Prije 34 godine, Hrvatski sabor usvojio je jedan od najvažnijih dokumenata u procesu osamostaljenja Republike Hrvatske. Naime, 1. veljače 1991. godine, u našem parlamentu (tada još uvijek u okviru tadašnjeg političkog sustava i u vrijeme postojanja socijalističke Jugoslavije) izglasana je Rezolucija o prihvaćanju postupaka za razdruženje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika.

 U preambuli dokumenta naglašava se privrženost Republike Hrvatske načelima i ciljevima Povelje OUN-a i prihvaćanje Helsinškog akta i Završnog dokumenta Pariške konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, uz oslonac na neotuđivo i nepotrošivo pravo hrvatskog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje i udruživanje s drugim narodima i državama, te suverenitet Republike Hrvatske koji prema njezinu Ustavu pripada svim građanima koji u njoj žive, bez obzira na etničku pripadnost ili podrijetlo. U nastavku, izražava se spremnost za daljnji razvoj i učvršćenje međusobnih odnosa sa svim europskim narodima i državama na temelju suradnje i prijateljstva a u cilju mira i sigurnosti. Ističe se također i opredjeljenje Republike Hrvatske za izgradnju suvremenog civilnog društva utemeljenog na poštivanju ljudskih prava i uspostavu tržišnog gospodarstva i europskog zajedništva kao najviših ciljeva hrvatskog naroda i svih država, te međunarodne zajednice u cjelini. Na kraju teksta preambule konstatira se kako će tek mogući novi povijesni sporazum što ga pripremaju suverene republike SFRJ omogućiti njihovim predstavnicima sklapanje punovažnih međunarodnih ugovora.

 Na sjednici Vijeća udruženog rada, Vijeća općina i Društveno-političkog vijeća, 1. veljače 1991. godine, u povodu primitka Rezolucije Skupštine Republike Slovenije o prijedlogu za sporazumno razdruživanje SFRJ, Hrvatski sabor je na temelju članka 140. Ustava Republike Hrvatske i na prijedlog Predsjednika Republike, usvojio Rezoluciju o prihvaćanju postupaka za razdruženje SFRJ i o mogućem udruživanju u savez suverenih republika koja definira sve bitne elemente samoga procesa razdruživanja kao i uvjeta pod kojima bi Republika Hrvatska u budućnosti stupala u moguće nove saveze s drugim narodima i državama.

 Dokument je objavljen u Narodnim novinama 21. veljače iste godine, kada je i stupio na snagu, a potpisali su ga predsjednik Vijeća udruženog rada Ivan Matija, predsjednik Sabora dr. Žarko Domljan, predsjednik Vijeća općina Slavko Degoricija i predsjednik Društveno-političkog vijeća Ivan Vekić.

(Integralni tekst Rezolucije)

 Nepunih 7 mjeseci poslije (19. svibnja 1991. godine), u Republici Hrvatskoj održan je prvi općenarodni referendum na kojem su se građani u ogromnoj većini opredijelili za samostalnu, suverenu državu, a protiv ostanka u tadašnjoj SFRJ (koja je već bila u stanju raspada - bez legitimne središnje vlasti uz izraženo protuustavno djelovanje Srbije, Crne Gore i vojske ("JNA")).

 Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odluku o održavanju referenduma donio je dok su se još uvijek vodili pregovori o razrješenju krize u tadašnjoj SFRJ, budući da je već bilo posve jasno kako će oni završiti i da se Srbija i Crna Gora neće odreći svoje koncepcije pretvaranja (još uvijek nominalno postojeće) savezne države u velikosrpsku unitarnu tvorbu.

 Prvo pitanje (na plavom listiću) glasilo je:

"Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?" 

Drugo pitanje (na crvenom listiću), bilo je:

"Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?"

 Za pitanje na plavom listiću (o suverenosti i samostalnosti Hrvatske), glasovalo je ukupno 3.051.881 glasača ili 83.56 % od ukupnog broja registriranih glasača. "Za" je glasovalo 2.845.521 glasača ili 93,24 %, a "Protiv" 126.630 glasača ili 4,15 % glasača koji su pristupili referendumu. Nevažećih plavih listića bilo je 1,18 %. 

 Za pitanje na crvenom listiću (o ostanku Hrvatske u jedinstvenoj saveznoj državi), glasovalo je 3.051.881 glasača ili 83,56 % od ukupnog broja registriranih glasača. "Za" je glasovalo 164.267 ili 5,38 %, a "Protiv" 2.813.085 glasača ili 92,18 %. Nevažećih crvenih listića bilo je 2,07 %.

 Na temelju ovako jasno i masovno iskazane slobodne volje građana Republike Hrvatske - s izuzetno visokim postotkom izlaznosti upisanih glasača - a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o razrješenju državnopolitičke krize, Hrvatski sabor donio je dana 25. lipnja 1991. godine Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ishod općenarodnog referenduma bio je i polazište za donošenje Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama u okviru SFRJ koju je naš parlament usvojio 8. listopada iste godine, čime je Republika Hrvatska i formalnopravno postala samostalna i suverena država.

Autor: Zlatko Pinter/PDN