Pokolj u hrvatskom selu Tovarniku - mjestu uz samu granicu s Vojvodinom - bio je jedan od najkrvavijih i najokrutnijih masovnih zločina što ih je na području Srijema i Slavonije počinio srpski agresor u ratu protiv Hrvatske 1991. godine. Pripadnici "JNA", srpska paravojska, četnički dobrovoljci iz Srbije (među kojima su bili i zloglasni "Beli orlovi" Vojislava Šešelja) i domaći četnici, u rujnu i listopadu prve ratne godine ubili su 68 žitelja ovog srijemskog sela, uglavnom Hrvata. Taj masakr bio je dio šireg plana etničkog čišćenja što su ga poduzeli arhitekti buduće "Velike Srbije". Među žrtvama je bio i mjesni katolički župnik, velečasni Ivan Burik kojeg su krvnici uhitili i usmrtili na pragu župnog stana. Tijekom brojnih napada na selo, oštećeno je ili srušeno preko 75% kuća i gospodarskih zgrada a po ulasku agresora sve je temeljito opljačkano. Nakon 22. rujna, oni koji su ostali u Tovarniku a nisu bili Srbi, ubijani su i mučeni na različite načine, ne rijetko zvjerski i sadistički, dok su žene i djevojke silovane. Ubijalo se neselektivno - muškarce, žene, djecu - i to tako da u selu ne ostane nijednog Hrvata.

 Jedan oficir "JNA" koji je i sam sudjelovao u napadu na Tovarnik svjedočio je o neljudskom ponašanju ne samo srpske paravojske, četnika i dobrovoljaca, nego i pripadnika jugo-vojske, pa i mnogih kolega zapovjednika. Evo dijela njegove izjave iz dokumenta prezentiranog Vijeću ICJ u Den Haagu, na otvorenoj sjednici 5. ožujka 2014. godine (u sudskom procesu povodom tužbe Republike Hrvatske protiv Srbije za genocid):

 "'Bio sam u Tovarniku tri dana i mnogo se strašnih događaja urezalo u moje pamćenje, iako ih pokušavam zaboraviti ...

Dobro se sjećam zapovijedi majora Bajata da svaki civil mora biti ubijen i da mu se nikoga ne smije dovesti. Vidio sam kad je streljački vod strijeljao 10 osoba ispred zgrade općine. Ubila ih je skupina rezervista.'

  Potom opisuje kako je vidio vojnike JNA-a kako provociraju hrvatske civile prije nego što su ih na smrt izboli. Opisuje vojnike kako bacaju bombe u podrume u kojima su se hrvatski civili u strahu od terora sklonili i kako preživjele kose paljbom iz automatskog oružja. On kaže…:

'Ondje su, u Tovarniku, leševi ležali na cesti i u vrtovima. Pokapanje mrtvih nije bilo dopušteno. Nikad neću zaboraviti broj mrtvih – 48. Toliko sam izbrojao mrtvih žena, djece i staraca. Ta sam ubojstva vidio vlastitim očima.'"

(Obrazloženje tužbe RH, sv. 2. (I.), prilog 79.; odgovor RH, sv. 1., odl. 5.51.; str. 19 - 20; https://mpudt.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Tu%C5%BEba%20Republike%20Hrvatske%20protiv%20Srbije/Tu%C5%BEba%20RH%20protiv%20RS%20-%20govor%2005%2003%202014%20.docx)

 Kuća pokojnog dr. Đorđa Cvejića bila je pretvorena u logor i na tom mjestu odvijala su se brojna zlostavljanja: izgladnjivanje, premlaćivanje do smrti, psihičke i tjelesne torture. Računa se kako je kroz taj logor prošlo oko 300 hrvatski branitelja i civila, najviše iz Tovarnika i okolice. A bilo je to samo jedno od mučilišta za one kojima su preostali samo izgon ili smrt. Ubijeni su bacani u masovne grobnice ili su završavali u pojedinačnim grobištima, a posmrtne ostatke se ponekad i više puta premještalo kako bi se zločini prikrili i otežala njihova identifikacija - što je inače bila ustaljena praksa srpskog agresora tijekom rata. od Hrvatske, Bosne i Hercegovine do Kosova. Ne rijetko, tijela žrtava završavala su u jamama klaonica ili farmi u koje su odlagani ostaci životinja, a na nekim lokacijama (poput one u Negoslavcima) na masovne grobnice navlačene su tone smeća, također s nakanom prikrivanja masovnih zločina. Neviđena destrukcija i odsustvo svakog osjećaja pijeteta prema žrtvama koje ničim nisu zaslužile takvu sudbinu.

 Dana 20. rujna 1991. godine, agresor je pokrenuo opsežne operacije u ovom dijelu Srijema, napadajući u isto vrijeme na više smjerova. Branitelji Tovarnika pružali su žestoki otpor, ali nakon niza teških topnički udara i tenkovsko-pješadijskih napada brojno i tehnički daleko nadmoćnijih neprijateljskih snaga, njihova je obrana slomljena.

