Nacistička Njemačka je htjela uništiti Židove u Mađarskoj koji su bili posljednja velika židovska zajednica u Europi, pa je okupirala Mađarsku 19. ožujka 1944. Iako je Miklós Horthy, mađarski regent, pokušao spriječiti uklanjanje 260.000 Židova koji su živjeli u Budimpešti, Hitler je ustrajao na tome da se deportacija nastavi.

Židovi u Mađarskoj su bili posljednja velika zajednica koja nije stradala u Holokaustu.

Admiral Miklas Horthy, nasljednik i mađarski “diktator”, veliki antikomunist, bojao se ruske dominacije. Povezao je svoju zemlju s Hitlerom iako ga baš i nije volio. On je također molio da se ukinu deportacije jer je cijeli svijet osudio nacistički sustavni plan uništavanja jednog naroda, pogotovo nakon izvještaja četiri pobjegla zarobljenika iz Auschwitza, piše vecernji.hr

Najgora stvar bila je u tome što je u Mađarsku poslan zloglasni Adolf Eichmann. Taj SS-ovac s činom Obersturmbannführera imao je zadatak riješiti pitanje mađarskih Židova. Naime, Mađarska je imala nekoliko stotina tisuća Židova, koji su predstavljali posljednju veliku židovsku zajednicu u srednjoj Europi koja još nije bila poslana u logore.

Nakon njemačkoga poraza kraj Staljingrada u veljači 1943., koji je primorao Wermacht (njemačku vojsku) na povlačenje, Mađarska je ponovno razmotrila svoju vjernost Silama osovine i pokušala pregovarati o primirju sa saveznicima. Njemačka je to htjela spriječiti i uništiti Židove u Mađarskoj koji su bili posljednja velika židovska zajednica u Europi.

Njemačke snage okupirale su Mađarsku 19. ožujka 1944. godine. S pomoću mađarskih dužnosnika prisiljavali su Židove da se presele u geto, ograničeni dio grada gdje su morali živjeti, a zatim su većinu deportirali u Auschwitz. Većina ih je pobijena pri dolasku. Do kraja srpnja 1944. oko 440.000 Židova bilo je deportirano iz mađarske provincije. Ostali su samo Židovi u Budimpešti. Iako je Miklós Horthy, mađarski regent, pokušao spriječiti uklanjanje 260.000 Židova koji su živjeli u Budimpešti, Hitler je ustrajao na tome da se deportacija nastavi.

Hitler je od straha od mađarskog ustanka zaustavio sve deportacije 8. srpnja 1944. Horthy se htio izvući iz rata, međutim ubrzo su ga oteli Hitlerovi agenti te ga natjerali da abdicira.

Dan nakon završetka deportacija, švedski poslovnjak Raoul Wallenberg uvjerio je švedsko ministarstvo vanjskih poslova da ga pošalju u mađarski glavni grad zbog diplomacije. Raoul je došao u Budimpeštu sa 630 viza za mađarske Židove; odveo ih je u Švedsku kako bi izbjegli nove deportacije.

Nakon rata, Amerikanci nisu optužili Horthyja za ratne zločine. Nastavio je živjeti na slobodi u Bavarskoj. U Mađarsku se, dakako, nije mogao vratiti jer su tom zemljom zavladali komunisti. Horthy se 1950. preselio u Portugal, i to u primorski grad Estoril, poznat kao turističko središte s plažama. Estoril se zapravo nalazi u predgrađu portugalskog glavnog grada Lisabona, na obali Atlantskog oceana.

Zanimljivo je da je u Horthyjevo doba Estoril bio okupljalište prognanih europskih vođa i monarha. Naime, u okolici Estorila živjeli su osim admirala Hothyja i prognani talijanski kralj Umberto II., zatim prognani rumunjski kralj Carol II. te današnji španjolski kralj Juan Carlos (u to vrijeme još dječak). Osim njih, tamo je ljetnikovac sagradio i portugalski vođa Salazar.

Admiral Miklos Horthy umro je u Estorilu u visokoj dobi od 88 godina.