2024. - GODINA POSVEĆENA OCU HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI MARKU MARULIĆU

Hrvatska je 5. siječnja ove godine obilježila 500. obljetnicu smrti Oca naše književnosti Marka Marulića Splićanina, a u njegovom rodnom gradu otvorena je proslava velikog jubileja. Ovu 2024. godinu, Vlada Republike Hrvatske proglasila je Marulićevom godinom, godinom velikana koji je svojim djelom trajno zadužio i obilježio našu nacionalnu književnost i kulturu.

Rođen je u plemićkoj obitelji, 18. kolovoza 1450. godine u Splitu, gdje je i umro u dobi od 74 godine (1524.). U Splitu je završio humanističku školu, a u Padovi pravo (što je samo pretpostavka, odnosno nije pouzdano utvrđeno). Kao rijetko koji Hrvat u povijesti, već za života bio je vrlo poštovan u Europi i (tada poznatom svijetu), upravo zbog svoga stvaralaštva.

Pisao je na hrvatskom, talijanskom i latinskom. U hrvatskim djelima potpisuje se kao Marko Pečenić, a u latinskim kao Marcus Marulus Delmata ili Marcus Marulus Spalatensis. Najveći dio života proveo je u Splitu gdje je obnašao razne dužnosti (među ostalim, bio je izvršitelj oporuka, sudac i zastupnik u parnicama). S njegovim stvaralaštvom započinje hrvatska nacionalna književnost, a trojezični Marulićev opus zorno svjedoči o njegovoj nadarenosti, naobrazbi, književnoj i umjetničkoj širini, ali i svjetonazoru, jer u svojim djelima spaja kršćanskomoralistički nauk sa suvremenim humanističkim pogledom na svijet (formiranim u vrijeme renesanse) i hrvatsko pjesničko naslijeđe začinjavaca (anonimnih stvaralaca hrvatskog nabožnog - religioznog - pjesništva iz XIV. i XV. stoljeća).

Prvi Marulićev rad za kojeg se pouzdano zna godina nastanka je latinska pjesma Epitaphium Georgii et Perinae (Epitaf Jurja i Perina) iz 1464. godine. Godine 1498. objavljeno je njegovo opsežno djelo u šest knjiga, De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca). Riječ je o životopisima svetaca, religioznom i moralističkom spisu biblijskog i hagiografskog nadahnuća koji je pisan u formi poučnih pričica i anegdota. Ovo Marulićevo u svijetu najprevođenije djelo (prevedeno čak i na japanski jezik), tiskano je u 64 izdanja (od čega za života autora u 4 izdanja) i knjiga koju su u svoje doba iščitavali budući isusovački sveci Ignacije Loyolski, utemeljitelj Družbe Isusove i njegov prijatelj i pouzdanik, Franjo Ksaverski, poslije svetoga Pavla najveći kršćanski misionar. Potkraj 16. stoljeća, ovo djelo doživjelo je japansku adaptaciju i to je (po svemu sudeći) prva latinicom tiskana knjiga na japanskom jeziku. Na Daleki istok donio ju je sveti Franjo Ksaverski. Marulićevo djelo čitao je i sveti Thomas More kojeg je Henrik VIII. dao pogubiti zbog odanosti Rimu i Papi, u vrijeme kad je radio na stvaranju Anglikanske crkve. Evangelistarum, Marulićevo je djelo iz 1516. godine, pisano također na latinskom jeziku i ima moralnodidaktičku svrhu. Epistola ad Hadrianum VI (Poslanica papi Hadrianu), prozni spis u kojem Marulić moli za pomoć napadnutoj Hrvatskoj tiskan je za života autora. Davidias (Davidijada), Marulićevo je djelo koje se smatra jednim od najvažnijih biblijskih epova europskog humanizma i ujedno najpoznatije koje je pisano latinskim jezikom. Ovaj junačko-povijesni ep napisan je u 14 knjiga, po uzoru na antičkog pjesnika Vergilija. Pronađen je i tiskan tek u XX. stoljeću (smatra se kako je nastao u razdoblju od 1510. do 1517. godine).

No, ono zbog čega je Marko Marulić počašćen laskavom titulom Oca hrvatske književnosti jest njegovo stvaralaštvo na narodnom, hrvatskom jeziku. U studenome 1500. godine hodočasti u Rim, a već sljedeće (1501.) dovršava svoj velebni spjev (ili ep) na hrvatskom jeziku, Judita, koji je prvi put objavljen dvadeset godina poslije (1521.). Djelo je prevedeno na mnoge svjetske jezike i već stoljećima poznato daleko izvan hrvatskih granica. Za života autora, nakon prvoga izdanja, knjiga je objavljena u samo 18 mjeseci još dva puta. U pitanju je moralistički ep nadahnut starozavjetnom biblijskom knjigom o Juditi u kojem su prepoznatljivi utjecaji rimskih pjesničkih klasika, Ovidija i Vergilija, ali i patrističke teologije i filozofije (osobito svetoga Jeronima), pa i hrvatskih latinista i glagoljaša. Naročito je značajan utjecaj Ovidija, čije je djelo Metamorfoze (koje sadrži 250 mitoloških priča) bilo poticaj za Marulićevo stvaralaštvo.

Judita se sastoji od šest pjevanja i prati pripovijest o udovici Juditi koja svojom hrabrošću spašava rodni grad Betuliju. U mnogim povijesnim analizama, Judita se promatra kao alegorijski spjev koji prikazuje tursku opsadu Splita. Djelo je to u kojem Marulić hrabri i potiče svoj narod na obranu Domovine od osmanlijske najezde.

