Na današnji dan, davne 1991. tog  16. rujna pisala se povijest. Širom Hrvatske nastavljale su se borbe, (dan ranije započete) s blokiranim vojnim objektima JNA. 31. obljetnica akcije oslobađanja brodske vojarne prilika je podsjetiti se na dane ponosa  i slave… Borbe za oslobođenje brodske vojarne, tadašnjeg vojnog garnizona “Ivan Senjuk Ujak”, započele su 15. rujna 1991. godine iza 19.00 sati, a okončane su 16. rujna oko 18.00 sati predajom dvadesetak oficira JNA i stotinjak vojnika. Oslobađanjem vojarne brodska je Tvrđava prvi puta još od vremena princa Eugena Savojskog,  prestala biti sjedište raznih vojnih postrojbi, a Slavonski Brod i okolica oslobođeni su neprijateljskih uporišta, piše Priznajem.hr.

=> VAŽNA NAPOMENA: Svi koji imaju spoznaje i nadopune ovdje opisanih događaja iz Domovinskog rata, audio, foto ili video materijale neka se jave na adresu:

HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA, Marulićev trg 21, 10000 Zagreb, 
Adresa elektroničke pošte za primanje pismena: centar@centardomovinskograta.hr

Ne toliko davne 2005. pokrenuta je znanstveno-stručna inicijativa bilježenja povijesti oslobađanja vojnih objekata širom Hrvatske  iz tih slavnih dana rujna 1991. Inicijativu je pokrenuo povjesničar i časnik Adrijan Lisičak, koji će kasnije stradati pod nikad razjašnjenim okolnostima … Nositelj projekta bilo je MINISTARSTVO OBRANE, GLAVNI STOŽER OS RH, ZAPOVJEDNIŠTVO ZA ZDRUŽENU IZOBRAZBU I OBUKU “Petar Zrinski”, a svaki je istraživač obradio zauzimanje nekog od objekata. U nastavku donosimo rad natporučnika Zorana Grgića, mag. ing. posvećen događajima u  ovom dijelu RH;

OSLOBAĐANJE VOJNIH OBJEKTA KROZ UPRAVLJANJE SUKOBIMA NISKOG I VISOKOG INTENZITETA

Uvod

Nakon operetno kratkog rata u Sloveniji, postalo je očigledno kako će Republika Hrvatska postati metom agresije. Teroristička grupacija iz Knina, potpomognuta političkom vrhuškom iz Beograda i operativno servisirana putem tzv. «JNA» provodila je sukobe manjeg intenziteta (blokada prometnica) u kombinaciji s eskalacijom do borbenih djelovanja (npr. Plitvice).

Kako je Hrvatska izrazito nepovoljnog zemljovidnog oblika (ne-konveksni uvinuti poligon, presječen brdskom razdjelnicom na sredini), uz nepovoljan raspored pobunjeničkih uporišta, moglo se očekivati prodor većih snaga u Panonsku nizinu iz susjedne Bosne, kao i koncentrirani prodor snaga iz Vojvodine. Aluvijalno-diluvijalni pravci vodo tokova Save i Drave osnovni su pravac pružanja prometnih pravaca od Istočnih granica i gotovo neprekinuto do glavnog grada. Jedina dominantna nakupina srednje visokog gorja je u sredini slavonske ravnice, a etnički sastav nije previše obećavao.

Sava, Drava i Dunav prirodne su granice Slavonije, ali i crta obrane u više tisućljetnoj povijesti Hrvata na tim prostorima. Svaka operacija većih razmjera na slavonskom platou, iziskivala je zauzimanje i formiranje mostobrana. Kako su cestovne komunikacije, čvorišta, željezničke postaje i mostovi zbog uznapredovale urbanizacije prostora postali većim djelom integrirani u gradove i prigradska naselja i sela, neprijateljske snage, očekivalo se, ( a i potvrdilo kasnijim tokom događaja) bezobzirno će uništavati gradove, sela i civilno stanovništvo kao bi prostor koji žele zauzeti bio etnički homogeno srpski.

Pravilno postavljenje blokade, nadzor i razoružanje paravojnih postrojbi Srba, u primarnoj fazi priprema za sukob i tokom sukoba niskog intenziteta imale su presudnu ulogu u izolaciji i oslobađanju vojnih objekata. Ovaj rad pokušava prikazati neke aspekte događaja u Slavonskom Brodu i bližoj okolici.

Taktička situacija ( polazišta)

Tokom proljeća i prvih ljetnih mjeseci 1991. tzv.»JNA» vršila je neometano povlačenje snaga iz Slovenije i ubrzanu transformaciju zapovjedne strukture s ciljem pregrupiranja i stvaranja  agresivne jednonacionalne vojne sile.

Raspored i ubrzani razmještaj snaga nagovještavali su agresivni prodor oklopno-mehaniziranih snaga potpomognutih pješaštvom i zrakoplovstvom (u manjoj mjeri mornaricom i riječnom mornaricom) na granicu koju je zacrtala «SANU» svojim famoznim memorandumom.

