26. do 29.12.1991. - OPERACIJA 'ALFA'

Operacija Alfa je akcija Hrvatske kopnene vojske u sklopu drugog dijela napadne operacije Orkan '91. u zimu 1991. Trajala je od 26. do 29. prosinca 1991., a plan joj je bio osloboditi mjesta istočno i jugoistočno od Pakraca i nastaviti prema Okučanima.

 Završila je porazom hrvatskih snaga, a stupanjem na snagu Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. prekinute su daljnje akcije do “Bljeska”, kada će biti oslobođena cijela zapadna Slavonija.

...

 Dana 11. prosinca 1991. hrvatske snage krenule su u akciju oslobađanja okupiranog dijela Pakraca. Sa sjevera 3. pakračka satnija 76. samostalnog pakračkog bataljuna oslobađa dio grada oko tvornice DIK Papuk i ulazi u dio okupiranog sela Kusonje, tzv. Šokake Kusonje. S južne strane Pakraca 2. satnija 76. bojne, postrojbe specijalne policije i Križevčani ušli su u okupirane dijelove grada Pakraca: Strossmayerovu ulicu, Ulicu Klavariju, Ulicu kralja Tomislava, Gundulićevu ulicu te došli do dječjeg vrtića. na brdu Kalvarija iznad pakračke župne crkve. Istog dana hrvatske snage 2. bojne 104. brigade ušle su u dio grada Gavrinice, ali su se zbog snažnog otpora i gubitaka u ljudstvu (Miljenko Banić poginuo) povukle iz tog dijela grada. Cilj ove male akcije bio je natjerati neprijatelja da koncentrira snage oko Gavrinice i sela Šeovica kako bi ga oslabio na potezu Kusonje – Dereza – Bučje i time olakšao prodor 123., 127. virovitičke i 136. slatinske brigade HV-a. sa sjevera i istoka..

Nakon uspješnih akcija na Papuku, na Badnjak 24. prosinca 1991. 127. brigada oslobađa Donje, Srednje i Gornje Grahovljane. Istog dana 4. badljevačka satnija 76. bojne pod zapovjedništvom Marijana Čapeka i postrojba MUP-a iz Poljane pod zapovjedništvom Đeme Paloša i 1. satnija 1. varaždinske bojne 104. brigade oslobodile su selo Dereza. 136., 127. i 123. brigada nastavljaju napad i bilježe nove uspjehe. Na Božić, 25. prosinca 1991. oslobođena su sela Dragović, Španovica, Kamenska, Mijači, Ožegovci, Popovci i Tisovac. Istog dana pripadnici 76. bojne, 57. samostalnog grubišnopoljskog bataljuna i 104. varaždinske brigade oslobodili su selo Kusonje u kojem se dogodio pokolj hrvatskih branitelja. Stjepana, 26. prosinca, oslobođeno je sjedište srpske pobune u pakračkom kraju Bučje u kojem se nalazio zloglasni logor kroz koji je prošlo tristotinjak branitelja i civila. Tog dana oslobođena su i sela Branešci i Donja Šumetlica. Time je oslobođena prometnica Pakrac - Požega i stvoreni uvjeti za oslobađanje okupiranih dijelova grada Pakraca, Pakračkih vinograda i Gavrinice, te sela Brusnik, Kraguj, Šeovica i Japaga. Zapovjednik Operativne grupe Pakrac pukovnik Josip Tomšić 24. prosinca 1991. zapovijeda pokretanje operacije Alfa čiji je cilj bio oslobađanje navedenih sela i dijelova grada, a akcija je započela 26. prosinca. čim su stvoreni preduvjeti za njegovo pokretanje. U isto vrijeme, 26. prosinca, u Kraguj je stiglo pojačanje iz Srijemske Mitrovice, a istoga dana u 16 sati u selo je iz Užica preko Doboja i Banje Luke stigla bojna JNA.

Već 26. prosinca u ranim jutarnjim satima skupina dragovoljaca 3. satnije 76. samostalnog bataljuna pojačana s 12 pripadnika zapovjedništva 1. bojne 104. brigade, ukupno 36 branitelja pod vodstvom Marijana Kulhavi - Foka i Stipe Hodak, izviđali su Pakračko vinogorje. Krenulo se s Požeške ceste (cesta Pakrac - Požega) u dvije skupine: prva skupina Ulicom sv. Roka, a druga na Psunjsko ulicu. Skupine su se spojile iznad kapele sv. Roka, gdje je izvješena hrvatska zastava. Zajedno su nastavili u pravcu kote 316 (vrh Pakračkog vinogorja, tj. kraj Ulice 105. brigade). Kako nisu naišli na otpor, počeli su zauzimati ulice od kote 316 prema Gavrinici. Preostala skupina od 7 branitelja počela se spuštati prema Gavrinici, Ulica 105. brigade, prvenstveno s ciljem izviđanja. Otprilike na raskrižju ulica 105. i 103. brigade naišli su na točku otpora. U žestokoj borbi smrtno je stradao Željko Škrlin. Nakon toga snage su se vratile na početne položaje. Tijekom poslijepodneva na te položaje uvedene su snage 2. pakračke satnije 76. bojne pod zapovjedništvom Drage Skalnika i 2. postroj Varaždinske bojne 104. brigade.

