105. brigada ZNG-a iz Bjelovara osnovana je 23. lipnja 1991. Tijekom srpnja formira se ‘A’ satnija 1. Bojne, a brigada je formalno djelovala pod MUP-om. Po mjesnim zajednicama organizirani su vodovi uglavnom s privatnim naoružanjem.

U početku kolovoza 2. vod ‘A’ satnije na području općine Slatina u jednoj brzoj akciji oslobađa nekoliko sela od srpskih terorista te zarobljava prve količine oružja. Istog mjeseca 2. satnija 2. bojne prvi put borbeno djeluje u selima Kukunjevcu i Dobrovcu zajedno sa specijalnom postrojbom MUP-a Bjelovar.
Dovršava se formiranje svih postrojbi i zapovjedništva. Brigadu su sačinjavali vojni obveznici s područja Bjelovara (1. bojna), Čazme (2. bojna) i Đurđevca (3. bojna). Prvi sastanak zapovjedništva brigade održava se 19. kolovoza, uvodi se dežurstvo i vodi ratni dnevnik.

Tragična pogibija 18 pripadnika 105. brigade u Kusonjama

U početku rujna ‘A’ satnija 1. bojne odlazi u obranu Pakraca gdje 8. rujna u borbama u selu Kusonja u okruženju ostaje i pogiba 18 njenih pripadnika: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.

U tom selu su hrvatski vojnici 105. Brigade upali u zasjedu i herojski se borili protiv neprijatelja. Neprijatelj se nije uspio niti približiti opkoljenoj kući, a svaki pokušaj pješačkog napada završio je sa mnogim poginulim i ranjenim srpskim vojnicima. Kada su u zapovjedništvu brigade saznali za zasjedu, opkoljenima je poslana pomoć u ljudstvu koja se uspjela probiti svega na desetak metara od kuće, pozivajući opkoljene hrvatske vojnike na proboj. S obzirom da su opkoljeni branitelji već imali poginule i ranjene pripadnike, preživjeli su odbili izići i ostaviti ranjene suborce. Tek kada je neprijatelj uspio minirati kuću, u prijepodnevnim satima 9. rujna 1991., preživjela šestorica branitelja sa uzdignutim rukama izišli su na predaju. Suprotno svim ratnim pravilima i konvencijama, srpski paravojnici pobili su zarobljene i ranjene gardiste. U veljači 1992. ekshumirano je iz masovne grobnice Rakovog Potoka 18 uniformiranih tijela i 23 civila.

O ovom događaju iz Domovinskog rata, 2014. godine snimljen je igrani film „Broj 55“ redatelja Kristijana Milića naslovljen po kućnom broju kuće u kojoj su stradali hrvatski branitelji. Film je iste godine bio apsolutni pobjednik Pula film festivala na kojemu je, osim Velike zlatne arene za najbolji film, osvojio još 7 zlatnih arena.

Naoružavanje i dovršenje ustroja 105. brigade

Nakon zauzimanja JNA kasarni u Bjelovaru od zarobljenog naoružanja formira se topništvo, PZO, oklopno-mehanizirana bojna, veza, ABKO itd.

Dobivenim naoružanjem stječe se mogućnost mobilizacije kompletne brigade koja sredinom listopada kreće u borbenu zadaću u zapadnu Slavoniju, smjer Pakračka poljana – Ivanja lipa – Marino selo – Uljanik. Prva bojna oslobađa Kukuljevac, 2. bojna uz pomoć kutinskih boraca zauzima strateški važno selo Bujavicu i kreće dalje do potpunog ostvarenja planirane zadaće. Pritom JNA ostaje bez jednog MiG-21 koji je srušen uslijed bezuspješnog raketiranja položaja brigade. Selo Bair je oslobođeno 29. listopada gdje su zaplijenjene velike količine naoružanja, vojne opreme i streljiva.

Nekoliko dana kasnije kompletna 105. brigada je prebačena u istočnu Slavoniju i zauzima položaje na potezu Komletinci – Otok – Privlaka – Gradište te Vrpolje – Strizivojna – Budrovci. Kod Komletinaca zaustavlja neprijateljski prodor i organizira se čvrsta obrana. U borbama se posebno ističu čazmanska 2. bojna, poglavito njezina 2. satnija te 1. satnija 1. bojne te oklopno-mehanizirana bojna koja 17. studenog vodi tešku susretnu borbu između Donjeg Novog Sela i Komletinaca gdje razbija jake neprijateljske oklopno-pješačke snage. Nakon neuspjeha 3. i 4. prosinca gardijska divizija JNA kreće u novi napad iz tri smjera koji je ponovno odbijen nakon čega se crta stabilizirala.

Brigadu na položajima 4. srpnja 1992 zamjenjuje UNPROFOR, dio odlazi u pričuvu, a dio na posavsko ratište do 31. listopada kada je cijela 105. brigada u pričuvi. 8. rujna 1993. od terorističke mine postavljene na vijenac u selu Kusonje ginu zapovjednik brigade bojnik Stanko Palić, satnik Mirko Pereš i desetnik Željko Šegović.