Aleksej Navaljni imao je sve zbog čega ga je Putin mrzio – bio je visok, zgodan i voljela ga je posebna žena

22.02.2024. 17:04:00

Vladimir Putin, predsjednik Rusije imao je moć da ugasi život ruskom oporbenom vođi Alekseju Navaljnom, no nikada nije imao ono što je imao Navaljni – ljubav posebne ženu i obitelj iz koje je crpio snagu i vjeru u bolju i sretniju Rusiju.

Usrpnju 2013., dok se Navaljni natjecao za gradonačelnika Moskve bio je suočen s politički motiviranim kaznenim optužbama u gradu Kirovu. Vagon pun novinara i aktivista (uključujući Borisa Njemcova, koji će biti ubijen ispred zidina Kremlja, manje od dvije godine kasnije) krenuo je na noćni put iz Moskve kako bi čuo presudu. Bila je to karnevalska atmosfera, a svi, uključujući Navaljnaju, ostali su budni cijelu noć pijući i smijući se. Činilo se da su sigurni da Kremlj neće dopustiti pokrajinskom sudu da zatvori Navaljnog kada se kandidirao za gradonačelnika glavnog grada – što se događalo samo uz blagoslov Kremlja.

Sljedećeg jutra presuda je donesena. Ovo nije bila kazna od 15 dana na koju je Navaljni već navikao. Petr Ofitserov, bivši Navaljnijev suradnik, osuđen je na četiri godine kaznene kolonije. Navaljni je dobio pet, a obojica su odvedena s lisicama na rukama. Ofitserova žena počela je zapomagati i držati se mužu za vrat, a sudski izvršitelji su je morali odvući. Navaljnov tajnik za tisak je plakao. Muškarci su bili šokirani. Samo je Navaljnaja ostala pribrana. “Ovi gadovi nikada neće vidjeti naše suze,” rekla je.

Liječenje u Berlinu

Kada je Navaljni konačno otvorio oči, nije je prepoznao. Čekala je 18 dana, ne znajući što čeka. Liječnici u bolnici Charité u Berlinu rekli su joj da nisu sigurni hoće li Navaljni ikada izaći iz kome, a ako hoće, u kakvom će stanju biti. Tako je malo ljudi bilo izloženo Novichoku i preživjelo da jednostavno nema podataka na koje su se mogli osloniti. I tako je Navaljnaja čekala. Svaki dan je dolazila u bolnicu, namještala muževe jastuke i čekala. Razgovarala je s njim i puštala mu njihove pjesme, poput obrade pjesme “Perfect Day” Duran Durana. Njihova 20. godišnjica braka je došla i prošla. Preživljavala je svaki dan tako što ga je dijelila na dijelove koji su se mogli preživjeti.

“Trenutno radim ovo, onda ću ono, a nakon toga nešto drugo,”rekla je tada o svom načinu razmišljanja. “A onda ću možda kasnije dopustiti sebi da plačem.” Ali, ponekad su suze dolazile neželjene. Ako bi pale dok je telefonirala s prijateljicom, obavezno je utišala zvuk mobitela. Nitko je ne bi čuo kako plače – ni njezini ljudi od povjerenja, ni bilo tko drugi koji je slušao na liniji.

Kad su ga liječnici izveli iz kome, činilo se da starog Navaljnog više nema. Ovaj novi Navaljni samo je sjedio i buljio. Sve je izbrisano: Julia, njihova djeca, hodanje, pisanje, nije znao ni kako se služiti žlicom. U jednom je trenutku pokušao istrgnuti sve cjevčice koje su ga održavale na životu, uključujući traheostomsku cjevčicu koja mu je virila iz rupe u grlu. Liječnici i medicinske sestre uspjeli su ga spustiti natrag na krevet.. Na kraju su stigla Navaljnaja i njihova djeca. Kolege njenog muža već su bili tamo, kao i agenti Kremlja. RT, propagandna mreža koju financira Kremlj, objavila je nagradu za svakoga tko se može ušuljati u bolnicu i dobiti fotografiju oborenog oporbenog vođe.