U ranim jutarnjim satima 27. prosinca 1991. te su snage dobile pojačanje: još jedna satnija Varaždinske bojne 104. brigade, samostalna satnija iz Ludbrega i 3. satnija 76. bojne.

Istog dana u 08 sati 2. i 3. satnija 76. bojne pod vodstvom Stipe Hodaka zauzele su polazne položaje na pomoćnom pravcu od Ulice 105. brigade, na rubu šume Kalvarija, do kapelice. od sv. Vida na kraju ulice 103. brigade. Njihova je zadaća bila otkrivanje neprijateljskih položaja kako bi snage na glavnoj liniji mogle precizno usmjeriti napad.

Ludbreška satnija i Grubišnopoljski bataljun ostaju u šumi Brezica i na dijelu ulice 105. brigade za osiguranje lijevog krila snaga u napadu očekujući uvođenje postrojbi 127. brigade, koje imaju zadaću: oslobađanja Brusnika i Lipovca preko planine Čukur i šume Brezice te daljeg napredovanja preko planinarskog doma Omanovac koji je bio dominantna točka na Psunju s koje se pruža pogled prema Kutini i dalje, do sela Bijela Stijena na Psunju. cesta Lipik - Okučani. Snage 104. brigade, predvođene Fokom, na glavnom pravcu napada, čekaju u ulici 105. brigade da neprijatelj otkrije njihov položaj.

 

Snage na pomoćnom pravcu započinju napad, neprijateljske snage otkrivaju dobro utvrđene položaje. Tada se u borbu uvode glavne snage koje preuzimaju inicijativu i u žestokoj borbi uz pomoć protuoklopnih sredstava neutraliziraju utvrđene položaje. glavne i pomoćne snage susreću se na raskrižju ulica 105. i 103. brigade te napreduju dalje i izbijaju na Gavrinicu gdje probijaju neprijateljsku barikadu prema Pakracu. Tamo im se pridružuju policajci koji od jutra bezuspješno pokušavaju probiti barikadu iz smjera Pakraca. Snage 104. brigade do mraka zauzimaju položaje u ulici Sedlar i Gavrinici, a 2. i 3. satnija 76. bojne zauzimaju Šeovicu do raskrižja (kota 181).

Iste večeri oko 20 sati u Šeovicu je kao pojačanje stigla policijska smjena Policijske postaje Bjelovar (oko 100 policajaca) koju je doveo policajac Stjepan Pupak.

Dana 28. prosinca oko 2 sata stražari su probudili zapovjednika 3. satnije 76. bojne Stipu Hodaka i obavijestili ga da se čuju tenkovi i kamioni koji dolaze iz smjera Planinarskog doma Omanovac. Brujanje se čulo do jutra, a u 06:00 sati počeo je topnički napad neprijatelja na Pakrac i Prekopakru. Oko 08:00 Foka sa ostatkom 3. satnije stiže u Šeovicu s ciljem daljnjeg napredovanja u pravcu Bijele Stijene. Istodobno počinje žestok neprijateljski protunapad na dosegnute položaje hrvatskih snaga u Šeovici, Japagi i Gavrinici. Protunapad, potpomognut preciznom topničkom i oklopnom vatrom, nanosi hrvatskim snagama značajne gubitke. Bilo je jasno da snage iz Grubišnog Polja i Ludbrega dan ranije nisu postigle zadani cilj, osiguranje lijevog krila napada i zaustavljanje prodora neprijatelja iz Kraguja. Zato je 104. brigada bila prisiljena zatvoriti lijevi bok vlastitim snagama, 2. Ivanečka bojna 104. br HV-a jer je o tome ovisila sudbina cijele operacije. Zato počinju izviđati smjer novog cilja napada, prema Kraguju. Na čelu kolone vojnih vozila s izvidničkim vodom bio je bojnik Sokač, zapovjednik 104. brigade. Zadaća izvidničkog voda bila je blokirati pravac na kragujskoj cesti, nakon toga dovesti cijelu četu na položaje prema Kraguju i na taj način pokušati zatvoriti izloženi lijevi bok Varaždincima, koji su zauzeli Sedlarovu ulicu u Šeovici. dan ranije i na taj način izvršili zapovijed zapovjednika operativne skupine Pakrac-Lipik brigadir Josip Tomšić i general Stipetić. Na raskrižju Kragujski put - lijevo prema Šeovici, navedene snage predvođene bojnikom Sokačem upadaju u zasjedu i bivaju napadnute iz tenka, nažalost tu pogine i sam zapovjednik bojnik Ivan Sokač sa trojicom svojih branitelja. Naime, u međuvremenu je neprijatelj ojačan Užičkom bojnom stacioniranom u Kraguju dobio zapovijed za napad prema Pakracu. Napad je uz podršku tenkova i nekoliko oklopnih transportera započeo oko 9 sati i trajao do 16 sati kada je dosegnuta krajnja točka napada na Gavrinici. Tijekom napada tenkovi su išli naprijed, a pješaštvo im je bilo u potpori. Topnička potpora pružana je minobacačima 120 i 82 mm s Omanovca. Napad je imao i jaku topničku potporu Čaglića.