Na istočnim granicama Hrvatske koncentrirane su snage 12. (novosadskog) korpusa, 17. (tuzlanskog) korpusa i 1. PGMD («proleterska-gardijska oklopnomehanizovana» divizija) snage korpusa. U okupiranoj Baranji i Bosni formiraju se «jedinice TO», a dolinom Vrbasa, djelom putem Doboj-Derventa pripremaju se za prodor jedinice 5. (banjalučkog) korpusa spojene s jedinicama 17.(tuzlanskog) korpusa. U središnjoj i južnoj Hrvatskoj situacija nije bila ništa povoljnija, jer se na teritoriju susjednih Hercegovine i Bosne vide pokreti snaga, a pobuna u tzv. «krajini» eskalira.

U Slavonskom Brodu, prema predratnim planovima, nalazio se srednje velik garnizon  s  inženjerijsko – pontonjerijskom posadom i nešto snaga ronilaca-diverzanata. Prema predratnim raščlambama i očekivanjima, te su snage uz su-djelovanje snaga TO, (koje bi se popunjavale lokalnim stanovništvom) formirale mjesta za forsiranje rijeke i izvlačenje oklopništva ukoliko bi došlo do prodora snaga Varšavskog ugovora. Tvornica «Đuro Đaković» bila je  opremljena za to vrijeme naprednom tehnologijom, ujedno nosilac sklapanja i dijelom proizvodnje tenka M84., oklopnih transporter i drugih dijelova vojne opreme ( npr. bešavne ronilačke boce, aspiratori itsl.) kao i značajne civilne proizvodnje metaloprerađivačkog tipa. U neposrednoj blizini Sl. Broda nalazila se i tvornica lovačke municije «Venator», a pravcem autoputa prolazi trasa JANAF-a s odvojkom za strateški važnu rafineriju nafte u Bosanskom Brodu.

Anticipacija

Politička klima u Svijetu nije bila naklonjena priznanju Hrvatske, što najbolje karakterizira sintagma «brzo i bez previše prolijevanja krvi» kako se na slučaju Slovenije i pokazalo. U političkom vrhu tzv. Jugoslavije  znali su da Hrvatska nema veliku potporu, ali je za potrebe dnevne politike i podizanja morala širena fama o izvana dovedenim instruktorima i podršci «emigracije» (kojoj su pridavane enormne organizacijsko-financijske, lobističke i vojne atribucije). Srednji i niži zapovjedni kadar, kao i posebice mlada vojska na odsluženju roka vjerovali su u famu širenu putem medija. Obavještajne strukture tzv. «JNA» kao i ostatci mreže bivše «SDB» vjerojatno su stvarali točnije procjene. Snaga, brojnost i veličina jedinica, vrijeme podizanja borbene gotovosti, transport i stupanje u borbu, kao i logistička podrška parametri su vojne vještine koje u začetku nisu točno mogle procijenit niti snage ZNG-a kamoli protivnik. Improvizacija i autonomija u odlučivanju, kao i visok moral u sprezi s podrškom koje je ukupno stanovništvo pružalo bili su (ne)očekivano najvažnije značajke.

Uočljivi nedostatak težeg naoružanja, kao i lakih protuoklopnih sredstava na strani hrvatskih branitelja, ostavljali su prostora planerima Generalštaba vjerovati kako bi utvrđene jedinice iz svojih objekata mogle odolijevati do dolaska većih snaga koje će izvršiti deblokadu.

Hrvatska je država, predvođena Vrhovnikom hrvatske oružane sile, dr. Franjom Tuđmanom, oslobađanju zemlje odlučila priči političkim putem uz izbjegavanje otvorenog vojnog sukoba do točke u kojoj će to biti neizbježnost. Paralelnim političko-pregovaračkim djelovanjem («Bedem ljubavi», Degoricija u Petrinji itd.)  uz usmjereno djelovanje antiterorističkih snaga MUP-a ( Plitvice npr.) kupovano je vrijeme. Očekivalo se, kako će, do eskalacije sukoba, biti pokrenuta namjenska proizvodnja, pojačan dotok sredstava i dragovoljaca iz inozemstva, te organizirana ZNG, kao vojna formacija. Vrijeme je bilo odlučujući faktor za rad naše mlade diplomacije.

Obadvije strane računale su na psihološku stabilnost i postojanost svojih i protivničkih snaga, te su, shodno doktrinarnim, strateškim i taktičkim polazištima planirale i provodile akcije ne tom planu. Mediji i medijska slika postaju dio sukoba i percepcije o sukobu.

Snage 12. (novosadskog) korpusa preko Dunava, i 17. (tuzlanskog) korpusa preko Semberije uz snage  1. PGMD («proleterska-gardijska oklopnomehanizovana» divizija snage korpusa) kod Vukovara razvile su se u borbeni postav i tokom 7. i 8. mjeseca 1991. ušle u otvoreni sukob. U okupiranoj Baranji su formirane  «jedinice TO». Priprema su za prodor jedinice 5. (banjalučkog) korpusa dolinom Vrbasa su provedene. Očekivan je prodor preko mosta Stara Gradiška prema Okučanima. Bio je to dio plana (pravac Bučje-Pakrac-Virovitica) za izbijanje na polazište za drugu fazu okupacije Hrvatske. U zoni dodira 17. (tuzlanskog) i 5. (banjalučkog) korpusa zamjetna su pregrupiranja snaga. U okolici Doboja i Dervente, počinje provođenje mobilizacije i podjela oružja. Doline rijeka i prometnice koje idu prema mjestima prelaska Save očigledno će igrati važnu ulogu. OrMob mjesta 1., 2. i 3. Brigade 5. og  korpusa su redom; Požega, Našice, Banja Luka te se očekivalo kako neće puno odstupati od mobilizacijskih planova koje su provježbali puno puta ranije.

