Prije 33 godine (u nedjelju, 26. siječnja 1993.), srpski teroristi - pripadnici paravojnih formacija tzv. SAO Krajine - rafalima iz vatrenog oružja pobili su sedmero nedužnih mještana Zatona Obrovačkog, mahom starijih, među kojima je bilo 5 žena i dva muškarca: Iku Modrić (staru 88 godina), Petra Maričića (starog 87 godina), Anicu Modrić (staru 74 godine), Mariju Modrić (staru 53 godine), Ružicu Modrić (staru 46 godina), Milicu Modrić (staru 43 godine) i Marijana Modrića (starog 40 godina). Kako je iz navedenih podataka vidljivo, među žrtvama je bila većina žena i većina je bila starija od 50 godina, od kojih su njih tri bile u dubokoj starosti (74, 87 i 88 godina), dok šest nosi prezime "Modrić".

Riječ je o masovnom, bezrazložnom i ničim izazvanom zločinu motiviranom isključivo bolesnom nacionalnom mržnjom, izvršenom u selu koje nije branjeno niti je u njemu bilo ikakvih hrvatskih postrojbi. I nije slučajno što je agresor nastojao iskorijeniti cijele obitelji - poput Modrića iz Zatona Obrovačkog ili Erstića iz Medviđe. Istu metodu koristio je u svojim zločinačkim pohodima diljem okupiranih područja: od Slavonije, Baranje, Banovine, Korduna i Like do Gorskog kotara i Dalmacije kao moćno sredstvo za trajno uklanjanje hrvatskog življa; naime, onima koji nisu pobijeni trebalo je nanijeti takve traume da zauvijek izgube volju za povratkom u svoje domove i na djedovinu na kojoj su ponikli.

Pretpostavlja se kako je u ovom slučaju bila posrijedi odmazda, budući da su naši civili pobijeni posljednjeg dana operacije hrvatske vojno-redarstvene operacije "Gusar" (poznatije kao "Maslenica") u kojoj su hrvatske oružane snage oslobodile zadarsko zaleđe uključujući Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku Zemunik (ukupno preko 200 četvornih kilometara do tada okupiranog prostora).

Zaton Obrovački - mirno seoce smješteno u živopisnom dalmatinskom krajoliku, tijekom prve dvije godine agresije proživjelo je svoje najteže dane u novijoj povijesti

(Adresa slike)

Neposredno po okončanju ratnih djelovanja, u selu Medviđi, zaseoku Erstići (na okupiranom području Bukovice) gdje su se odvijale borbe  s neprijateljskim snagama, 9. veljače 1933. godine agresor je  ubio 10 civila, Hrvata iz obitelji Erstić. Najmlađa žrtva imala je 18, a najstarija 88 godina. Iako su sve činjenice dobro poznate, a imena žrtava zabilježena na spomeniku podignutom u selu, za ovaj masovni zločin još uvijek nije nitko kažnjen. Tada su okrutno lišeni života: Šimica Erstić (stara 88 godina), Ivan Erstić (star 73 godine), Jeka Erstić (stara 64 godine), Stoja Erstić (stara 62 godine), Stoja Erstić (stara 61 godinu), Dujo Erstić (star 56 godina), Jeka Erstić (stara 51 godinu), Petar Erstić (star 49 godina), Jeka Erstić (stara 46 godina) i Mira Erstić (stara 18 godina).

Nažalost, spomenuti zločini nisu i jedini što su ih u agresiji na Hrvatsku na tom području počinili srpski teroristi, što svjedoči o tomu da uzrokom tih zlodjela nisu bile samo vojne operacije hrvatskih snaga. Dana 18. prosinca 1991. godine, bez ikakvoga povoda i razloga, s ciljem etničkog čišćenja, "krajišnici" su u Zatonu Obrovačkom ubili šest osoba, a potom 2. srpnja 1992. godine još jednu. Nedužna žrtva ubijena krajem prosinca prve ratne godine, bio je i Luka Modrić, djed našeg poznatog nogometaša koji je po njemu i dobio ime. Nesretnog čovjeka lišili su života u vrijeme dok je čuvao koze na ispaši u blizini obiteljske kuće. Uz Luku Modrića (61), 1991/92. godine, u Zatonu Obrovačkom, s leđa je ubijeno još šest civila: Zorka Zubak, Stipe Zubak, Manda Maruna, Ivan Maruna,  Božica Jurčević i Martin Bužonja. Zločinci su ih usmrtili na pragovima kuća, u dvorištima ili na njivama, bešćutno i okrutno, iako se radilo o potpuno nedužnim ljudima koji nisu pružali nikakav otpor.

Okružno državno odvjetništvo u Zadru, 21. ožujka 1995. godine, podiglo je optužnice protiv tri osobe osumnjičene za ova zlodjela. Suđeno im je u odsutnosti jer su bili nedostupni hrvatskom pravosuđu. Vijeće Županijskog suda u Zadru, 25. svibnja iste godine, svu trojicu je proglasilo krivima. Njih dvojica (Mile Gak zvani "Gajan" iz Zatona Obrovačkog i Jovan Ogar iz Muškovca) dobila su po 20 godina zatvora, a treći (Dušan Pršo zvani "Ćiro" iz Zatona Obrovačkog) osuđen je na 15 godina. Nažalost, bile su to presude formalne naravi i veliko je pitanje hoće li koji od zločinaca ikada dobiti zasluženu kaznu.

Najodgovorniji za ubojstvo Luke Modrića i drugih civila u Zatonu Obrovačkom, zapovjednik jedne od postrojbi "specijalne policije" tzv. SAO Krajine, Željko Badža, pobjegao je nakon počinjenih zločina najprije u Srbiju, a potom u Australiju, gdje je i pritvoren u prosincu 2023. godine. Još uvijek je neizvjesno hoće li i kada biti izručen Hrvatskoj i hoće li mu konačno biti suđeno, ili će se i u ovom slučaju ponoviti postupak u odsutnosti - budući da je optužnica potvrđena.

U znak sjećanja na žrtve Domovinskog rata, općina Jasenice podigla je spomenik na kojem su uklesana i imena deset civila i dva branitelja iz Zatona Obrovačkog koji su svoje živote dali za Hrvatsku i njezinu slobodu: Anđelija Klanac, Anica Modrić, Božica Dopuđ, Ika Modrić, Luka Modrić, Marija Modrić, Marijan Modrić, Milica Modrić, Milka Modrić, Petar Maričić, Ružica Modrić i Senad Župan.

Zlatko Pinter/PDN