 Postoje brojna svjedočanstva o okrutnostima koje su pratile osvajanje i okupaciju Tovarnika. Bilo je čak i slučajeva odsijecanja glava, čupanja genitalija muškarcima i sličnih strahota, teško zamislivih, morbidnih zločina. Prema izjavama preživjeli mještana, najmanje trojica Hrvata iz Tovarnika bili su kastrirani noževima, u čemu su, nažalost, sudjelovale i neke žene. Iz sela je protjerano preko 95% od 2500 domaćih Hrvata koliko ih je tamo živjelo uoči agresije, a ništa bolje nisu prolazili ni seljani drugih nacionalnosti. Jedan broj njih deportiran je u logore u Srbiji, uglavnom u Sr. Mitrovicu i Begejce gdje su nastavljena zlostavljanja nevinih ljudi čija je krivnja bila samo ta što su Hrvati. Srušena je i katolička crkva sv. Mateja, budući da su katoličke bogomolje bile omiljena meta srpskih osvajača. Velečasni Ivan Burik koji je kao svećenik službovao u Tovarniku 28 godina, ubijen je 8. listopada i bačen u masovnu grobnicu.

 Nakon uspostave hrvatske vlasti i povratka protjeranih Tovarničana, od 75 osoba koliko ih je tijekom Domovinskog rata ukupno ubijeno u ovom mjestu, 1997. godine iz masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci 53 žrtve, tijela još 18 žrtava ekshumirana su iz sekundarnih grobnica, dok se za još 4 traga. Zajednički ispraćaj na posljednje počivalište na groblju u Tovarniku upriličen je 31. siječnja 1998. godine. Od tada se svake godine 31. siječnja komemorira kao "Dan kada je Tovarnik plakao".

Spomen obilježje žrtvama Tovarnika kao trajno podjećanje na patnju onih koji su za Domovinu dali najviše

(Adresa slike)

 U siječnju 2000. godine, iz tiska je izašla knjiga "SVJEDOČIM - obrana i stradanje Općine Tovarnik u Domovinskom ratu". Uredili su je i priredili za tisak prof. dr. sc. Milica Lukić i Antun Ivanković, a nakladnik je Općina Tovarnik. Na 423 stranice, ona donosi svjedočanstva o zločinu nad ukupno 104 žitelja Tovarnika i Ilače, te o brojnim zvjerstvima i mučenjima kroz koje su mnogi od njih prolazili prije smrti ili progonstva. Knjiga sadrži 6 cjelina (1. Ususret svjedočanstvima o obrani i stradanju Općine Tovarnik u Domovinskom ratu; 2. Svjedočim; 3. Poginuli, ubijeni i nestali iz Općine Tovarnik; 4. Upisani u knjigu srijemskih mučenika; 5. Suđenje za ratni zločin u Tovarniku; 6. Mjesta sjećanja) i dragocjen je izvor podataka o stvarnim događanjima tijekom 90-ih godina XX. stoljeća u ovom dijelu Srijema. Ona je podsjećanje, opomena i u isto vrijeme spomen nevinim žrtvama u Općini Tovarnik.

 "Dobro da je ova knjiga napisana jer ono što se nije napisalo i što se nije snimilo, kao da se nije ni dogodilo. Bitna je i za obitelji ubijenih ljudi jer oni više nisu samo broj nego su zastupljeni imenom, prezimenom i fotografijom" rekao je 29. 01. 2020. godine na promociji u Zagrebu jedan od priređivača i urednika knjige, Antun Ivanković. Tom prigodom istaknuo je kako je za zločine u Tovarniku i Ilači osuđeno samo 7 osoba na ukupno 42 godine zatvora, te da nitko od njih nije osuđen za ubojstva, nego samo za protupravno privođenje, zatvaranje, ispitivanje, mučenje, zlostavljanje, pljačku imovine i sl. Podsjetio je i na stradanje velečasnog Ivana Burika koji je bez ikakve krivnje surovo lišen života dva tjedna nakon okupacije Tovarnika.

Knjiga koja progovara istinu o stradanjima na području Općine Tovarnik tijekom srpske agresije

(Adresa slike)

 Danas se još uvijek, mada sve rjeđe, na YouTube mogu pronaći snimke srpske televizije o tomu što se događalo u Tovarniku u danima nakon okupacije. Oni među ostalim svjedoče o posvemašnjoj destrukciji i devastaciji kojoj je selo bilo izloženo, pa i o teško oštećenoj pravoslavnoj crkvi koja također nije pošteđena razaranja tijekom napada. Borci za "Veliku Srbiju" nisu držali ni do svojih svetinja iako su se zaklinjali u sv. Savu i "krst pravoslavni". Dakako, ono što su oni i njihova "JNA" granatama i eksplozivom srušili, kasnije su po običaju pokušali pripisati hrvatskim braniteljima koji takvo što i da su htjeli nisu imali čime počiniti. Tovarničani i danas, nakon toliko godina svakomu mogu pogledati u oči jer nisu nikad učinili nikakvo zlo. Utoliko teže pada činjenica da su zločini učinjeni prema njima ostali nekažnjeni.

(Video): Snimke Tovarnika nekoliko dana nakon pada 1991. godine;