Tuzlanski korpus bi zauzimanjem županjskog mosta ili onog u Slavonskom Šamcu, moguće u Slavonskom Brodu znatno skratio put do Vinkovaca i Vukovara, te napredovao s povoljnije pozicije. Tenkoneprohodnost spačvanske šume i opasni prolaz autocestom na pravcu Lipovac-Motel Spačva-Nadvožnjak Županja bio bi izbjegnut uspostavom i stabilizacijom ma kojeg mostobrana.

Ne treba zaboraviti kako tokom 7. i 8. mjeseca 1991. traje povlačenje snaga iz Slovenije. Osiguranjem mosta i mostobrna na bilo kojoj točki od Siska do Županje, uključivo i pogodna mjesta za forsiranje rijeke Save ( poput skele u Kobašu), skratio bi se put demoraliziranim snagama iz Slovenije, omogućio prihvat i pregrupiranje u Hercegovini i Bosni koja ničim nije sprječavala aktivnosti JNA. Takav razvoj događaja ubrzao bi povratak svježih snaga u Hrvatsku koja još nije formirala svoju obranu.

Sukob niskog intenziteta

U strogo pojmovnom smislu, nakon sloma NDH, Križnog puta i križarskih djelovanja, što pisanom riječju, demonstracijama i drugim oblicima neborbenog djelovanja, a ponekad i manjim borbenim aktivnostima, sukob nikada nije niti prestao. S druge strane, što terorističkim djelovanjima kroz državni aparat, (protiv hrvatskog iseljeništva i Hrvata u zemlji) što aktivnom politikom diskriminacije Hrvata, umjetnim doseljavanjem Srba u gradove, progonom i poticanjem ekonomskih migracija Hrvata, Srbi i komunisti su nastavili progone koji će 1991. samo eskalirati.

Nema jasne definicije, kako vremenski, tako niti prostorno koja jednoznačno definira početak Domovinskog rata. Pojedini autori za početak agresije uzimaju trenutak proglašenja R. Hrvatske, drugi pak trenutak pogibelji Josipa Jovića, a dio domoljuba drži da je pružanje otpora srbokomunistima, bilo aktivno, bilo pasivno trajni oblik djelovanja od 1945. do danas.

Sukob niskog intenziteta počeo je u SL. Brodu nizom demonstracija sile. Zasada neutvrđenog datuma u ljeto 91. vojna ophodnja kretala se glavnim gradskim trgom, potom je, nekoliko dana kasnije, demonstrirana sila zaustavljanjem i legitimiranjem vozača na cesti ispred gradske vojarne.

Na poziv kriznog štaba, organizirane su mirne demonstracije. Više tisuće demonstranata u potpunoj tišini sa svijećom u ruci prodefiliralo je ispred ulaza u vojarnu. Noć, loši meteo uvjeti i stoička tišina demonstranata, imali su, vjerojatno jak psihološki učinaka na mlade vojnike u vojarni. Sljedeće demonstracije imale su nešto burniji završetak, a vojska se povukla u vojarnu, iz koje više neće izlaziti do pada. Potrebno je u budućim radovima točno utvrditi datume demonstracija. U kasnijoj fazi, razglas montiran na vozilo pozivao je vojnike na predaju i urušavao moral.

Kako su mostovi bili od presudnog značaja za agresora, 23. 08. 1991. zapovjeđeno je stalno zaprečivanje mostova u Sl. Šamcu i Sl. Brodu[1] iako je nadzor provođen i tokom 7/91. Unutar zapovjedi o zaprečivanju vidljiva je formulacija da će najavljene kolone JNA u povlačenju uz pratnju MUP-a biti propuštane.

Možda najvažniji događaj za oslobađanje vojarni u Slavoniji bilo je presretanje i razoružanje vlakova JNA. Prema dogovoru, snage iz Slovenije trebale su se neometano povući. Unatoč izričitoj zabrani Vrhovništva, jedinice 108. brigade presrele su i oduzele veće količine MTS s vlakova koji su prometovali relacijom Bregana – Tovarnik. Petak, 28.08. u Sl. Brodu, uz (samovoljnu) zapovjede zapovjedništva i kriznog štab S. Sorić s manjim snagama razoružava vlakopratnju (uz vješto pregovaranje) bez ispaljenog metka i zapljenjuje 55 komada MB 120mm, 48 topova T 100mm i nešto MB 82 mm. Iz Zagreba stiže prijetnja vojnim sudom (fingirana ili prava nije nikada provjereno). 30. 08. u postaji Sibinj zaplijenjena su 4 vagona s čizmama, akumulatorskom kiselinom, opremom za kožarske radove i drugim, sitnijim MTS-om ( uključivo i glazbene instrumente VIS-a). Nešto kasnije, 7. 9. u postaji Kapela zaustavljena je kompozicija od 30 vagona s kompletnim BK municije i topovima tipa «Bofors». Na zapovijed iz Zagreba, propuštena je dalje. Nastavljen je i nadzor mostova. Sve narudžbe hrane, koje su išle put Hercegovine i Bosne, zaplijenjene su i pohranjene u skladišta TOB-a i hladnjaču «Jasinje». Žitarice su smještane u Silose. Logističke linije snagama JNA u susjednoj državi time su praktično bile presječene.

