Tada je dr. Ante Pavelić, ustrojbu Hrvatski Domobran, pretvorio u Ustašku Hrvatsku Revolucionarnu Organizaciju (UHRO) kao odgovor na proglašenje diktature kralja Aleksandra. I taj odgovor, kada pogledamo datum, znamo da je to bilo zbog ubojstvo zastupnica u Beogradskoj skupštini 6 mjeseci ranije., a poslije toga, zbog ranjavanje, podlegnuo i Stjepan Radić.

Evo kratki pregled i djelovanja Ustaškog pokreta od osnutka pokreta do uspostave NDH.

Nakon osnivanja Ustaškog Pokreta dr. Ante Pavelić odlazi u imigraciju, a za njim odlaze Eugen ''Dido'' Kvaternik, Joža Milković, D. Valenta, V. Pećnikar, Erih. Lisak i drugi.

Od samog početka postojanja ustaški pokret zauzima stajalište bezuvjetnog rušenja Jugoslavije i stvaranja hrvatske države. U izbjeglištvu članovi UHRO stupaju u suradnju s prvom hrvatskom emigracijom, dr. Pavelić sklapa 1929. ugovor o suradnji s makedonskom revolucionarnom organizacijom VMRO.

Nakon boravka u Austriji, Bugarskoj i Njemačkoj dr. Pavelić prelazi u Italiju. Uz pomoć svojih suradnika, članova ustaške organizacije, osniva u Italiji, Njemačkoj, Austriji i Madžarskoj ustaške centre te u njima okuplja borce koji se spremaju s oružjem u ruci za ustanak u Hrvatskoj. Godine 1932. objavljen je Ustav UHRO-a, a poslije, 1933 godine i Načela Ustaškog pokreta.

UHRO je tajna revolucionarna organizacija, a njezinim članom može postati svaki Hrvat koji položi prisegu i slaže se s ciljevima pokreta. Uz dr. Pavelića djeluju u tom prvom razdoblju Ivan Perčević, Gustav Perčec i Stjepan Duić u Austriji, dr. Branko Jelić u Južnoj i Sjevernoj Americi (v. Hrvatski domobran), te dr. Branko Jelić, dr. Mile Budak i dr. Mladen Lorković u Njemačkoj.

1929. počeo je ustaški pokret izdavati informativno-politički list «Grič» u Beču, «Hrvatski domobran» u Buenos Airesu, te «Nezavisna država Hrvatska» u Pittsburghu. Uz to je u Njemačkoj izdavan bilten «Croatia-press» i tjednik «Nezavisna Hrvatska Država».

Uz UHRO je osnovana i vojnička ustrojba Ustaša, te su 1931. osnovani vojni logori u Italiji, kojima je zapovijedao dr. Pavelić, i Mađarskoj, na čelu s Gustavom Perčecom. Jedan od prvih zadataka, koje je postavio ustaški pokret, bio je likvidacija kralja Aleksandra, što je nakon nekoliko pokušaja i učinjeno 1934. Uz to su ustaše planirali i vršili razne napadaje na pojedine istaknute jugoslavenske političare, policijske stanice i sl. God. 1932. podignut je Velebitski ustanak.

Položaj Ustaškog Pokreta u Italiji ovisio je o političkim i diplomatskim odnosima Italije prema Jugoslaviji. Tako se Ustaški Pokret mogao razmjerno slobodno razvijati sve do atentata na kralja Aleksandra. Bojeći se međunarodnih diplomatskih i političkih neprilika talijanska je fašistička vlada nakon atentata u Marseillesu internirala Ustaše u Liparima. Tek 1939. uspjelo je dr. Paveliću Ustaški Pokret u Italiji ponovno reaktivirati. U to vrijeme već su veću ulogu igrali i ustaški centri u Njemačkoj, kao i domovinski Ustaški Pokret.

U Hrvatskoj je Ustaški pokret imao široku podršku svih onih političkih snaga koje su bile nezadovoljne Mačekovom nagodbenjačkom politikom. U gospićkom centru djelovali su dr. A. Artuković, dr. J. Dumandžić i M. Došen, te su sustavno radili na širenju ustaške ustrojbe u Hrvatskoj. U Zagrebu su na ustaškoj liniji djelovali akademska društva «Matija Gubec», «Eugen Kvaternik», «August Šenoa».

Domovinski ustaški pokret posebno je dobio polet koncem 1937. kada se oko 200 ustaških emigranata iz Italije vratilo u Hrvatsku, a među njima i dr. M. Budak, Jure Francetić i Joža Milković. Tada je u Zagrebu formirano društvo «Uzdanica» i pokrenut je tjednik «Hrvatski Narod». Ogranci «Uzdanice» postaju osnovama i nosiocima ustaškog pokreta u Banovini Hrvatskj, a na čelu su im uz dr. M. Budaka, Mirko Puk, Leo Grivičić, Zdenko Blažeković, zapovjednik Ustaškog sveučilišnog stožera, Slavko Kvaternik i dr. Ustaški Pokret širi se i u BiH preko Božidara Kavrana.

Godine 1939., početkom Drugog svjetskog rata, članovi ustaškog pokreta intenziviraju svoju djelatnost, jer suočuju priliku za rušenje Kraljevine Jugoslavije. U Zagrebu je pojačana djelatnost promidžbe Ustaškog Pokreta te raste broj novih članova.

Nakon sporazuma Cvetković-Maček i stvaranja Banovine Hrvatske, mnogi vodeći članovi domovinskog Ustaškog Pokreta internirani su u logorima koje je ban Šubašić uspostavio za ustaše i komuniste. Međutim, nakon puča od 27. III. 1941. postaje jasno da će Njemačka napasti Jugoslaviju, što se i dogodilo 6. IV. 1941.

Užurbana djelatnost Ustaškog pokreta, posvemašnji raspad vojnih snaga Kraljevine Jugoslavije u travanjskom ratu i raspoloženje u Hrvatskoj, omogućili su proglašenje Nezavisne Države Hrvatske koje je uslijedilo 10. Travnja 1941. Dr. Ante Pavelić se s ustašama iz Italije vratio 13. IV. 1941. u Hrvatsku i preuzeo vlast. Uz stranačku organizaciju Ustaša, organizirane su Ustaška Vojnica i Ustaška Nadzorna Služba.

Pod nadzorom Glavnog Ustaškog Stana, GUS, Blaž Lorković, započelo je stvaranje NDH i teritorijalno ustrojavanje Ustaškog Pokreta. U svakoj velikoj župi osnovan je ustaški stožer sa stožernikom na čelu.

PREUREDILA : Marica Marić

IZVOR : Miron Krešimir Begić, V. Vrančić: Branili smo državu, I/II, Barcelona 1985, J. Jareb: Pola stoljeća hrvatske politike, Buenos Aires 1960, B. Krizman: Ustaše i Treći Reich, Zagreb 1983, Sloboda, i Otporaš.