Hrvatske snage bile su iznenađene protunapadom ovog neprijatelja, posebice tenkovskim. Lijevi bok ostao je bez zaštite. Postrojbe 104. brigade koje su bile ispred Šeovice uopće nisu znale što se događa iza njih. U zadnji tren su iz Kraguja obaviješteni o dolasku tenkova te su se sigurno povukli prema Pakracu. Postrojbe 76. bojne imale su značajne gubitke u samom selu Šeovica. Iz Kraguja su nadirale jake snage, jaka artiljerija koncentrirala je vatru na vrh napada. Umjesto napada, organizira se zbrinjavanje ranjenih i poginulih branitelja. Kao pojačanje u bitku na Gavrinici, gdje neprijatelj napreduje tenkovima, uvodi se prateća satnija 76. bojne, koja je krajnjim naporima uspjela osigurati odstupnicu snagama u povlačenju koje su evakuirale ranjene i mrtve branitelje. Pripadnici specijalne policije pokušali su tenkove gađati ručnim bombama, koje su vrlo vješto koristile zaklone kuća i kanala. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, njihovi položaji su otkriveni i bili su prisiljeni na povlačenje. Tijekom dana neprijatelj je zauzeo sva područja koja je posjedovao prije početka operacije Alfa.

Nakon povlačenja hrvatskih snaga sa Šeovice i Gavrinice, Zapovjedništvo je odmah dogovorilo neposredan posjed Pakračkog vinogorja, položaja s kojeg se motri na Kraguj i povoljnog položaja za nastavak operacija oslobađanja teritorija.

Dana 29. prosinca 1991. hrvatske snage sastavljene od 76. pakračke i 55. bjelovarske bojne te Protudiverzantske satnije (tada PDČ) Zbornog područja Bjelovar krenule su u smjeru Pakračkog vinogorja na izvršenje zadaće.

Prva je krenula Protudiverzantska satnija (oko 80 diverzanata) oko 6:30, još po mraku. Predvodili su je zapovjednik 2. voda 3. satnije 76. bojne Zdenko Hudorović i vojnici Stanislav Jurčak i Ivo Ljevaković. U ulici sv. U isteku roka zastava je ponovno postavljena na kapelicu. Napreduju rubom šume prema prvim kućama i dolaze do kote 316. Ostavili su jednog vojnika za osiguranje na udaljenosti od oko 50 metara od kapele. Na prvog neprijateljskog vojnika susreli su se stotinjak metara od prvih kuća u Ulici 105. brigade. Nakon što ga neutraliziraju, zauzimaju položaje oko kuća u ulici 105. brigade. odmah je otvorena vatra iz pravca šume ispod kote 316 i ranjen je jedan diverzant kojeg je Jurčak sa još trojicom odveo prema Pakracu. Njih oko 25 ostalo je na osvojenim položajima kako bi osigurali položaj do dolaska ostatka snaga.

Oko 13 sati Foka dovodi glavne snage: 55. samostalnu bojnu Bjelovar, uz kapelu sv. Roka, istim putem kojim su išli diverzanti. Foka predvodi prethodnicu od 6 vojnika, stotinjak metara ispred glavnih snaga 55. bojne.

Foka prelazi brdski prijevoj s prethodnicom. Spuštaju se u dolinu desnog pritoka potoka Markovac. U tom trenutku na njih je otvorena neprijateljska vatra iz šume sjeveroistočno od njih. Dok su bili na otvorenom, Foka je pogođen mecima i otpuzao je u zaklon. Ostali Bjelovarčani, osim Davora Žignara, umiru. Foka se javlja na poziv i objašnjava da je ranjen i traži pomoć. Javlja da je ostatak njegove grupe mrtav. Nakon toga 55. bojna se povukla natrag na polazne položaje u ulici Kalvarija. S padom mraka, protudiverzanti su se povukli niz potok Markovac, rubom šume Kalvarija, iz Pakračkog vinogorja.

Hrvatske snage u akciji Alfa imale su 35 mrtvih i 62 ranjena vojnika, među kojima i dozapovjednika 76. samostalne bojne Pakrac. 3. satnija 76. bojne imala je 7 mrtvih i 38 ranjenih vojnika, među kojima je bio i teško ranjeni zapovjednik satnije Stipa Hodak, čije je mjesto zapovijedanja preuzeo Antun Fričer - Tukša.

Izvođenje daljnjih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga prekinuto je potpisivanjem Sarajevskog primirja koje je stupilo na snagu 3. siječnja 1992. godine.