Pokolji u Vukovaru i Škabrnji bili su plana i organizacije Srbije za izvšenja genocida nad Hrvatima najsurovijim i najokrutnijim metodama koje je Europa vidjela nakon II. svjetskog rata. Pokolji hrvatskih civila u Domovinskom ratu, te u BiH, dio su paklenog plana Srbije za proširivanje svojih granica.

Hrvatsko selo Škabrnja, u zadarskom zaleđu, bilo je trn u oku Srbima koji su živjeli u okolnim srpskim selima pa su 1991. godine tijekom pobune napali selo, stanovnike Hrvate ubili i protjerali, a selo opljačkali i spalili. Zločin je izveden planski i tempirano, istovremeno kada su četničke horde divljale u okupiranom Vukovaru, kao i drugim područjima Hrvatske gdje su četnici ubijali sve hrvatsko (Kostrići, Saborsko, Slunj, Nadin, Vrhovine i drugdje).

Tim istovremenim masovnim zločinima najgore vrste i neljudskosti (silovanja žena, masovna ubojstva, mučenja, logori, ubijanja trudnica, djece i staraca, palež kuća, rušenje katoličkih crkava), Srbija i njeni četnici htjeli su potpuno demoralizirati i poniziti Hrvate, te prisliti na moralni i vojnički slom.

Pokolji u Vukovaru i Škabrnji i diljem Hrvatske bili su dio plana i strategije Beograda za uništenje Hrvata i konačni slom branitelja radi stvaranja genocidne tvorevine Velike Srbije.

Uznemiravajući video pokolja u Škabrnji – Hrvati su ubijani hicima iz neposredne blizine, udarcima po glavi, mučenjima, gaženi tenkovima JNA, a mnogi su masakrirani (originalne snimke četničkog zločina):

Zločini i torture nad Hrvatima u Vukovaru: