U obrani Hrvatske poginulo je dvanaest njezinih pripadnika. Vječna im slava i hvala!

Početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj borbene i druge složene zadaće izvodile su postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, Antiteroristička jedinica Lučko i Jedinica za posebne namjene Rakitje. One su ujedno bile okosnice stvaranja Zbora narodne garde i Hrvatske vojske te poslije njezinih specijalnih postrojbi. Prva je u svibnju 1991. u Kumrovcu ustrojena bojna “Zrinski”, a 29. srpnja iste godine i bojna “Frankopan”.

Jezgru te najelitnije i najučinkovitije specijalne postrojbe činili su Hrvati iz francuske Legije stranaca. Popunjavali su je borci s ratnim iskustvom s bojišta iz svih krajeva Hrvatske. U bojni je bio i Hrvat iz dijaspore te nekolicina stranih dragovoljaca. Frankopanima je isprva zapovijedao bivši kapetan Legije stranaca  Ilija Tot  , zatim bivši legionar   Bruno Zorica Zulu   te   Vinko Primorac  . Zapovjednik svih specijalnih postrojbi Hrvatske vojske bio je general   Ante Roso  .

Komando-obuka postrojbe obavljala se u bazi Žutica pokraj Ivanić Grada prema modelu Legije stranaca i NATO-ovu standardu. Bojna Frankopan imala je oko 150 pripadnika koji su bili osposobljeni za sve vrste zadataka, većinom u neprijateljskoj pozadini. Tijekom 1991. bojna Frankopan ratuje u zapadnoj i istočnoj Slavoniji. U Osijeku tijekom najžešćih napada ističe se u izvlačenju poginulih gardista s ničije zemlje kod Tenje iu uspostavi mostobrana u Baranji.

Iako je većina “frankopana” umirovljena, mnogi su i nakon rata ostali u vojsci kao iznimno cijenjeni vojnici. Nekadašnji pripadnik frankopana   Miroslav Vagner   bio je prvi zapovjednik prvog hrvatskog kontingenta mirovnih snaga na Golanskoj visoravni.