U obrani Velebita značajnu ulogu, pogotovo u prvim mjesecima Domovinskog rata, tijekom 1991. i 1992. godine imali su pripadnici Samostalnog bataljuna iz Starigrada, iz kojeg je nastala 164. brigada, a koji je kasnije u preustroju Hrvatske vojske organiziran kao 1. satnija I. bojne 7. domobranske pukovnije, poznate i kao „Velebitska satnija“.

Značaj te postrojbe za djelovanja na Velebitu istaknuo je i povjesničar Davor Marijan koji je u knjizi „Domovinski rat“ opisao složenu akciju koju su pripadnici samostalnog bataljuna odnosno bojne izveli na današnji dan 1992. godine: 

„U veljači 1992. su se hrvatske snage žalile da srpske snage sustavno napadaju njihove ophodnje na prometnici Sveti Rok – Obrovac na području Malog Alana i Tulovih greda, gdje u vrijeme potpisivanja primirja nije bilo srpskih snaga. Stoga je Samostalni bataljun Starigrad 4. ožujka izbacio srpske snage s Velebita u pravcu Svetog Roka i u pravcu Obrovca. Prijavljeno je uništenje srpskih posada na Maloj Bobiji i Plani, desno od prometnice Sveti Rok – Obrovac u visini Malog Alana“. 

Glavni stožer OS RH u „Raščlambi bojnih djelovanja 1992. godine zadarskog zaleđa“ zabilježio je više borbenih djelovanja ove postrojbe na velebitskoj bojišnici, a za ovaj događaj navodi se: 

„4. ožujka – organiziranom  napadnom akcijom snaga 164. brigade napadnuti su položaji neprijatelja na smjerovima Obrovac i Sv. Rok. Neprijatelju su nanijeti gubici u području Mala Bobija u živoj sili i uništen im je jedan VBR u širem području Bobije. Na smjeru Sv. Rok neprijatelju su nanešeni gubici u živoj sili i na području Plana. Tijekom dana neprijatelj je iz rajona Tropolje, Jasenica i šireg područja Obrovca djelovao jakom topničkom vatrom po našim snagama“.