Ako ne znate što je bilo Milorade; ovo je država Hrvatska! Ponašajte se kao Hrvat!

U Americi su svi Amerikanci, bez obzira na nacionalnost i političku orijentaciju!

A u Hrvatskoj Milorad Pupovac nikako ne pristaje biti Hrvat, već suprotno, nikada nije ni prihvatio da živi u Hrvatskoj!

Njegov glavni grad je Beograd!

I nažalost nije usamljen.  Ima takvih još u SDP-u, Možemo, IDS-u i među onima  koji još uvijek veličaju Tita i mašu jugoslavenskom zastavom!

33 godine Milorad Pupovac mantra i ruje protiv države Hrvatske.

33 godine neprekidno i uporno pokušava od nas Hrvata napraviti Jugoslavene.

33 godine izigrava moralnog tutora Hrvatima. Uzima si pravo govoriti im što smiju, a što ne smiju!

33 godine Hrvati trpe njegov teror!

A  tko bi toliko dugo trpio osim Hrvata?

Neka netko takvo što pokuša u njegovoj matičnoj zemlji Srbiji i njegovom glavnom gradu Beogradu?

Ali mi Hrvati smo pristojni i strpljivi,  što znači  kulturan narod, pa ga još i hranimo i oblačimo.

I ne samo to, nego smo mu dali unaprijed osigurana mjesta u Saboru, dajemo mu silne novce za njegove medije,  da nas još više i dulje ponižava  i terorizira, gradimo mu „kulturne centre“  i nikada mu nije dosta! Kao po onoj narodnoj poslovici „ kada daš mali prst,  odmah ti zgrabi cijelu ruku i ne pušta“

Kaže opetovano naš Milorad;

“ Ne možemo se naviknuti na suživot s ustaškim nasljeđem“

Polako Milorade neću polemizirati da to nije ustaško naslijeđe, da  sa tim pokličem Hrvati brani svoj dom, da nikada ne napadaju tuđe domove, da su sa tim pokličem hrvatski branitelji oslobodili Hrvatsku od krvave zločinačke velikosrpske agresije 1991. koja je krenula iz vašeg glavnog grada Beograda,  jer je sa vama to uzaludno! 

Ali  ću vam reći na što se mi Hrvati,  iako stoički trpimo i dali vam sva ljudska i politička prava, nikako i nikada nećemo naviknuti; na vas Milorade,  vašu retoriku i sve što vi predstavljate;

1. Ne možemo se nikako naviknuti na suživot kakav nam vi namećete, jer to nije suživot, to je vaša diktatura, vaše jednoumlje!
2. Ne možemo se naviknuti da nam manjine kroje život i politiku, a pogotovo kada su po Ustavu RH dobili sva manjinska i ljudska prava, čak u nekim segmentima po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i veća od nas  Hrvata kao matičnog naroda,  i to je nazvano “ pozitivna diskriminacija“
3. Nikako  nije moguće naviknuti se da nam svakodnevno moralne lekcije dijele predstavnici naroda i ideologija koje su ubijale Hrvate, razarale im domove, Crkve, sela i gradove sa ciljem da nestanu kao narod sa lica zemlje.
4. Ne možemo se naviknuti da nas teroriziraju oni koji su nas prije toga ubijali i da nastavljaju teror i dalje  bez imalo empatije,  ljudske grižnje savjesti, priznanja i isprike.
5. Ne  možemo se naviknuti da na teritoriju Hrvatske vlada Crkva koja je idejni začetnik i duhovnik agresora. Ne prihvaćamo da Srpska pravoslavna, svetosavska crkva stanuje u Hrvatskoj. To nije ni po njihovom kanonskom pravu, po kojem granica Crkve teče po granici države. Srpska pravoslavna crkva po tome je okupator Hrvatske!
6. Ne možemo se naviknuti da državu Hrvatsku koja je po Ustavu RH stvorena u Domovinskom ratu 1991-1995, vraćate na postavke 2. svjetskog rata.
7. Ne možemo se naviknuti da nas vaša generacija koja je izvela i provodila agresiju na Hrvatsku 1991. vraća na postavke 1941. u kojima ova  generacija Hrvata nije sudjelovala.
8. Nećemo i ne možemo se naviknuti  da nas teroriziraju  manjine koje čine Srbi 3.2% i Talijani 0.46% stanovništva Hrvatske. To nisu demokratski standardi. Demokratski odlučuje većina uz građanska prava manjina, koja ste dobili i više nego vam pripada. To je uostalom i sam pripadnik talijanske manjine Furio Radin priznao;“ „IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre,  i u Istri je na osnovi Statuta IŽ provedena talijanizacija- dvojezičnost

https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893

Suživot sa vama Milorade za sada, moguć je samo po članku 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (NN 155/2002) Članak 8.

Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.

Lili Benčik/hrvatskepravice