Očigledno je zaprečivanje kao mjera u sukobu niskog intenziteta dalo rezultate jer će u dva navrata neprijateljske grupacije iz Bosne borbeno djelovati prema mostu i raspoređenim snagama. Potrebno[2] je u daljnjim istraživanjima utvrditi točne datume.

Sukob niskog intenziteta dozvoljava kontakt zaraćenih strana, što se u slučaju mostova i događalo.

Neutvrđenog datuma zatekao sam se na mostu Sl. Brod-B. Brod kada je iz pravca SL. Broda na most došlo manje transportno vozilo s vozačem i zastavnikom JNA, koji su vozili posude s hranom u pravcu B. Broda. Otvorio sam vrata vozača i upitao vojnika odakle je, na što je mladić izjavio da je iz Rijeka. Upozorio sam ga a je za njega rat završen i da može napustiti vozilo i otići kući jer mu mi (ZNG) garantiramo sigurnost. Mladić je na to odrješito izjavio :»ja sam Srbin» i odbio napustiti vozilo. S druge strane mosta, istovremeno, dojavljen je dolazak vozila punog mladih vojnika. Blokirali smo ga na polovici mosta i izveli vojnike van te ih postrojili uz ogradu. Pukovnik Stjepan Orešković iz operative 108 pozvao je «starešinu» na stranu i pokušao «mekom» komunikacijom iznuditi koju informaciju, za to vrijeme komunicirao sam s vojnicima uz podršku M. Krajnovića. S bedema vojarne, JNA je uperila PZO trocijevni top prema mostu, a naša posada mosta postavila je sredstva u smjeru njihovih vatrenih položaja.[3] Utvrdio sam da su vojnici vidno uplašeni, iz različitih krajeva, ali nema Hrvata, izolirani od svakog vanjskog utjecaja i potpuno ne informirani o događanjima u zemlji i Svijetu. Nitko se nije usuđivao prebjeći. Pregledom kabine pronašao sam transportnu vreću oficira, a prilika je bila pogodna za premetačinu. U unutrašnjosti sam pronašao pištolji i «radnu beležnice»; – standardiziranu teku kakvu je koristila JNA. Letimičnim pregledom sadržaja pronašao sam popis vojnika poslužitelja za topnička oruđa, koordinate ciljeva ( kasnije determiniranih u Sl. Brodu) i druge moguće zanimljive sadržaje. Na upit : « Čije je ovo?» oficir JNA, vidno uplašen tvrdi da nije njegovo. Informacije sam žurno prenio u zapovjedništvo, a kopija “teke” koju sam zaplijenio proslijeđena je u krizni štab. Raščlambom je postalo razvidno;

• U Sl. Brodskom garnizonu imaju oružja, ali ne i poslužitelje.
• Razrada ciljeva koje namjeravaju gađati već je napravljena.
• Mlada vojska je uplašena i dezinformirana.
• Hrvati su marginalizirani i ne možemo računati na pobunu iznutra.
• Pokušaji popune ljudstvom moraju biti spriječeni.

