28. siječnja 1993. godine u 10.52 Cetinska krajina se zatresla, iz smjera Peruće dopro je zvuk snažne detonacije, srpski pobunjenici minirali su branu Peruća
Brana Peruća, nasuta brana visoka 58 metara s krunom duljine 448 metara na koti od 362 mnm, izgrađena je između 1956. i 1959. godine. Bila je jedan od ključnih energetskih objekata Hrvatske i bivše Jugoslavije. Tijekom Domovinskog rata, brana je postala poprište dramatičnih događaja, uključujući pokušaj njenog rušenja od strane srpskog okupatora.
Zauzimanje brane i prijetnje rušenjem
Srpske okupatorske snage preuzele su kontrolu nad branom Peruća u rujnu 1991. godine. Prva prijetnja o njenom rušenju stigla je od Ratka Mladića, komandanta 9. kninskog korpusa tzv. JNA, 18. rujna 1991., samo dan nakon što su zauzeli branu. Srpske snage odmah su zatvorile sve odvode iz akumulacijskog jezera, uključujući regulacijsku zapornicu na preljevu i temeljnim ispustima, kako bi podigle razinu vode i potaknule njeno prelijevanje preko krune brane, što bi izazvalo eroziju i urušavanje.
Mladić je kasnije potvrdio da je brana minirana, a odgovornost za njen nadzor preuzeo je kenijski bataljun UNPROFOR-a u rujnu 1992. godine. Međutim, UNPROFOR nije poduzeo nikakve korake za deaktivaciju eksploziva.
Miniranje i eksplozija
Nakon akcije Maslenica Hrvatske vojske u siječnju 1993., srpske snage ponovno su preuzele kontrolu nad branom. Dana 28. siječnja 1993., u 10:48 sati, eksploziv postavljen na pet mjesta unutar brane bio je aktiviran. Eksplozije su oštetile preljevnu građevinu, srušile most, te otvorile krateri na lijevoj i desnoj strani brane, dok se središnji dio brane slegao za više od dva metra. Eksplozivna snaga bila je tolika da je zabilježen potres magnitude 2,4 prema Richteru.
Unatoč šteti, voda je nastavila otjecati kroz preljevni prag, čime je spriječeno potpuno uništenje brane i katastrofalni vodeni val koji bi ugrozio živote više od 50.000 stanovnika nizvodno.
Operacija Peruća i sanacija
Hrvatska vojska je isti dan izvela operaciju Peruća, preuzela kontrolu nad branom i započela hitnu sanaciju oštećenja. Strojevi i kamioni lokalnih poduzeća dopremili su oko 3.000 kubičnih metara materijala, dok je spuštanjem temeljnog ispusta smanjena razina vode u akumulaciji, čime je dodatno rasterećen pritisak na branu.
Britanski časnik Mark Nicholas Gray, pripadnik UNPROFOR-a, odigrao je ključnu ulogu u sprječavanju katastrofe. Dvaput je, unatoč opstrukcijama srpskih vojnika, spustio zapornicu preljeva, smanjujući razinu vode u jezeru. Za svoj humanitarni čin odlikovan je Redom Britanskog Carstva (MBE), dok ga je Hrvatska nagradila Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
Odgovorni za pokušaj rušenja
Za postavljanje i aktivaciju eksploziva odgovorni su Ratko Mladić, Mile Novaković, Borislav Đukić i Milan Korica, koji su izdali zapovijedi za miniranje i aktivaciju eksploziva. Đukić je 2020. godine nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora, ali pravomoćna presuda za ovaj zločin još uvijek nije donesena, čak 27 godina kasnije.
Zaključak
Pokušaj rušenja brane Peruća predstavlja jedan od najozbiljnijih ratnih zločina u Domovinskom ratu. Zahvaljujući pravovremenoj reakciji Hrvatske vojske, radnika Hrvatske elektroprivrede i međunarodnih pojedinaca poput pukovnika Graya, izbjegnuta je katastrofa golemih razmjera koja bi ostavila trajne posljedice na cijelu Dalmaciju.
Izvori: Prof. dr. Ervin Nonveiller, Branko Nadilo: Dramatično spašavanje I uspješna obnova, Građevinar 1/2013.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.