Srbija je prije točno 30 godina, krađom i prevarom u svom bizantskom stilu, uzela od Narodne banke Jugoslavije sredstva u vrijednosti čak oko 2.6 milijardi njemačkih maraka probivši čitav financijski sustav SFRJ. To je danas ekvivalentno nekoliko puta većoj cifri i predstavlja pravi napad na stabilnost države i njen finacijski sustav.

Srbija je na silu i protiv zakona uzela od Narodne banke Jugoslavije sredstva u vrijednosti oko 2,6 milijardi njemačkih maraka. Bio je to tada ogroman novac (gotovo 10% vanjskog duga bankrotirane Jugoslavije 1980-ih). Taj novac pripadao je svim republikama, a posebno Hrvatskoj koja je izdvajala velika sredstva u središnju banku u Beogradu.

Bankortirana Jugoslavija štampala je brojne nule na novčanice kao posljedica inflacije:

Photo: wikipedia.org

Tek 8. siječnja 1991. otkrivena je provala Srbije u jugoslavenski novčani sustav, kada se u javnosti saznalo da je Narodna banka Jugoslavije iz primarne emisije izravno uzela 18 milijuna i 243 milijuna dinara (2,6 milijardi tadašnjih njemačkih maraka). Podsjetimo se da je to bio ogroman novac koji je iznosio gotovo 10 posto tadašnjeg vanjskog duga Jugoslavije.

Što je pisao Stjepan Đureković o pljački Hrvatske u Jugoslaviji?

Mada Hrvati kada govore o pljački svoje domovine unutar Jugoslavije na račun Beograda i Srbije ponajviše misle na devize koje su slane u glavni grad SFRJ, to nije bila najveća pljačka, piše Stjepan Đureković 1982. godine u vrijeme Jugoslavije.

Kod deviza Hrvatska je pljačkana ne samo s time što mora veliki dio svojih deviza slati u Beograd nego još k tome dobiva nerealnu protuvrijednost u dinarima.

Međutim, Hrvatska je u Jugoslaviji najviše pljačkana kod deviza ostvarenih od stranog turizma i radničkih doznaka, kao i deviza koje su banke otkupljuju od stranaca. Dok od stranog turizma i radničkih doznaka, Hrvatskoj je ostajalo svega 50%, Srbiji 75% (gotovo nije imala turizma op.), a Crnoj Gori čak 100%. Koliki su razmjeri te pljačke, vidi se tek onda kada se zna da Hrvatska daje oko 50% od svih radničkih doznaka, te 70% od stranog turizma cijele Jugoslavije.

Prvih dvadeset godina Titove Jugoslavije SVI prihodi su odlazili u Beograd i tamo su se raspodjeljivali prema milosti vladajućih Srba. Naravno, oni su od toga ostavljali sebi najveći dio a drugima su davali mrvice.

Srbija kao središte pljačke ostalih naroda Jugoslavije:

Foto Thinkstock

(…)

Tako se formirao ne samo savezni budžet nego je stvoreno i mnogo federalnih fondova kojima su opet dirigirali Srbi. Iz tih fondova su se gradile nove tvornice, ceste, željezničke pruge, palače savezne vlade, Beograd kao glavni grad Jugoslavije itd. No, iz tih fondova je samo po koja mrvica dopala Hrvatskoj, iako su svi oni stvoreni prvenstevno pljačkom Hrvatske.

Doduše, većina tih fondova je posljednjih godina likvidirana, ali su oni odigrali veliku ulogu u pljački Hrvatske i izgradnji Srbije i drugih krajeva koje Srbija smatra svojom prćijom.

(…)

U federalnim organima vlasti, a oni su jako mnogobrojni i imaju veliki broj namještenika, Srbi i Crnogorci čine 95% svih zaposlenih. To su sve dobro plaćena mjesta, a osim toga je za tu birokraciju izgrađeno desetak tisuća luksuznih stanova na teret saveznog budžeta (čitaj: pretežno na račun Hrvatske). Za ovu gospodu je na teret saveznog buđeta izgrađeno i dvadesetak hotela da bi mogli udobno ljetovati ili se zimi skijati.

Jugoslavija – totalitaristička diktatura u kojoj je Srbija potkradala sve narode

(…)

Hrvati ne odlaze u Srbiju da bi se tamo naselili i dobili radna mjesta. Niti to žele niti mogu tamo dobiti mjesta, a još manje kakve unosne položaje.

Međutim, Srbi masovno dolaze u Hrvatsku i to ponajčešće ne da postanu radnici nego si biraju unosne položaje u policiji, državnoj upravi, pa i poduzećima. Koliko samo ima Srbijanaca direktora, šefova u tvornicama, šefova u općinama, šefova u policiji, sudaca, pa namještenika po ustanovama i tvornicama!

Zbog toga naši Hrvati moraju još više odlaziti u inozemstvo trbuhom za kruhom.

Pored toga u Dalmaciji i Istri su Srbijanci pokupovali najljepša gradilišta i tamo izgradiše kuće. Neke krajeve u Dalmaciji čak prozvaše mala Srbija.

Slovenci također rado dolaze živjeti u Hrvatsku, ali je vrlo malo Hrvata otišlo u Sloveniju. Slovenci su isto tako napravili mnogo kuća na našem Jadranu.

Ova infiltracija stranaca u Hrvatsku je također vrsta pljačke našeg naroda, jer pored toga što Hrvatska ima svoju armiju radnika koja se potuca po svijetu, jer nisu mogli dobiti posla kod kuće, nego ima i oko 250.000 nezaposlenih. Istodobno njihova radna mjesta zauzeše stranci.

Stjepan Đureković
Hrvatska država

Cijeli tekst Stjepana Đurekovića možete pročitati ovdje

Đureković Stjepan, hrvatski mučenik i domoljub, publicist i književnik (Bukovac kraj Petrovaradina, 8. VIII. 1926 – Wolfratshausen kraj Münchena, 28. VII. 1983). Studij ekonomije završio u Beogradu. Radio na direktorskim mjestima u zagrebačkoj Ini. Od 1982. politički emigrant u Njemačkoj, gdje je ubijen u atentatu. U hrvatskom izbjegličkom tisku objavio mnogobrojne članke te romane s likovima iz vrhova onodobne jugoslavenske komunističke vlasti, u kojima je opisao deformacije režima: Komunizam, velika prevara (1982), Ja, Josip Broz Tito (1982), Sinovi orla (1983), Crveni manageri (1983) i Slom ideala (1983).