Zvali su ih “heroji u trapericama”. Zapovjednik 76. pakračke bojne bio je pukovnik Stjepan Klasnić, a njegov zamjenik Marijan Kulhavi – Foka kojeg je nakon pogibije 30. prosinca 1991. godine zamijenio Drago Skalnik.

Hrvatski branitelji u trapericama na početku rata – jezgra slavne Hrvatske vojske

 I Pakrac i obližnji Lipik početkom listopada bio je djelomično, a Lipik potom pred kraj studenoga 1991. gotovo potpuno okupiran. Zapadna Slavonija bila je mjesto najtežih bitaka Domovinskog rata koja su pomalo i nepravedno pala u zaborav.

Ne samo Pakrac i Lipik, već i Novska, Stari Grabovac, Jasenovac, Nova Gradiška, Gornji Bogićevci, Širinci, Okučani, Kusonje, Ivanovo Selo, Voćin, Papuk i druga mjesta bili su pojmovi koje je svaki Hrvat znao 1991. godine.

Borbe za Lipik bile su osobito teške i krvave, a braneći svoj grad od četnika poginula su čak četiri zapovjednika obrane Lipika: Marijan Žunić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević i Ibrahim Abushaala Gadafi.

Kroz 76. samostalnu pakračku bojnu je od njegova osnivanja pa da kraja rata prošlo oko 1700 vojnika, od kojih je 87 poginulo, a više od 300 ih je ranjeno.

Iako je temelje obrane Pakraca još u srpnju 1991. postavio Stjepan Širac – Stipa, on nažalost nije dočekao službeno ustrojavanje bojne jer je poginuo 6. listopada 1991. u bitci za Batinjane.

Zapovjednik bojne bio je pukovnik Stjepan Klasnić, a njegov zamjenik Marijan Kulhavi – Foka kojeg je nakon pogibije 30. prosinca 1991. godine zamijenio Drago Skalnik.

U Donjoj Obriježi na sastanku 28. listopada kojeg su sazvali načelnik štaba TO Pakrac Antun Brkljačić – Tinča i pomoćnik povjerenika za poslove obrane Željko Špelić – Jura, u prisutnosti tada imenovanih zapovjednika satnija, a na temelju Zapovjedi za ustrojavanje pristigle nekoliko dana ranije, osnovana je 76. samostalna bojna od dragovoljaca pakračkog kraja. Uz gore spomenutog zapovjednika i zamjenike, u zapovjednoj strukturi bili su i Marko Matijašević, zadužen za logistiku, Miroslav Fila za vezu, te Boris Šoštarić za administraciju. Bojna je formirana prema snagama na terenu i potrebama na bojištu, a bila je puno veća od normalne bojne.

Pakrac 1991.

Foto: youtube.com

Pripadnici bojne, osim junačke obrane Pakraca i Lipika 1991. godine, sudjelovali su u Bljesku, Oluji i u operaciji Una, ali njihov najveći značaj je što su bili temelj obrane pakračkog kraja. Gotovo četiri i pol mjeseca 1991. odupirali su se višestruko brojnijem i nadmoćnijem srpskom neprijatelju da bi pred kraj godine poduzeli i napadne operacije u kojima su opet bili među prvima, poput oslobađanja Lipika, Dereze, Kusonja itd.

Potpisivanjem Sarajevskog primirja (2. siječnja 1992.) nastavili su djelovati kroz 52. domobransku pukovniju, a bili nazvani „herojima u trapericama“ jer su u civilnoj odjeći pomagali policajcima držati crtu obrane. Tako je bilo sve do kraja Bljeska 1995. kada su zajedno s pripadnicima pakračke policije prvi ušli u okupirani dio grada Pakraca zvan Gavrinica i tako okončali rat u svome gradu…Pakrac nikada nije postao glavni grad SAO Zapadne Slavonije kako su sanjali krvoloci i četnici, spriječili su ih “heroji u trapericama”.

Pakrac 1991.

Photo: braniteljski-portal.com