Unutra je Navaljni ponovno učio kako biti ono što jeste. Mjesec dana nakon trovanja, sa zakašnjenjem je supruzi čestitao godišnjicu u objavi na Instagramu. Ostavio je po strani svoj podrugljiv ton i ispričao kako je ljubazna i vesela ženska prisutnost probila veo njegovih halucinacija i povukla ga s druge strane. “Ne sumnjam ni sekunde da ovo ima znanstveno objašnjenje,” napisao je. “Julia, spasila si me i neka to stave u sve udžbenike neurobiologije.”

U jesen je Navaljni otpušten i obitelj se povukla u Todtnauberg, malo njemačko selo na švicarskoj granici. Unajmili su kuću i Zakhara upisali u lokalnu katoličku školu. Navaljnaja je svakog jutra vodila sina u školu, a supruga na fizikalnu terapiju. Kad bi terapija završila, pokupila bi Navaljnog i povela ga u njegovu dnevnu šetnju, ključnu dionicu njegove rehabilitacije. Područje, poznato po termalnim izvorima i slikovitim slapovima, inače je bilo prepuno turista, ali ga je pandemija ostavila pustim. Navaljnaja i njezin suprug lutali su ulicama i obližnjim brdima, razgovarali s domaćim životinjama i šalili se tko je od njih magarcima najdraži. Seljani, lišeni drugih posjetitelja, tretirali su par kao slavne osobe.

Duga sjena Kremlja

Sredinom studenog stigao je Christo Grozev. Radio je za Bellingcat i bavio se istraživačkim novinarstvom. Pokušavao je otkriti tko je pokušao ubiti NavaljnogGrozev se počeo baviti skupinom osumnjičenika, pa je došao do Navaljnija i ponudio pomoć Mariji Pevchikh, voditeljici istražnog tima FBK-a, koja je tada živjela blizu Navaljnijevih u Njemačkoj i kopala prema istom cilju. Grozev je bio iznenađen kada je otkrio da su Navaljnijevi točno onakvi kao što su izgledali na društvenim mrežama: zgodan, veseo par koji je bio dobro opskrbljen internim šalama i koji su neprestano zadirkivali jedno drugo. Ponekad se Navaljnaja šalila da je njezin suprug malo usporio od Novichoka. Njihova javna poruka bila je i ono što su ponavljali u četiri oka: da će uz još malo rada i organiziranja uskoro biti slobodna i demokratska Rusija, a Navaljni biti njezin predsjednik. “To je vrlo zarazan osjećaj,” kaže Grozev. “Provedete 20 minuta s njima i povjerujete u to.”

Uskoro su Grozev i Pevchikh imali jasnu sliku o tome tko je otrovao Navaljnog: elitni tim kemičara, liječnika i operativaca koji rade za specijalnu jedinicu FSB-a. Njihov je šef odgovarao izravno šefu FSB-a, koji je zauzvrat odgovarao Putinu. Grozev i Pevchikh otkrili su da je ovaj tim čak tri puta pokušao otrovati Navaljnog. Jedan od ta tri puta atentatori su slučajno umjesto Navaljnog otrovali Navaljnaju. 6. srpnja, samo nekoliko tjedana prije hitnog slijetanja u Omsk, dok su Navaljnajevi bili na kratkom odmoru na obali Baltika, Navaljnaja je iznenada osjetila mučninu. Srušila se na klupu u parku. Ništa nije boljelo, ali noge nisu reagirale na njezine naredbe – kao da su prestale raditi. “Osjećala sam se bolesnije nego ikad u životu,” rekla je za Bellingcat. Bila je to misteriozna, nespecifična bolest, a do jutra je nestala jednako brzo kao što se i pojavila. “Rekla nam je kako se glupo osjeća, kako nije mogla čak ni natjerati Alekseja da povjeruje da nešto nije u redu,” kaže Grozev o njihovom razgovoru.

