Dana 4. studenoga 1992. bivši nizozemski ambasador u Beogradu Jan Fietelaars u listu “Rotterdams Dagblad” upozorava Europu na srpski fašizam. Svi zločini srpske vojske u ratovima u Hrvatskoj, BiH i Kosovu djelo su patogenog i još uvijek živog srpskog fašizma. Ta lukava pojava, koja upire prstom u druge narode kao krivce i proglašava posvuda Srbe ugroženima, je pokretač gotovo svih ratova na ovim prostorima.

Dok se u Hrvatskoj redovito temom fašizma bavi vezano uz hrvatsku povijest II. svjetskog rata, a nažalost dijelovi društva čak i uz hrvatske branitelje, postrojbe HOS-a i njihovo znakovlje, pored javnosti prolazi da je najčišći fašizam na ovim prostorima srpski fašizam. 

Premda je taj fašizam ima i elemente nacizma, baziran na teoriji krvi, tla i supremacije srpskog naroda nad Hrvatima, Bošnjacima, Albancima i drugima, on je imao korijene još ranije u idejama etnički čiste Velike Srbije (Stevan Moljević, Dragiša Vasić, Draža Mihailović), svoju kulminaciju je dosegnuo je pod čovjekom koji je bio produkt komunističkog totalitarizma.

Bio je to Slobodan Milošević, najjači komunist u Jugoslaviji nakon smrti Josipa Broza Tita.

Fašizam koji se ne spominje je onaj Slobodana Miloševića. Dijelom zato što se koriste drugi nazivi, ali velikim dijelom i da bi se sakrila po jugokomuniste neugodna činjenica da su državni socijalizam i fašizam braća blizanci koji se sjajno druže i nadopunjuju, budući da je uglavnom riječ o jednoj te istoj ideologiji. Slobodan Milošević je čovjek koji je sustavno napredovao kao jugoslavenski komunist, imao sjajan život i ambiciju koja je bila veća od realnih sposobnosti. Ako u modernoj povijesti postoji osoba koja je ideološki sazrijevala (u biti propadala) slično ocu fašizma, Mussoliniju, onda je to Slobodan Milošević.

I jedan i drugi bili su internacionalni socijalisti koji su u određenom trenutku shvatili da je narodu taj isti socijalizam bolje zamotati u još jedan sloj iracionalnosti pa mu nadogradnjom dodati i nacionalni mit. Zapravo je riječ o pukom oportunizmu koji na jedan primitivni populizam dodaje drugi koji je vrlo kompatibilan. Slično kao što kriminalci počnu kao dileri, a završe kao ubojice. U spirali zla teško je povući kočnice.

Izrastao kao komunist, Milošević je ušao u spregu sa svetosavljem i na tom konju počinio najveće zločine na području jugoistočne Europe u povijesti. Kao spomenik tome ostala je genocidna tvorevina Republika Srpska, a prije toga je to bila ista takva tvorevina u Hrvatskoj pod imenom SAO Krajina, otpuhnuta u Oluji.

Srpski fašizam zajahao je pegaza pod Slobodanom Miloševićem, dobio težak udarac u Oluji, ali i danas živi. To se najviše osjeća u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, ali njegov smrad u različitim miirsima dopire i do Hrvatske svih ovih godina.

Najpogubniji fašizam Europe je srpski fašizam jer je trajno živ i spreman na sukobe, ratove i krvoproliće u ime fašističkih ideja Velike Srbije.