Karl Marx je bana Jelačića, kao i hrvatske vojnike kojima je Jelačić bio zapovjednik, te je cijeli hrvatski narod Marx s mržnjom nazvao – ološem.

Osim toga smatrao je da Hrvati, Česi, Slovaci i Židovi nemaju snagu da opstanu kao nacija i da se trebaju pretopiti u veće narode. Zar nas ovo ne podsjeća na onaj šovinistički članak u „Srbobranu“, koji je izašao koju godinu kasnije, pod naslovom „Do istrage naše ili vaše“ u kojem je traženo da se Hrvati pretope u Srbe i tako opstanu? 

Na današnji dan 1848. vojska pod zapovjedništvom hrvatskog bana Josipa Jelačića i austrijskog feldmaršala kneza Alfreda von Windisch-Grätza ugušila je revoluciju u glavnom gradu Habsburške Monarhije – Beču. To je zacijelo bio jedan od razloga zašto je Karl Marx imao negativno mišljenje o Jelačiću. Naime, Jelačić je prethodno bio gušio i mađarsku revoluciju, a sad je, eto, gušio i revoluciju u Beču i to u korist konzervativnih načela. Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu.

Hrvatski komunisti skinuli spomenik banu Jelačiću u samom središtu Zagreba

Jelačić je pri gušenju revolucije bio dio trojke glavnih vojnih zapovjednika. Osim njega, bili su u trojki spomenuti feldmaršal Windisch-Grätz, kao i slavni feldmaršal grof Radetzky (poznat po Radetzky-maršu Johanna Straussa). Radetzky je gušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz je poznat po osobito nasilnom gušenju revolucije u Češkoj (naredio je bombardiranje Praga).

Ono o čemu se malo govori u povodu Marxa je djelovanje njega i Friedricha Engelsa, sadržajno i stilom s najopakijim nacionalističkim ispadima protiv onih naroda koji su se suprotstavili revolucionarnim gibanjima u srednjoj Europi „burne godine“ 1848. godine. Marx i Engels surađivali su u „Neue Rheinische Zeitungu“ s člancima koji ih odaju kao autore „govora mržnje“ i njemačkih nacionalista. Ponajprije to je bila promidžba protiv „reakcionarne“ Rusije i onih slavenskih naroda čije su se vojske protivile mađarskome ustanku protiv austrijskih Habsburgovaca. Samo su Česi dobili pozitivnu ocjenu svojim držanjem početkom 1848. da bi kasnije bili napadani kao „psi“,  dok su Hrvati prošli još gore i bili označeni kao „ološ“.  U spomenutim novinama izvješćivao je dopisnik iz Beča koji je protivnike mađarskog ustanka nazivao  „životinjski glupim Slavenima“, „glupim slavenskim magarcima“, „češkim psima“ i „hrvatskim ološem“.  Dopisnik je bio i  antisemit  pišući ove riječi: „U Austriji se u cijelom narodu osjeća da tamošnji židovski živalj predstavlja najnižu vrstu buržoazije i cincara koji izazivaju velike antipatije.“ Glavni urednik ovih novina u Kölnu nije se tome suprotstavio, a pridružio mu se i Marx. s ovom rečenicom: „U Beču su Hrvati, Panduri, Česi, seržanti (postrojbe sastavljene). od južnih Slavena) i slične propalice ugušile njemačku slobodu.”, piše  hkv.hr

Pišući za newyorški „Daily Tribune“ o revoluciji i kontrarevoluciji u Njemačkoj, Marx osporava Česima, Slovacima, Hrvatima i Židovima pravo na nacionalne posebnosti, dajući prednost njemstvu piše: „Ni Česi, niti Hrvati ne posjeduju snagu da opstanu kao vlastite nacije. Njihove nacionalnosti, zbog povijesnih uzroka postupno potkopavanja, moraju se uključiti u snažnije rase i očekivati ​​ponovno stjecanje neke vrste samostalnosti samo ako se povežu s ostalim slavenskim nacijama…“.

Zar nas ovo ne podsjeća na onaj šovinistički članak u „Srbobranu“, koji je izašao koju godinu kasnije, pod naslovom „Do istrage naše ili vaše“ u kojem je traženo da se Hrvati pretope u Srbe i tako opstanu?

Kako je Srbobran u samom Zagrebu širio mržnju prema Hrvatima i zašto?

Domaći marksisti-lenjinisti obogaćeni staljinizmom poslušali su Marxove klevete i poslušnički uklonili hrvatskoga bana Josipa Jelačića s njegova trga, da bi se tek povratak slobode i neovisnosti Hrvatskog bana Jelačića vratio na njegovo mjesto.