Sredinom prosinca Navaljni i Bellingcat objavili su rezultate svoje istrage. Ruske vlasti odgovorile su objavom da je Navaljni prekršio svoj uvjetni otpust zbog stare, politički motivirane osude: nije se osobno javio svom službeniku za uvjetni otpust dok je bio u Njemačkoj oporavljajući se od atentata koji je na njega izvršio Kremlj pokušavajući ga ubiti. Da se ne vrati u Rusiju, bio bi bjegunac od zakona. Kad bi se vratio, bio bi uhićen zbog kršenja zakona. Za Navaljnog i njegove kolege odgovor je bio očit – morao je ići kući.

Grozev se pitao slaže li se s tim Navaljnaja i pokušava li ga potajno nasamo odgovoriti od povratka. Ali, ona je rekla: “Da, trebao bi ići. Rizik postoji, ali to je njegov život i trebao bi biti tamo,’” prisjeća se Grozev. “Rekla je da se boji, ali ja to nisam vidio u njoj.” Grozev je pokušao biti optimističan i tvrdio da ga Kremlj možda neće uhititi, ali Navaljnaja je to jasno vidjela. Rekla je: “Mislim da nema šanse da ga puste. Dugo će biti u zatvoru,” prisjeća se Grozev. “Morate razumjeti koliko je ovaj razgovor bio šokantan. Ona je ozbiljna, poštena osoba. Ona govori te stvari kao da su najočitije stvari na svijetu, ali ona govori vrlo očite stvari. Morate obraditi ono što ona kaže prije nego što shvatite da je to očito samo u određenom svemiru.” Taj je svemir bio zamišljena budućnost u kojoj je Rusija slobodna i sretna. Uz sav svoj žestoki pragmatizam, Navaljnaja je u to u potpunosti vjerovala. Bilo bi nemoguće preživjeti da nije.

Obitelj na okupu prije povratka u Moskvu

Do siječnja su se svi preselili u Freiburg, a Dasha je stigla provesti neko vrijeme s roditeljima prije nego što se vrate u Moskvu. Navaljnijev tim završavao je istragu o baroknoj palači vrijednoj milijardu dolara koju je Putin posjedovao na Crnom moru – da bi se objavila kada je Navaljni bude neizbježno uhićen. Grozev je 14. siječnja priredio oproštajnu večeru za svoj tim i tim Navaljnog. Napravio je tjesteninu i poslužio lokalno vino i gin od smreke ubrane u obližnjim šumama.

Nekoliko noći ranije, Grozev i Navaljni nazvali su Konstantina Kudryavtseva, glavnog ubojicu FSB-a, i u 45-minutnom razgovoru u kojem se Navaljni pretvarao da je jedan od Kudryavtseva nadređenih, nagovorili ga da objasni kako je točno pokušao otrovati Navaljnog. Zadivljeni svojom srećom, ponovno su poslušali poziv, ovaj put s Navaljnajom u sobi. Te večeri, dok su pijuckali vino i džin, Grozev ih je upitao: “Kad biste se mogli vratiti u prošlost i učiniti da Kudrjavcev nestane tako da ne može doživjeti da otruje Navaljnog, biste li?” Svaka osoba za stolom rekla je da, sve dok nije došao red na Navaljnaju da odgovori. Ne, rekla je. Grozev je bio zapanjen. Odmah iza njezinih leđa bila je plutena ploča istražitelja sa slikama potencijalnih ubojice njezina supruga. “Zašto?”, pitao je Grozev, “Ja sam kršćanka”, odgovorila je. “Nikad ne bih povrijedila osobu.”

Sutradan su Julija i Aleksej krenuli vlakom za Berlin, a odatle su 17. siječnja krenuli za Moskvu. Ruska policija čekala je na kontroli putovnica. Brzo je poljubio svoju ženu, koja se okrenula da izvadi putovnicu iz torbice, kao da je to što joj policija odvodi muža najprirodnija stvar na svijetu.

