Na montiranom procesu i pod nadzorom UDBA-e, osuđen je na godinu i pol stroge robije te gubitak čina i prava na mirovinu zbog zastupanja hrvatskih interesa. Zbog toga je do 1990., premda visoko obrazovan, radio kao inkasator Radio-televizije Zagreb.

Upravo je general Červenko bio na čelu Hrvatske vojske kada je izdana zapovijed za Oluju koja je pomela neprijateljsku srpsku vojsku s okupiranog teritorija.

 Mladi navijači izradili su mural u čast Oluje i družili se s ratnim veteranima 2. brigade u Petrinji:

Foto:udruga2gbr-gromovi.hr

Vojnu karijeru Zvonimir Červenko počeo je na zagrebačkoj Vojno-tehničkoj akademiji, na kojoj je poslije punih 19 godina bio i predavač. U vrijeme Hrvatskog proljeća vidjevši nepravdu i progone koji se čine Hrvatima i hrvatskom narodu digao se u zaštitu svog naroda po cijenu i karijeru i slobodu. Bio je odlično situirana osoba kao potpukovnik JNA, ali radije je stajao uz svoj hrvatski narod nego šutke pognuo glavu kao i mnogi iz tadašnjeg hrvatskog komunističkog vodstva.

Osuđen je na godinu i pol stroge robije te gubitak čina i prava na mirovinu zbog zastupanja hrvatskih interesa.

Zbog toga je do 1990. radio je kao inkasator Radio-televizije Zagreb.

 Junaci Oluje – mladi izrađuju grbove pobjedničke Hrvatske Vojske 

Foto:udruga2gbr-gromovi.hr

 Početkom rata predsjednik Franjo Tuđman nudio mu je mjesto ministra obrane, ali Červenko je to odlučno odbio s komentarom da je vojnik, a ne političar. Organizirao je obranu Zagreba prije početka rata, blokadu neprijateljskih vojarni i organizirao osnivanje 14 zagrebačkih ratnih brigada.

U siječnju 1992. Červenko postaje zapovjednik hrvatskog domobranstva, odnosno zamjenik načelnika Glavnog stožera za domobranstvo.

Vrhunac vojne karijere Zvonimir Červenko doživio je neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja, kada je na mjestu načelnika Glavnog stožera naslijedio generala Bobetka. Na dužnosti načelnika GS OS RH bio je od 15. srpnja 1995. do 16. studenog 1996. godine.

Za njegova zapovijedanja izvedena je i najuspješnija Operacija Oluja. Predsjednik Franjo Tuđman umirovio ga je u studenom 1996.

Preminuo je na današnji dan 2001., te nije morao gledati ocrnjivanje Oluje, kojom je zapovijedao, organizirano od strane domaćih izdajnika i petokolonaša u politici i civilnom društvu, kao i progone i medijske laži na račun pobjedničkih generala i hrvatskih vojnika koje su počele dolaskom nove vlasti i nastavile su se niz godina nakon toga.

Generale, počivaj u miru Božjem!

 Sjećanje na velikane – hrvatski general i zapovjednik HV-a u vrijeme Oluje Zvonimir Červenko: