Formiranje „srpske Bosne i Hercegovine“ je de facto početak oružanih sukoba u toj Republici i stvaranja Velike Srbije bez Hrvata i muslimana . Srbima je bio cilj zadržati okupirana područja Republike Hrvatske i, nakon što okupiraju BiH, tim okupiranim područjima pripojiti okupirana područja Republike Hrvatske i tako konačno ostvariti postavljeni velikosrpski cilj – stvoriti Veliku Srbiju na tlu Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Politički pluralizam 

Politički pluralizam u Republici Bosni i Hercegovini počeo se razvijati u ljeto 1990. godine: prvo su Muslimani osnovali Stranku demokratske akcije (SDA) pa Srbi Srpsku demokratsku stranku (SDS) i onda Hrvati Hrvatsku demokratsku (HDZ).
Demokratski izbori održani su krajem 1990. godine. Za predsjednika BiH izabran je Alija Izetbegović kao predstavnik najbrojnijeg muslimanskog naroda.

Međutim, dok su Muslimani i Hrvati radili na očuvanju Bosne i Hercegovine kao države triju ravnopravnih naroda, Srbi su stvarali svoje lokalne vlasti . Sve je to bilo u sustavu stvaranja srpske države do crte Virovitica–Karlovac–Karlobag. U svemu tome pomagala im je JNA koja je, nakon napuštanja okupiranog područja Hrvatske, veći dio naoružanja ostavila okupacijskim snagama za opremanje »Srpske vojske Krajine«, a preostali dio razmjestila u Bosni i Hercegovini. Tako je srpska agresija, nakon rata u Hrvatskoj, u kojoj JNA nije ostvarila postavljeni strateški cilj, početkom 1992. godine proširena na Bosnu i Hercegovinu.

U toj su zemlji, nakon povlačenja iz Slovenije i Hrvatske, bile smještene velike snage JNA . Ukupna jačina snaga JNA raspoređenih početkom 1992. godine u Bosni i Hercegovini bila je 83.000 ljudi, 460–500 tenkova, 400–420 oklopnjaka i 950–1000 topova, a broj tamošnjih srpskih dobrovoljnih snaga u BiH kretao se od 80.000 do 120.000 pripadnika.
„Srpska narodna skupština“ u BiH već 23. prosinca 1991. donijela je odluku da se do pravoslavne Nove godine (14. siječnja 1992.) formira tzv. „Srpska Bosna i Hercegovina“ što je bilo samo dan prije nego što će EZ službeno priznati neovisnost republike bivše Jugoslavije.

Genocid nad Hrvatima BiH

dr. Anđelko Mijatović i mr. sc. Ivan Bekavac u knjizi  Hrvati – četvrt stoljeća ustrajanost i objašnjavaju kako je srpskom agresoru istovremeno bio cilj da uz pomoć međunarodnih snaga (UNPROFOR-a) zadrže okupirana područja Republike Hrvatske i, nakon što okupiraju Bosnu i Hercegovinu, tim okupiranim područjima pripoje okupirana područja Republike Hrvatske. i tako konačno ostvare postavljeni velikosrpski cilj, stvoriti veliku Srbiju.

Genocid nad Hrvatima u BiH počeo je ranije, još prilikom napada na Dubrovnik. Važno je napomenuti da je srpska vojska prije ovog proglašenja „srpske Bosne i Hercegovine”, u napadu na Dubrovnik i jug Hrvatske, u listopadu 1991. godine napravila pokolj u hrvatskom selu Ravno i okolnim zaseocima u Hercegovini prilikom čega je pobila Hrvate u tom selu. te ih je zapalila. Predsjednik BiH Alija Izetbegović dao je sramotnu izjavu i tada rekao da to nije njegov rat, prema kojem su ubijeni građani BiH i to Hrvati. Tako nije mislio HVO , koji je naoružao hrvatski i muslimanski narod Hercegovine da ne bi bili pobijeni od četnika na sličan način kao u II. svjetskom ratu u istočnoj Hercegovini.