Marulićeva Judita je bez sumnje najznamenitije i najznačajnije djelo hrvatske humanističke i renesansne književnosti, a osim u Hrvatskoj, priznato je u cijeloj Europi gdje se stavlja u ravan s Danteovim i Shakespeareovim ostvarenjima. Njome je obilježen sam početak hrvatske umjetničke književnosti, budući da je autor spjev pisao na hrvatskom (odnosno, splitskoj čakavštini - jeziku svoga vremena), te da je svojom imaginacijom i pjesničkim nadahnućem uspio ostvariti epski književni oblik kakav su njegovali talijanski, francuski i

 Naslovnica prvog izdanja Marulićeve Judite

(Adresa slike: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f9/Judita-str1.gif)

španjolski humanisti na latinskom jeziku. U samom naslovu djela, riječima u versih, harvacki složena, naglasio je njegovu vezanost za hrvatske korijene, s jasno izraženom nakanom poticanja širenja kulture i hrvatske domoljubne misli pisanom riječi na materinskom jeziku.

Kad je posrijedi Marulićev književni opus na hrvatskom jeziku, pored veličanstvene Judite, važno je spomenuti i njegove religiozne i poučne pjesme, među kojima se izdvajaju Molitva suprotiva Turkom  (nastala između 1493. i 1500. godine) i biblijski epilij (vrsta kraćeg epa) Suzana koji se sastoji od 780 stihova.

Marko Marulić rođen je kao najstarije dijete (uz još petero braće i dvije sestre) od oca Nikole i majke Dobrice (djevojački Alberti), u obitelji koja je s obje roditeljske strane bila plemićka, a obiteljsko prezime im je bilo Pečenić - po tadašnjem običaju, ono je latinizirano u Marulus, odnosno Marulić.

Postoje izvori prema kojima je u mladosti burno (raskalašeno) živio, dok neki drugi opet ističu skromnost i asketski način života kao njegovu prepoznatljivu vrlinu. Uglavnom je boravio u Splitu i manjim dijelom na Šolti, a putovao je najčešće u Rim i Veneciju. Prijateljevao je s mnogim znamenitim ljudima svoga vremena, među kojima i Bartolomeom Merudom, Jurajem Šižgorićem, Nikolom Marcellijem. Bio je gorljivi domoljub i svesrdno je pomagao hrvatskim knezovima u borbi protiv tada najvećih neprijatelja Dalmacije, Turaka. Uostalom i njegovo cjelokupno stvaralaštvo prožeto je kršćanskim i humanističkim stremljenjima i težnjom za slobodom naroda u kojem je ponikao.

Spomenimo na ovom mjestu i to da je prva hrvatska knjiga, Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskana 22. veljače 1483. godine u Kosinju (Lika). Misal po zakonu rimskoga dvora (misal je glavna liturgijska knjiga iz koje se čita u vrijeme službe Božje) prvi je europski misal koji nije tiskan latinicom i nije na latinskom jeziku. Otisnut je slovima uglate glagoljice, jezik mu je hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika, a nastao je nepunih 30 godina nakon što je Johannes Gutenberg (1455/56.) završio tiskanje prve knjige u povijesti tiskarstva (Biblije), što svjedoči o djelatnosti i ugledu hrvatskih glagoljaša potkraj srednjega vijeka.

Budući da je Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan u samim početcima tiskarstva (do 1500. godine), ovu knjigu nazivamo  inkunabulom i ona se smatra najljepšom hrvatskom inkunabulom.

Spomenik Ocu hrvatske književnost Marku Maruliću na istoimenom trgu u Zagrebu

(Adresa slike: https://licegrada.hr/wp-content/uploads/2016/11/marko-marulic-16102016.jpg)

Hrvatska filologinja i paleoslavistica, dr. sc. Marija s. Agnezija Pantelić, dokazala je kako je Misal kneza Novaka iz 1368. godine bio jedan od glavnih predložaka za Misal po zakonu rimskoga dvora.

22. veljače je 2019. godine odlukom Hrvatskog Sabora proglašen Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva upravo kao spomen na dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora. Već 1536. godine, Petar Zoranić završava prvi hrvatski roman (Planine) koji je tiskan u Mletcima tri godine poslije.

Kosinj, s godinom 1483., upisan je 1962. u Svjetsku kartu širenja tiskarske umjetnosti, zahvaljujući voditelju Gutenbergovog muzeja u Mainzu, Helmutu Presseru i njegovim suradnicima. Od kraja XIX. stoljeća do danas i prvog prikaza, Kosinj se nalazi na 225 povijesnih karti, kao ni jedno drugo mjesto u Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti ni to da je Hrvatska već 1396. godine dobila svoje prvo sveučilište (Generalno filozofsko-teološko učilište dominikanskog reda u Zadru).

Uz staru dubrovačku književnost, veličanstveno djelo Marka Marulića i sva druga djela što su ih naši velikani (umjetnici i znanstvenici) stvorili u samoj zori europske civilizacije, spomenute činjenice svjedoče o tomu kako su Hrvati našli svoje mjesto u književnoj, kulturnoj i obrazovnoj tradiciji Europe davno prije nego je to uspjelo mnogim daleko brojnijim narodima, na što možemo s pravom biti ponosni.