Na današnji dan, 12. lipnja, navršava se 32 godine od jedne od najtežih i najkrvavijih bitaka koja je obilježila obranu Lašvanske doline tijekom Domovinskog rata – Bitke za Novu Bilu i strateški važnu kotu Pješčaru. Upravo na mjestu gdje se prije više od tri desetljeća odvijala herojska borba između pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i daleko brojnijih snaga Armije BiH i mudžahedinskih postrojbi, danas se uz molitvu i duboko poštovanje odaje počast svim poginulim hrvatskim braniteljima.

Bitka koja je odlučivala sudbinu enklave

Bitka za Pješčaru – brdo iznad Nove Bile i kota Hrašće – u analima Domovinskog rata ostat će upisana kao ključni trenutak obrane Lašvanske doline. Više od šest mjeseci Armija BiH i saveznici iz redova mudžahedina pokušavali su zauzeti ovu uzvisinu, svjesni njezina strateškog značaja. Gubitak tog položaja značio bi pad hrvatske enklave i otvoreni put prema uništenju otpora HVO-a u travničkom kraju.

Prema vojnim procjenama, upravo se na Pješčari vodila odlučujuća bitka za Novu Bilu i cijelu Lašvansku dolinu. Hrvatski branitelji, iako brojčano i tehnički inferiorni, pokazali su izuzetnu odlučnost, snagu i zajedništvo. U toj obrani život su položila 68 pripadnika HVO-a, dok je više od stotinu njih ranjeno. Među poginulima su bili i pripadnici elitnih postrojbi za posebne namjene: „Žuti“, „Tvrtkovci“ i „Vitezovi“, kao i pripadnici Druge bojne travničke Frankopan brigade.

12. lipnja 1993. – dan tuge i ponosa

Najkrvaviji dan bitke bio je upravo 12. lipnja 1993. godine. Nakon što su nekoliko dana ranije jedinice Armije BiH izvele snažan napad na hrvatska sela u općini Travnik i protjerale hrvatsko stanovništvo, bojišnica se preselila na brdo iznad Nove Bile. Pješčara je toga dana više puta prelazila iz ruke u ruku. U krvavim okršajima poginula su 22 hrvatska branitelja, a više desetaka ih je ranjeno. Njihova žrtva nije bila uzaludna – zahvaljujući njihovom otporu, Nova Bila nije pala, a Lašvanska dolina je sačuvana.

U teškim uvjetima, bez opskrbe i pod stalnom vatrom, hrvatska enklava bila je okružena 316 dana. Unatoč svakodnevnim napadima, branitelji su izdržali. Pješčara je postala simbol otpora, ali i simbol cijene slobode koju su hrvatski vojnici i civili morali platiti.

Spomen i opomena

Danas, tri desetljeća kasnije, Pješčara nije samo geografski pojam. To je mjesto tuge, ponosa i duhovne snage. Spomen-obilježje na ovom brdu podsjeća nove naraštaje na teško izborenu slobodu i na one koji su za nju dali najviše – svoj život.

Sjećajući se bitke za Novu Bilu, prisjećamo se i šire borbe hrvatskog naroda u BiH za opstanak, ravnopravnost i vlastiti identitet. Ova bitka pokazuje kako se sloboda ne daruje – ona se osvaja, čuva i prenosi na sljedeće generacije kroz istinu, spomen i molitvu.