Nekoliko dana kasnije[4] pokušaj prelaska tri autobusa s vojnicima dočekan je spremno. Predstraže su zatvorile most u visini granične crte. Na pregovore odlaze , g. Zvirotić, g. Sorić i još nekoliko zapovjednika iz 108. g. Petrić iz kriznog štaba, te gospoda iz MUP-a koju ne poznajem (kasnije utvrđeno, g. Šipoš o.a.). Događaj je zabilježen fotoaparatom. Ratni snimatelj bio je Darko Janković, koji je i snimio većinu ratnih događaja. Dok je zapovjednik iz MUP-a, te g. Zvirotić komunicirao s oficirom JNA, g. Sorić je s nekoliko vojnika pregledao sadržaj «bunkera» na autobusu i pronašao oružje. Protuoklopno sredstvo  odmah je okrenuto prema vojarni. S bedema vojarne, uperene je PZO top prema našim položajima. Glasno zapovjedivši preko megafona, g. Sorić, sada uz podršku razmještenog RPG-a zapovijeda vojnicima u vojarni da okrenu top ( u suprotnu stranu od mosta), što ovi i izvršavaju. MUP-ovac i  g. Zvirotić dozvoljavaju da autobusi prijeđu, uz uvjet da se preda sva municija, što JNA i čini, oružje mogu zadržati… Uslijedila je jedna od najboljih ratnih varki do tada. Pod izlikom, da se ne pravi gužva, propuštati će se autobusi jedan po jedan. U međuvremenu na zapadnoj strani prometnice, u visini koncertne dvorane okupilo mnoštvo građana koji su mirno prosvjedovali, uz asistenciju MUP-a koji je održavao crtu mnoštva na koliko –toliko sigurnoj udaljenosti. Nazočnost masa povećavala je tenzije, i oficir JNA je pristao na pojedinačnu hodnju vozila. Nakon što se prvi autobus spustio na pedesetak metara od gomile, drugi krenuo, a teći ostao na mostu, izdana je zapovijed: «Blokiraj!». U tom trenutku nama podrške sa bedema vojarne, vojska je nepokretna u autobusima, bez municije. Postrojeni kraj vozila, čine živi zid prema našim snagama i onemogućeno je pucanje iz vojarne. Dok su MUP-ovac i pripadnici kriznog štaba nagovarali vojsku na predaju i odlazak kućama, prišao sam grupi vojnika. Uz glasan pozdrav predstavio sam se kao Zoran Grgić, Srbin iz Slavonskog Broda, ustvrdio kako oženjen živim ovdje i kako je Hrvatska sada moja domovina…Poučen iskustvom iz prijašnjeg susreta s mladom vojskom, prilagodio sam pristup. Prišao sam mladiću, za kojeg sam pretpostavio prema povučenom držanju, kako je pogodan za kontakt i šapnuo:» A` be burajzeru pređ` Ti prvi», na što me mladić upitao jesam li stvarno Srbin. Osjetivši lagani Romski naglasak u govoru, odgovorio sam: « A`škem Romane Bajaš» ( ja sam Rom-Bajaš), nakon čega je mladić glasno opsovao, bacio «titovku» niz savski nasip i zagrljen sa mnom potrčao prema masi građana. Svjetina se rastvorila uz glasne ovacije i utrčali smo u sredinu mase, potom su krenuli i drugi vojnici. Vidno ponižen, oficir JNA naređuje ostatku ostataka ulazak u autobuse.

Pojačanje nije stiglo u vojarnu.

U pokušaju preuzimanja inicijative, s teritorija susjedne Bosne, izveden je raketni napad na most i predstražu. Zapaljena je cisterna s gorivom koja je zaprečivala most, a napad je kasnije ponovljen. Obavještajni podaci o počiniteljima i korištenim vozilima dostavljeni su u realnom vremenu.

Vrijeme sukoba niskog intenziteta iskorišteno je za ustrojavanje, pokretanje namjenske proizvodnje doslovce od udarne igle i metka do tenka, a ustrojen je i sustav zapovijedanja i kvalitetan veza.

Iz dokumenta: «Izvještaj o sadašnjem stanju po vezi»[5] vidljivo je kako postoji više sustava veze, formacijskih sredstava, ali i CB i radioamaterske opreme prerađene za vojnu uporabu. Osim centra veze, uspostavljen je i prislušni centar koji je uspješno radio sve dok ga nije dekonspirirao tisak nakon istupa g. Radoša[6]. Prema sjenčanju učesnika, prislušna funkcija uspostavljena je 22.07.1991. U radu su sudjelovali bojnik Ž. Sadorski, M. Krainović, D. Katić, pokojni B. Benc, V.Bašić, Z. Grgić, i I. Kapov, A. Orešković, K. Žalac, I.Knežević i drugi. U budućim radovima treba valorizirati elektronsko djelovanje iz 91.-92. i utjecaj na rat u Hrvatskoj.

Neprijatelj je u tom periodu vršio premještanje svojih snaga u Bosanskoj Posavini, nadlijetao helikopterima (G. Svialj-D. Svilaj), izviđao, spuštao (vjerojatno) izviđačko-diverzantske snage[7] i pokušao pokret prema Sl. Šamcu jedne mehanizirane jedinice iz pravce Gašinaca.

Zamjećene su veće vojne formacije na pravcu Derventa – B. Brod u rajonu sela Vinska, Zborište, Liješće i s. Pjevalovac.

Jedan od važnijih momenata u sukobima niskog intenziteta je premetačina i zapljena oružja u predgrađima SL. Broda. Nakon dobre obavještajne pripreme, i provedenog okruženja istočnog predgrađa uspostavljen je ultimatum. Oružje je predano. Zanimljivo je uočiti, kako je predgrađe nastalo planski. U njega su sustavno dovođeni Pravoslavci iz Bosne, a neposredno pred izbijanje rata, JNA je mostom povezala predgrađe s prilaznom cestom prema vojarni. Komunikacija predgrađa preko Save s selom Liješće odvijala se čamcima. Pravoslavno selo Liješće, na teritoriju susjedne Bosne ( današnja Bosna i Hercegovina) bilo je jako uporište, odakle je pružana raketna i topnička podrška jedinicama JNA. I nakon oslobađanja vojarne, iz Lješća je tučeno po Sl. Brodu.