Kad je Navaljni stigao u Moskvu, zapadni promatrači nisu mogli ne usporediti njegovo putovanje s putovanjem Vladimira Lenjina, koji je nakon dugog progonstva stigao na finski kolodvor u Petrogradu u travnju 1917. Paralela se činila dovoljno očitom: dva čovjeka, bez obzira na to koliko ideološki drugačiji, koji su pokušali svrgnuti korumpiranog ruskog autokrata. Bila je to nesavršena usporedba, ali postojalo je jedno preklapanje koje većina nije primijetila: njihove žene. Ako je Navaljnaja, kako su je neki prozvali, prva dama opozicije, Nadežda Krupskaja, Lenjinova supruga, bila je prva dama ruske revolucije. Poput svog supruga, Krupskaja je trpjela poteškoće – i zatvorske kazne – koje su dolazile sa suprotstavljanjem resivnom režimu. I poput Navaljnaje, imala je vlastiti kult sljedbenika među mladima koji su se zauzeli za njezina supruga.

Prve dame

Ideja o revolucionarnoj prvoj dami počela je i završila s Krupskajom. Sljedećeg stoljeća prve žene Rusije bile su daleko tradicionalnijeg oblika. Josif Staljin je neprestano pokušavao spriječiti svoju ženu da radi i ona je, nakon burnog braka, izvršila samoubojstvo 1932. Staljin se nikada nije ponovno oženio. “Kakva god zadovoljstva Staljin povremeno uživao,” napisao je povjesničar Stephen Kotkin, “on je bio oženjen sovjetskom državnom vlašću.”

Nakon svrgavanja Nikite Hruščova 1964. godine, koji je vodio svoju suprugu na inozemna putovanja kako bi humanizirao sovjetsku vlast, supruge sovjetskih vođa potpuno su nestale iz javnosti. Ljudi su znali da je Leonid Brežnjev oženjen i da ima djecu, ali to je bio cijeli opseg njihovog znanja. Nisu znali da su Viktorija Brežnjeva i njezina djeca nagomilali golemo bogatstvo na račun države, dok su prosječni Sovjeti trpjeli sve češći deficit osnovnih dobara. Niti su znali da Brežnjev i svi njegovi poručnici drže male hareme u dijamantima, krznima i velikim stanovima. Ljudi su otkrili da je Brežnjevljev nasljednik Jurij Andropov imao ženu tek kada se pojavila na njegovom državnom sprovodu 1984.

Žene u Putinovom životu

Vladimir Putin postao je punoljetan – i ušao u KGB – tijekom Brežnjevljeve ere, a militantna tajnovitost u kojoj je povijao svoju obitelj jasan je odjek tog vremena. Čak i prije nego što je 2013. objavio razvod od Ljudmile, Putin je, u biti, bio sam na tronu. Lyudmila se rijetko viđala u javnosti, osim u nekoliko navrata kad bi stajala blizu njega, polako trepćući. Kada je nestala s vidika, proširile su se glasine da ju je Putin spakirao u samostan. Druge glasine su govorile da se Putin sprijateljio s Alinom Kabajevom, bivšom olimpijskom gimnastičarkom koja je bila tri desetljeća mlađa od njega i s kojom je navodno imao nekoliko djece. Godine 2008. novine koje su objavile te glasine bile su prisiljene ugasiti se. Te je godine novinar pitao Putina o Kabajevoj na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s njegovim prijateljem Silviom Berlusconijem, tadašnjim premijerom Italije. “U onome što ste rekli nema niti jedne riječi istinem” uzvratio je Putin. “Uvijek sam negativno reagirao na one koji se svojim šmrkavim nosevima i erotskim fantazijama uvlače u tuđe živote.” Znajući koliko je njegov prijatelj žestoko čuvao njegov osobni život, Berlusconi rukom napravio pištolj i zaigrano pucao u novinara koji je uvrijedio Putina..

Godine 2015. brojne su publikacije izvijestile da je jedna od dvije Putinove kćeri, koja se zvala Ekaterina Tihonova, nadgledala fond od dvije milijarde dolara koji su financirali neki od očevih najbližih suradnika. Bilo je to prvi put da je netko vidio kako jedna od Putinovih kćeri izgleda kao odrasla osoba ili da je saznao njezino ime. Kremlj je odmah demantirao izvještaje i kaznio jednu rusku publikaciju koja je objavila priču. U jesen 2020. Kremlj je ponudio više neugodnih demantija kada je Proekt, neovisno internetsko izdanje, otkrilo navodno postojanje još jedne kćeri — one koja je nevjerojatno nalikovala Putinu — iz desetljećima stare afere s bivšom spremačicom koja je postala dioničar divovske banke Rossiya.

