Dok su u hrvatskim velikim gradovima izvan ratne linije (Zagreb, Split, Rijeka) zločini nad civilima srpske nacionalnosti bili prava rijetkost, u puno manjem gradu Banja Luci i bližoj okolici, Srbi su ubili više od 400 Hrvata i Bošnjaka.

To jasno govori o karakteru rata u Hrvatskoj i BiH, te o tome da su najveće zločine počinili Srbi i ono što je najvažnije: fašistička tvorevina Republike Srpske nastala je na planskom ubijanju i protjerivanju Hrvata i Bošnjaka.

Na dan 26. studenog 1992.  godine francuski list Liberation nazvao je Banja Luku “metropolom etničkog čišćenja”

Bedrudin Gušić, novinar i publicist, kaže da postoje podaci da na području Banje Luke ima oko više od 400 civilnih žrtava rata Bošnjaka i Hrvata (što je puno više od 44 u Oluji),  a koji su stradali u pogromima u samom gradu ili prisilno. radu u logorima i kopanju rovova za srpsku vojsku

Danas, četvrt stoljeća poslije, Banjalučani zavjerenički šute. Kao što su šutili na protjerivanje susjeda, na ubojstvo preko 400 Bošnjaka i Hrvata mimo bilo kakvih ratnih djelovanja, kao što su šutili na ubojstvo Miodraga Šušnice, kao što su šutili na nasilnu ekavizaciju 1994. godine, kao što su šutili na uvoz “umjetnika i intelektualaca”. ”. ” na iznajmljivanje iz Srbije, na pljačke i otimačine stratne u ime nacionalnih interesa…

U Banjoj Luci se nisu vodila ratna djelovanja kao za vrijeme Oluje, pa tako ti primjeri u samoj nisu bili usporedivi. Ipak, 80.000 protjeranih Hrvata i Bošnjaka u banjalučkom kraju, kao i više od 400 ubijenih.