Sukob visokog intenziteta

Sukladno zapovjedi, jedinice 108. brigade sudjeluju u zaprečivanju prodora[8] 5. (banjalučkog) korpusa na planiranom pravcu preko mosta Stara Gradiška- Okučani- Bučje-Pakrac-Virovitica. Pojedinci po povratku s terena rade u namjenskoj proizvodnji oružja i streljiva, te su na dispoziciji za eventualne potrebe u prostoru Posavine Kobaš-Sl. Brod – Sl. Šamac u slučaju forsiranja Save.

Sukladno zapovjedi, u cijeloj zemlji su 14/15. rujna 1991. zapriječene sve vojarne, isključen telefon, voda i struja, te onemogućeno svako snabdijevanje. Objekt «Degman» na Dilju držan je pod opsadom od ranije[9]. Objekt «Gromačnik» izviđao je, i s sjeverne strane ophodnjom nadzirao, Polinčić Antun, zapovjednik bojne (bataljuna) 108.,[10] objekt «Bukovlje» opkolio je i zapriječio A. Katalinić, također zapovjednik bojne (bataljuna) 108.,[11] koji je o zauzimanju objekta ostavio iscrpno izvješće. Vojarnu u Sl. Brodu zauzimali su  dijelovi 108. pod zapovjedništvom g. Golubića («Čavke»), jedinice MUP-a i 3. gardijske brigade pod zapovjedništvom Mladena Kruljca. Operaciju su vodila gospoda Zvirotić i Šipoš ispred ZNG-a, a MUP-ovim snagama koordinirali su g. Vuković i g. Đanić.

Iz iscrpnog izvješća o zauzimanju objekta «Bukovlje» koje je napisao A. Katalinić vidljiva je kronologija događanja. Zapovjed je izdao 13.09.1991. u 17h g. Zvirotić, a A. Katalinić prenio je zapovijed Stanić Darku, zapovjedniku 3. čete 1. bataljuna (3. satnije 1.bojen)  koja se isti dan vratila na odmor s nadvožnjaka kod Dubovca, gdje je zaprječivala prodor snaga 5. banjalučkog korpusa. Stanić potom zapovijeda uzbunu. Do 20h jedinica je okupljena, a A. Katalinić izvršio je izviđanje objekta. U 20, 30h u Bukovlje pristiže 59 pripadnika jedinice. A. Katalinić raspoređuje ih na polazne položaje;

-10 ljudi Bukovlje-crkva.

-10 ljudi od Doma prema skladištu.

-10 ljudi od igrališta («Vranovci»)-skladište.

-12 ljudi preko autoputa prema skladištu.

-17 ljudi u pričuvi.

Zapovjedno mjesto satnije Dom (misli se na seoski dom u Bukovlju)

Jedinica iz MZ upućena je da blokira poljske putove, zbog mogućih diverzanata, petokolonaša ili mogućeg proboja i izvlačenja posade skladišta. Inženjerijsko odjeljenje minira put iz skladišta i Vranovačko igralište, kao izgledni put nasilnog proboja. Postrojbe ne otvaraju vatru. JNA puca 6 metaka, očigledna nervoza…

14. 09. dolaze pripadnici kriznog štaba i članovi zapovjedništva, a blokada je produžena. U večernjim satima, A. Katalinić šalje Krešić Ivana, i «teta Evu[12] koja zna sve vojnike po imenu, jer je skladište uz njezinu bašču». Doznaje kako je zapovjednik potporučnik, zamjenik mlađi vodnik, kao je na izlazu 1 ZIS i 2 mitraljeza, a «oko žice je minirano».

Ultimatum za predaju produžen je do 15h.

U 15h 05min. Gospoda Sorić, Krešić i mještanin po imenu «Som[13]» odlaze na pregovore.

16h 40min. Dva vojnika (Albanac i Srbin iz Loznice) i «mještanin po imenu Som» preskaču ogradu i odlaze na pregovore. Žele telefoniratikući što im je i omogućeno. Kontakt s roditeljima, očekivalo se, oslabiti će borbeni moral.

17h još pet vojnika preskače ogradu. Nazivaju doma i vračaju se u krug skladišta. Nedugo potom 13 vojnika izlazi iz vojarne i predaje se. Potporučnik[14], vodnik i dva vojnika odbijaju. Dolazi Zvirotić i odlazi na pregovore. Ja glumim gradonačelnika i “obečajem” vojniku koji je došao po pregovarača «civilku, obrok, telefon i odlazak kući». Igrom sretnog slučaja, bez prethodne komunikacije g. Sorič je već to isto obećavao vojnicima JNA unutar objekta. Nakon nekog vremena vraća se s vodnikom koji se želi uvjeriti dali stvarno imamo tenkove i MB 120mm. Fingirano se dere na mene zbog toga što ranija skupina vojnik još nije u hotelu sa svim što je obećano. A. Katalinić osobno odlazi u skladište gdje potporučnik traži da se mora vratiti vodnik ili ga zadržava kao taoca. Vodnik se vraća u pratnji s g. Zvirotićem nakon što je u gradu vidio tenkove. Nagovaraju potporučnika na predaju. Odlaze Zvirotić i Sorić, a u skladištu ostaju Katalinić, Krešić, vojnik Željko Pitlović i «mještanin po imenu Som» (kasnije identificiran kao Josip Petrović zv. Som iz Bukovlja ).

