14. prosinca 1995. - potpisan Daytonski sporazum

14. prosinca 1995. godine potpisan je Daytonski sporazum kojim je okončan krvavi rat u Bosni i Hercegovini

Općim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini, koji je zbog grada u kojem je nastao, nazvan Daytonski sporazum, okončan je krvavi rat u Bosni i Hercegovini, koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Daytonski sporazum usuglašen je 21. studenoga 1995., nakon mirovne konferencije održane od 1. do 21. studenoga 1995. u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson, na rubu malog američkog grada Daytona, u saveznoj američkoj državi Ohio. Na konferenciji su sudjelovali predsjednik Republike Srbije, Slobodan Milošević, kojeg su bosanski Srbi opunomoćili da zastupaju njihove interese, predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman i predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija Izetbegović, zajedno s ministrom vanjskih poslova Muhamedom Šaćirbegom. Na američkoj strani na konferenciji je sudjelovao američki državni tajnik Warren Christopher, pregovarač Richard Holbrooke i general Wesley Clark, Carl Bildt predstavljao je Europsku uniju, a Rusiju prvi zamjenik ministra vanjskih poslova Igor Ivanov. Sporazum je službeno potpisan u Parizu 14. prosinca 1995., a potpisivanju su svjedočili španjolski predsjednik vlade Felipe Gonzalez, francuski predsjednik Jacques Chirac, američki predsjednik Bill Clinton, britanski predsjednik vlade John Major, njemački kancelar Helmut Kohl i ruski predsjednik vlade Viktor Černomirdin.

Glavni cilj Sporazuma bio je uspostaviti mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini kao i regionalnu stabilnost. Teritorij Bosne i Hercegovine podijeljen je između dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u omjeru 51 % naspram 49 %.

Sporazum se sastoji od Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i jedanaest aneksa od kojih neki imaju više dodataka. Među njima se ovdje ističe Aneks 4, u kojem je utvrđen Ustav Bosne i Hercegovine s dva aneksa: Aneksom I - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati ​​u Bosni i Hercegovini te Aneksom II - Prijelazne odredbe.

U preambuli Ustava, nakon navođenja razloga, ciljeva i opredjeljenja za njegovo donošenje, navedeno je sljedeće:

„Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno s Ostalima) te građani Bosne i Hercegovine ovime određuju da Ustav Bosne i Hercegovine glasi:...“

Ustav ima 12 članaka. U članku I. Ustava određeno je sljedeće:

„Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina, čije će službeno ime od sada biti “Bosna i Hercegovina”, nastavlja svoje pravno postojanje u skladu s međunarodnim pravom kao država, s unutarnjim ustrojem koji je izmijenjen kako je ovdje predviđeno i sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje u Ujedinjenim narodima te kao članice Bosna i Hercegovina može zadržati ili zatražiti članstvo u organizacijama u okviru sustava Ujedinjenih naroda iu drugim međunarodnim organizacijama.
2. Demokratska načela. Bosna i Hercegovina je demokratska država koja djeluje u skladu s načelom vladavine prava i na temelju slobodnih i demokratskih izbora.
3. Sastav. Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu “entiteti”).“

...“

Od samog potpisivanja do danas Daytonski sporazum trpi teške kritike. Ostavljajući stranu prigovora političke naravi, Daytonskom sporazumu objektivno se može prigovoriti ustanovljenje vrlo kompliciranog sustava upravljanja zemljom te ovisnost i kontrola međunarodnih aktera.   Zbog tih, ai zbog političkih razloga pozivi za njegovu reviziju sve su češći i jači.

Originalni primjerak Daytonskog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu nestao je iz bosanskohercegovačke predsjedničke arhive 2008. Francusko Ministarstvo vanjskih poslova predalo je 2009. ovjerenu presliku Sporazuma francuskom veleposlanstvu u Sarajevu, a Sporazum je pronađen 2017. u privatnoj kući na Palama, općini u Republici Srpskoj, nadomak Sarajevo.