pet godina i koja sam tek prije godinu dana uspjela dobiti iz vojnog arhiva u Beogradu. Spoznaja da je živa i da je u 91. godini došla na promociju filma, da sam upoznao ženu koja mi je pisala pisma i slala cvijeće, to je takav divan poklon, nevjerojatno je da su ga uspjeli pronaći u staračkom domu. Mislio sam da je nikad neću upoznati jer ona tada nije potpisivala pisma prezimenom”, ispričao je Kikaš i dodao:

“I onda treći poklon, od pripadnika ATJ Lučko, gdje sam evo upoznao Vladu Marića, čovjeka koji mi je ispričao autentičnu priču, jer je on bio sudionik uhićenja generala Aksentijevića. Poznati čovjek koji mi je pomogao da ugledam opet svjetlost dana, nakon tri mjeseca u zatvoru, u toj razmjeni za generala, je za mene neprocjenjiv poklon.”