Zločinci su u Domovinskom ratu u Hrvatskoj i BiH ubili brojne svećenike i jednu časnu sestru na teritoriju Hrvatske i Republike Srpske u BiH. Na današnji dan 1991. okupirana je župa Sveti Mihovil u zaleđu Pirovca, u selima Vukšić, Lišane Ostrovičke i Burić. Dva mjeseca ranije je u zločinu granatiranja župe ubijen fra Mile Mamić, ispred same mjesne crkve.

Hrvati mogu biti ponosni jer u Domovinskom ratu nisu ubili niti jednog pravoslavnog svećenika ili muslimanskog bogoslužitelja (Bošnjaci su ubili dva franjevca u Fojnici i jednu časnu sestru nožem 1996. nakon završetka rata, ispred Caritasa u Kaknju).

Srpski agresori su 27./28. rujna 1991. godine dva dana uoči nebeskog zaštitnika sv. Mihovila, okupirali Vukšić, razorili tri mjesne crkve, a cijelo selo spalili. Tijekom okupacije Vukšića, ubijeno je devet nevinih civila uglavnom starije dobi, a poginulo je šest hrvatskih branitelja.

U obližnjim Lišanima Ostrovičkim počinjeni su zločini nad civilima starcima, kao i u Bulićima.

Civilne žrtve iz Vukšića: Joso Džepina, Mate Marić, Stana Marić, Zora Kardum, Ana Ledenko, Cvitko Ledenko, Cvitko Ledenko pok. Jose, Ivan Ledenko-Lanđe, Cvita Ledenko.

Civilnih žrtava iz Lišana – Milica Šimunac, Marko Dević, Stoja Nimac, Šimica Pavić, Marko Radaš, Marko Čurčija.

Civilne žrtve iz Bulića – Ika Nekić.

Još 17. srpnja 1991. JNA i lokalni Srbi počeli su napad na Lišane Ostrovičke. Tom prilikom  ubijen je granatom fra Mile Mamić  prilikom pokušaja pomaganja teškom ranjeniku. Dok je trčao u pomoć pogodila ga je mina komunističke JNA koja je naoružala isključivo benkovačko srpsko stanovništvo s namjerom da pobije i protjera Hrvate. To je bila „antifašistička vojska“ koja je bila sljednica partizana i Josipa Broza Tita – djeliteljica oružja Srbima, a nositeljica smrti i plaća Hrvatima.

I  velečasni Ivan Burik  iz Tovarnika ubijen je od četničke ruke, deset dana nakon okupacije ovog sela na granici sa Srbijom. Jedan njegov župljanin o svom župniku poslao je jedno pismo u kome stoji: 'Ne sjećam se točno datuma. Znam da sam bio s vlč. Burikom 8 dana nakon pada Tovarnika. Sahranjivali smo zajedno 23 osobe na groblju u Tovarniku. Velečasni se trudio utvrditi identitet svih poginulih i umrlih koje smo sahranjivali. Nije uspio.”

Antun Grahovar (39), upravitelj župe Svete Marije u Sisku, prvi je svećenik, žrtva Domovinskog rata. Ubijen je od strane velikosrpskog zločinačkog scenarija još prije početka rata, 9. studenoga 1990. godine.

Grahovarov ubojica je 9. studenoga 1990. navečer provalio kroz prozor u župni stan župe Svete Marije u Sisku i tu čekao župnika. Kad je župnik Grahovar ušao u stan, ubojica ga je napao nožem. Zadao mu je sedam većih uboda nožem u tijelo, od kojih je jedan bio smrtonosan – ravno u srce. Nakon toga je ubojica sjeo u župnikov auto, odvezao se do Šibenika, gdje je ostavio auto i prešao na područje Knina podnijeti izvješće svojim naredbodavcima o izvršenom zadatku.