Kada su ga na tiskovnoj konferenciji 2015. upitali o Tihonovoj, Putin je rekao: “Čitao sam o Ekaterini Tihonovoj i drugim mojim navodnim rođacima na internetu.” Zatim se naljutio. “Nikad ne raspravljam o pitanjima koja se tiču moje obitelji… Nikada nisam govorio o tome gdje konkretno moje kćeri rade i što rade, a što ne planiraju zbog mnogo različitih razloga, uključujući sigurnost.” Vjeran svojoj KGB-ovoj obuci, Putin je svoju obitelj vidio kao potencijalnu točku pritiska, slabost koja se može iskoristiti, a ne točku ponosa. Godine 2019., kada su ga ponovno pitali o njima, svoje je kćeri nazvao “jednom ženom” i “drugom ženom”.

Navaljni se ponosio svojom obitelji

Navaljni je komentirao Putinove izjave rekavši kako pokazuju da od tih ljudi nikada nećemo čuti niti jednu riječ istine jer lažu čak i kada biste mislili da je previše neugodno lagati, jer se u biti odriču vlastite djece.”

Za razliku od Putina, Navaljni je bio transparentan u pogledu svoje obitelji. Svi su znali kako izgledaju jer je Navaljni stalno objavljivao njihove slike na svom Instagramu i očito se ponosio svojom djecom. Kamo god bi Navaljni išao, Navaljnaja je bila tu, držala ga za ruku ili mu intimno šaputala na uho. Bila je s njim na svakom društvenom događaju, na svakom prosvjedu. Kad se Navaljni kandidirao za gradonačelnika Moskve i Navaljnaja je održala govor na skupu dva dana prije glasovanja, uspoređivala je svoju obitelj s Putinovom. “Došla sam ovamo kako bih rekla da oni koji su na vlasti vide obitelj kao slabost. Griješe”, izjavila je. “Obitelj je snaga svake normalne osobe – pogotovo svakog pravog političara.”

Strategija Navaljnog je biti suprotnost Putinu u svemu, pa tako i u ovome. Ako je Putin autokrat koji je oženjen Rusijom i živi daleko iznad svojih podanika, Navaljni se pozicionirao kao i svaki drugi čovjek. Želio je pokazati Rusima da ima zemaljske privrženosti, da ga upravo te obiteljske veze tjeraju da želi promijeniti Rusiju na bolje. “Navaljni je odlučio da će pokazati Juliju”, kaže Parkhomenko. “Sve je učinjeno uz razumijevanje da se radi za javnu dobrobit. A, ona je ta filmska, gotovo savršena žena koja utjelovljuje potpunu podršku i slaganje i solidarnost s onim što on radi.” Neki, poput Albatsa, misle da nisu samo Navaljni i njegovi pristaše ti koji primjećuju razliku. “Mislim da Putin stvarno zavidi Alekseju,” kaže Albats. “Nijedna žena te nije ovako voljela bez novca. On je visok, a ti si mali. On je zgodan, ti si miš. I ovakva ga žena voli.”

To je, također, pristup po uzoru na Zapad, gdje je supružnik ključna komponenta imidža političkog vođe. “Oni krše tradiciju onoga što bi obitelj ruskog političara trebala biti: ljudi koji su zabrinuti što nose, u kojem su automobilu, koliko tjelohranitelja imaju“, kaže redateljica Vera Krichevskaya, koja je njihova prijateljica. “Politika u Rusiji je uglavnom oko novca. To je posao.”