U jednom trenutku, vojnik ostavlja AP na stol, A. Katalinić uočivši priliku, grabi AP i viče :»ruke u vis», a Pitlović vadi skriveni pištolj. Potporučnik, mlađi vodnik i dva vojnika dižu ruke u vis.

19h 30min. Zauzimanje skladišta je završeno. 13 predanih i 4 zarobljena pripadnika JNA odvedeni su seoski dom, gdje im je osigurana hrana, smješta i telefon. Stvoreno je prijateljsko okružje sa susjedima. Dok Stanić s 10 ljudi osigurava skladište, A. Katalinić[15] je bio dovoljno priseban  i otpočeo je razminiranje skladišta uz asistenciju S. Sorića, N. Odobašić i potporučnik koji je pokazao minirana mjesta. Odmah je organizirano izvoženje MTS-a zbog straha od zračnih napada. Veći dio izvezen je u dom u Podvinju.

Prilikom zauzimanja objekta «Groamčnik» upotrijebljeno je ratno lukavstvo. Skladištem je zapovijedao zastavnik JNA Jure Karan. Ivan Čengijić i Čengijić Antun  izviđali su teren glumeći košnju. Objekt je zauzet 16. rujna ujutro, između 6 i 7h. Zastavnik Karan  i 5 podoficira sjedili su na ulazu u upravnu zgradu potpuno demoralizirani. Obrovac i Šipoš sa satnijom 3. bojne 3. gardijske brigade uspješno su vršili blokadu. Jedan pripadnik JNA dobio je ugriz ose u jezik( jer je su-pijan previdio osu u boci piva), te ga je S. Sorić prevezao u bolnicu. Obavještajci su imali sve podatke o zapovjedniku objekta, uključivo i profil ličnosti, sklonosti, društvo u kojem se kretao itsl. Suprotno očekivanjima, zastavnik Karan nije se predavao. Doveden je tenk pred ulaz u skladište s kojim je ponovljena ranije izrečena prijetnja. U tom trenutku nismo posjedovali bojeve granate za M84, već samo vježbovne. Nakon toga, zastavnik Karan s malobrojnom posadom se predao. Zanimljivo je napomenuti, kako je isti nastavio služiti u HV i dočekao mirovinu. Nije poznato na čiju intervenciju.

Nakon pada skladišta intenzivirani su napori na zauzimanju brodske vojarne. Gradom djeluju neprijateljski snajperi. Novoosvojena MTS su žurno distribuirana na VP prema brodskoj vojarni, što je bila prevaga u zauzimanju iste.

VP su pripremljeni u početku opsade, negdje 10. ili 11. rujna 1991. Mala operativna prednost nalazila se na strani ZNG-a i MUP-a, jer smo, zbog zaplijenjene “teke” (“Radna beležnica oficira”) s mosta znali kako će gađati zgradu opčine, neboder najbliži vojarni i druge kote po gradu. Zaprečivanje je izvršeno s napunjenim građevinskim kamionima. Priprema za oslobađanje vojarne tekle su  u tajnosti. G. Božić Miji, načelniku CZ, rekao sam za neboder nepuna dva sata pred početak sukoba visokog intenziteta. Evakuaciji civila, provedena je iza barikada, kroz male prozorske otvore na južnoj strani nebodera. Sklonjeni su svi stanari uključivo  i nekoliko starijih i invalidnih osoba. Tajnost je bila nužna. Uzevši u obzir okolnosti, kratkoću vremena i raspoloživa sredstava izvedena je besprijekorno. Nakon blokade vojarne, sazvan je krizni štab. Tokom zasjedanja kriznog štaba stiglo je pismo iz vojarne u kojem prijete da će izvršit deblokadu silom, ako mi to ne učinimo. Vojarnom je zapovjedio major Radmanović, koji će kasnije radio-vezom biti smijenjen u 9h ujutro 16. rujna. Za razaranje grada odgovornost snosi i kap. 1 klase, Radisav Stojanović koji je kasnije preuzeo zapovijedanje vojarnom. Postojala je kombinacija s Radmanovićem da mirno napusti vojarnu, ali je to izgleda otkriveno, što bi bilo suvislo obrazloženje za smjenu zapovjednika u toku samih operacija. Mostobran se morao čuvati pod svaku cijenu.

Kao odgovor na pismo iz vojarne uslijedio je kontra-ultimatum kriznog štaba; predaja u roku od 30 min. Kako JNA nije ispoštovala ultimatum, u 19,30 h počelo je oslobađanje vojarne. Operaciju su vodila gospoda Zvirotić i Šipoš, a MUP-ovim snagama koordinirali su g. Vuković i g. Đanić. Borbe su trajale gotovo 23h.