Tko je ubio župnika Antuna Grahovara? Danas znamo da je to učinila velikosrpsko-četnička mržnja na sve hrvatsko i katoličko. Neposredni izvršitelj zločina je Božo Babić. Deset dana prije zločina nastanio se u sisačkom hotelu s tim da je na dan zločina nestao ne plativši hotel desetodnevni smještaj. U Kninu je prijetio zarobljenim Hrvatima s Banovine, da će ih ubiti kao što je „ubio popa u Šišku“.

Također, na prostoru  Republike Srpske  ubijeno je osam svećenika i jedna časna sestra.  Biskup Franjo Komarica nekoliko je puta pozvao vlast u Bosni i Hercegovini da rasvijetle zločin nad tih osam svećenika i jednom časnom sestrom i brojnim Hrvatima katolicima koji su ubijeni na prostoru Republike Srpske u vrijeme rata i nakon njega izražavajući nezadovoljstvo što do danas nisu procesuirana ova kaznena djela.

Svjedočenje vlč. Zvonimira Matijevića prigodom Papina posjeta Sarajevu

Svećenik Banjolučke biskupije Zvonimir Matijević (rođen 1955.) bio je 1992. upravitelj župe Glamoč te je pastoralno skrbio za malobrojnu katoličku zajednicu od pedesetak vjernika među pravoslavnom većinom. Dana 24. veljače 1992. ubijen je njegov ugledni župljanin dr. Alojzije Kelava, specijalist dječje medicine, koji je bio potpuno nedužan. Vlč. Matijeviću su mnogi govorili da mora otići iz Glamoča, ali nije želio ostaviti svoje župljane. „Slično je učinila većina svećenika moje biskupije, od kojih su njih osam ubijeni ili umrli od posljedica torture, kao i većina redovnica od kojih je jedna ubijena, a pojedine od njih i danas nose teške traume", rekao je Matijević, istaknuvši da su ga na Cvjetnicu te godine nakon mise vojnici uhitili i odvezli u Knin u susjednu Hrvatsku. Posvjedočio je kako su ga više puta tukli sve dok ne bi pao u nesvijest od boli, a tražili su od njega da na televiziji javno kaže da je ratni zločinac; da su katolički svećenici zločinci i da odgajaju zločince. „Kada su se uvjerili da ću radije umrijeti nego reći takvu laž, doveli su me pred vojnog zapovjednika. Hodao sam teškom mukom. Policijske lisice su mi se toliko usjekle u ruke da i sada nosim te tragove", rekao je. Napokon su ga prebacili u bolnicu gdje je napravljen operativni zahvat kojim su mu izvaditi brojne podljeve krvi da bi preživio. U bolnici ga je na molbu biskupa Franje Komarice, kojemu nije bilo moguće doći do njega, posjetio bihaćko-petrovački pravoslavni episkop Hrizostom što mu je dalo nadu u pobjedu dobra. U konačnici je razmijenjen kao ratni zarobljenik, posvjedočio je vlč. Matijević. „Sveti Oče! Hvala Vam što ste došli u našu domovinu Bosnu i Hercegovinu s riječima mira. Hvala Vam što ste došli donijeti utjehu meni i puno većem broju onih, koji su patili i pate više od mene. Uvjeren sam da je Vaš dolazak i Vaša riječ melem na rane mnogima u ovoj zemlji. Hvala Vam i zato što ste došli probuditi klicu dobra u srcima mnogih, koji su činili zlo. Neka Vaš dolazak, Vaša molitva i Vaša riječ pokrene i svakoga od njih da čini dobro. Sveti Oče! Crkva mi je povjerila svećenički red. Raduje me što sam svećenik Katoličke Crkve. Drago mi je što stojim pred Vama kao Vaš svećenik. Premda, zbog svega što sam doživio, sad bolujem od bolesti multiple skleroze koja je popriličan životni križ te mi u pamet doziva riječi sv. Pavla: „Najradije ću se još hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova" (2 Kor 12,9). Ja, svećenik Zvonimir, od srca opraštam svima koji su mi nanijeli boli i molim za njih, da im milosrdni Bog oprosti i da se obrate na put dobra", rekao je Matijević. (IKA)