Izlažući Navaljnaju i njihov brak, Navaljni nije napravio svoj brend o novcu i moći, već o poštenju, optimizmu, ljubavi i hrabrosti. Nedavno je stari oporbeni slogan “Rusija će biti slobodna” pretvorio u nešto manje apstraktno: “Rusija će biti sretna”. Za određeni segment stanovništva ovo je snažna poruka, posebno usred ubrzanog i brutalnog slamanja države. Imidž Navaljnaje, kaže Krichevskaya, je “žena koja je pobijedila strah“.

Htjela je biti samo Aleksejeva žena i majka njihove djece

Navalnaya je namjeravala učiniti ono što je uvijek radila: biti supruga Navaljnom i majka svojoj djeci. To je postalo teže nakon što je Navaljni 2. veljače osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora. Prebačen je u notorno brutalnu kaznenu koloniju u Vladimirskoj oblasti, 125 milja istočno od Moskve. Dasha se vratila u Stanford, 10 vremenskih zona dalje, a Zakhar je ostao u svom internatu u Njemačkoj. Odjednom svi za koje je Navaljnaja bila odgovorna više nisu bili pod njezinim krovom, a napetost je povremeno izlazila na vidjelo. Navaljnaja je izazvala pomutnju kada je otišla u Njemačku tjedan dana nakon presude njezinom suprugu. Ali, budući da nije govorila da joj sin sada živi u inozemstvu, nitko nije znao zašto ide u Njemačku. Je li bila na tajnom sastanku s Angelom Merkel? Je li bježala iz zemlje? Kada je ponovno otputovala u Njemačku samo nekoliko dana prije nego što je Navaljni počeo štrajk glađu, društveni mediji Kremlja zasjali su teorijama zavjere i optužbama: Kako je mogla napustiti svog muža u tako kritičnom trenutku? Ali odgovor je bio puno jednostavniji i dirljiviji. Zakhar je bio sam u stranoj zemlji, njegov otac u zatvoru, a on je navršavao13 godina.

U međuvremenu je Navaljnaja pakirala vrećice s hranom za svog muža. Savjetovala se s liječnicima o muževu poljuljanom zdravlju. Nastavljala mu pisati pisma i posjećivati ga u zatvoru kad god je mogla. Nazivala ih je “sastancima” na Instagramu. Išla je na sudska ročišta dok je Kremlj nastavljao otvarati nove kaznene slučajeve protiv Navaljnog. Kada se putem video veze pojavio na žalbenom ročištu, iscrpljen nakon 24 dana štrajka glađu rekao je: “Juljaška,” upotrijebivši deminutiv njezina imena. “Ako me čuješ, ustani, daj da te pogledam.” Ona je stajala. “Užasno sam sretan što te vidim,” blistao je.

Julija je nastavljala odbijati pozive da postane političarka umjesto supruga, baš kao što je to učinila 2013. kada se, na kratak i stravičan trenutak, činilo da on ide u zatvor na pet godina. Tog su puta tisuće Moskovljana preplavile ulice, tražeći njegovo oslobađanje, a Kremlj je to poslušao. Ovaj put su deseci tisuća ljudi diljem Rusije zahtijevali, a Kremlj je uhitio još tisuće. Navaljnaja je izašla s njima, a dva puta je i uhićena. Treći put su vlasti bile suzdržane. Pristalice njenog supruga su je okružile i počele skandirati njeno ime: “Julija! Julija! Julija!” Držala je ruke na prsima i naklonila se, dirnuta, ali shrvana njihovom pažnjom. Ovo nije bila njezina uloga. Godine 2013., nedugo prije presude njezinom suprugu, u intervjuu su je upitali vidi li svog supruga kao sljedećeg predsjednika Rusije, a sebe kao prvu damu. “Da, vidim ga kao predsjednika“, odgovorila je. “Ne vidim sebe kao prvu damu. Vidim se kao njegovu ženu, bez obzira tko je on.”

Danas je Julija sama, bez čovjeka koji je bio najvažniji u njenom životu. Ovaj puta je sasvim vjerojatno da će, nakon što se povukla u tugovanje, zauzeti Aleksejevo mjesto i nastaviti njegovu borbu za sretnu Rusiju.

Izvor: cronika.hr/Foto:Snimka zaslona

Izvorni autor: Draženka Franjić

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.