Očekivanja su se pokazala točnim. Iz vojarne, tučeno je po ciljevima u gradu, a neboder je bio pogođen i zapaljen u visini 5. kata. Požar je spriječen intervencijom vatrogasaca. Dva tenka premještena su u grad i ispaljeno je vježbovno zrno. S vrha nebodera zoljama je pucano po skladišnom prostoru što je izazvalo požar u vojarni. Jedinice MUP-a sa svog VP pucale su minobacačima. Od približno sedmog kata nebodera naviše, bila je, prema svemu sudeći, «mrtva zona» jer elevacija cijevi i blizina objekta nisu omogućavale direktno gađanje. Osim toga, vatrena moć i faktor položaja ( ukopanost, debljina bedema) bili su na strani JNA.

Tijekom noći iz vojarne su pokušavali stupiti u kontakt s ZNG i MUP, ali nije se odstupalo od zadanog cilja; apsolutna i bezuvjetna predaja. Nakon ponovljenog kontakta, oko 18h tog 16. rujna, krizni štab je ponovio ultimatum; – 30 minuta za bezuvjetnu predaju. Posada se predala i vojarna je oslobođena. Vojnika i oficira bilo je oko 120. Zbrinuti su ranjenici, a mladići koji su bili na odsluženju vojnog roka u tzv. JNA opskrbljeni su civilnom odjećom i poslani kućama.

Položaji PZO-a na letilištu aerokluba izmješteni. Očekivani napad, nakon aerofoto izviđanja uslijedio dan kasnije. Osim lakše ranjenih i manje štete nije polučio rezultate.

I nakon oslobađanje vojarne, na grad su iz uporišta u susjednoj Bosni padale MB granate 120mm i VBR rakete 128mm. Po gradu su i dalje djelovali snajperisti.

Zaključak

Osim promjene taktičke situacije na gotovo cijeloj dužini Save od Sl. Kobaša do Županje, ova pobjeda omogućila je preokret i u zauzimanju vojarni u Đakovu i Našicama, što je imalo i strategijski značaj. Novostvorene jedinice, popuna MTS, moral i dinamika povoljno su utjecale na formiranje dubine fronte u Slavoniji. Time je prekinuto izvršenje prve faze plana JNA o izbijanju na Mađarsku granicu i zaokruženju Slavonije dolinama rijeka Save i Drave. Umjesto da kroz polu-okruženje postane okruženje, Slavonija je postala čvrsta pozicija obrane, s vlastitom proizvodnjom municije i borbenih sredstava. Kroz dobru organizaciju, visok moral i jasnu misiju ostvarena je prva polazišna točka Vrhovništva;- konačno zaustavljanje JNA ofenzive i stvaranje uvjeta za protuudar uz istovremenu borbu za međunarodno priznanje.

[1] Zapovijed 108. brigade ZNG,  od 23.08.1991. (1-129, 17/108) Br 32/23-8/91

[2] RH, 108. brigade ZNG,  od 23.08.1991. (1-129, 108) Br. 32/23-8/91., REG. 17/108

RH, 108. brigade ZNG,  od 26.08.1991. (1-129, 108) Br. 33-8/91., REG. 17/108

[3] Mostom su zapovijedali g. Zlatko Prebeg, g. Ivan Čorak (zv. Bajica) koji bi o tim događajima mogli dati dodatne informacije.

[4] RH, 108. brigade ZNG,  od 28.08.1991. (1-129, 108) Br. 23/91., Izvješće M.O. potpisao Boro Halkijević u ime operativne službe 108. Brigade

[5] RH, 108. brigade ZNG,  od 10.08.1991. (1-354, 108)  REG. 6.4.

i kasnije RH, 108. brigade ZNG,  od 25.08.1991. (1-105, 108) Br. 21/91., REG. 16/108

[6] Jozo Radoš (Seonica, Tomislavgrad, 3. studenoga 1956.), hrvatski je političar lijevoga centra, od 2000. do 2002. godine ministar obrane,

[7] RH, 108. brigade ZNG,  od 11.09.1991. (1-354, 108) Br. 68/91, REG. 6.4.

[8] RH, 108. brigade ZNG,  od 26.08.1991.  Br. 30-8/91-22., REG. 16/108 Izvješće Zvirotić prema Zapovjedništvu ZNG Osijek, n/r gosp. Pejić.

[9] Ivan Žgela s postrojbom iz Sibinja, unatoć magli krenuo je u osvajanje objekta. Jedan pripadnik teže je ranjen u nogu. U sastavu jedinice bile su tri djevojke. Objekt nije mogao biti zauzet. Evakuacij objekta izvedena je izvlačenjem i potom hwelikopterom. Heelikopter je oboren s 6 oficira. Drugi je unatoć pogotku uspio odletjeti.

[10] RH, 108. brigade ZNG,  od 01.08.1991. (1-129, 108) Br. 19/91., REG. 17/108

[11]  U to vrijeme još su se sporili koji će bataljun (bojna) biti označen kao 1. te su obadvije formacije svojatale tu oznaku, kasnije će to formacijom biti riješeno.

[12]  Vjerojatno pokojna gđa Lemajić Eva iz kuće pored vojnog objekta

[13] Josip Petrović zv. Som iz Bukovlja

[14] Kasnije identificiran kao Predrag Cvijetić

[15] RH, 108. brigade ZNG,  od 19.09.1991. (1-129, 108) Br. 88/91., REG. 17/108