Alvir: Pitanje nestalih postalo je javna stvar, interes svih, a ne samo članova njihovih obitelji
PROŽIVJELA PAKAO VUKOVARA
Predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestali hrvatskih branitelja proživjela je pakao Vukovara u kojem joj je nestao brat
S godinom iza nas ušli smo u 30. godinu potrage za nestalima u Domovinskom ratu i potragu za živima s kojima smo u ovoj teškoj godini izgubili kontakt. Prolaze još jedni blagdani u kojima blagdansku radost obiteljima poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja pomuti čežnja za onima kojih nema, koji nikad više neće pokucati na vrata i zagrliti oca, majku, suprugu, kćer, sina, sestru, brata, koji ne mogu poslati čestitku, nazvati i upitati za zdravlje. Ovi blagdani su takvim obiteljima najteži do sada.
Do 1996. godine postojala je nada kako će se naši nestali vratiti odnekud. Svaka sljedeća godina donosila je sve manje nade, a sve više tužnih ispraćaja i posljednjih opraštanja od onih čiji su posmrtni ostaci pronalaženi u masovnim i pojedinačnim grobnicama. Kako je vrijeme odmicalo, tako je bivalo i sve manje pronalazaka i ispraćaja nestalih, a sve više ispraćaja članova njihovih obitelji. Nada da će ugledati svoje najmilije žive pretvorila se u očajničku želju i potrebu za pronalaskom njihovih posmrtnih ostataka, za dostojnim pokopom i grobnim mjestom. Strah kako za života neće pronaći svoje najmilije i kako će biti prepušteni zaboravu najveći je teret koji nose ove obitelji, ali i najveći pokretač koji im ne da da posustanu.
Težina pitanja nestalih osoba postala je javna stvar, interes svih, a ne samo članova obitelji. Novine 24sata i njihovi suradnici pokrenuli su veliku javnu kampanju, objavili velik broj priča o nestalim osobama, proveli velike akcije senzibilizacije i poticanja svjedoka. I drugi mediji su se uključivali, pratili, poticali. Iako nije bilo mnogo rezultata u smislu pronalaska masovnih grobnica, iako obitelji ne mogu biti zadovoljne jer nisu postigle konačni cilj, nitko ne može osporiti rad Ministarstva hrvatskih branitelja i drugih resora uključenih u proces, nitko ne može osporiti konačnu povezanost svih i stvarnu podršku Vlade svim naporima na pronalasku nestalih osoba.
Ove, kao i svih prethodnih godina, mučio nas je i svima poznati neprijatelj, politika izjednačavanja žrtve i agresora te skrivanja informacija o nestalima, ali nas je u svemu dodatno pritisnuo i nepoznati neprijatelj kojeg cijeli svijet zove Covid-19.
Članovi obitelji koji su već iscrpljeni starošću i bolestima zbog pandemije su dodatno izloženi samoći, strahu, nemoći. Neke koji su nas napustili nismo mogli ni ispratiti na vječni počinak, ostali smo im kao velika obitelj dužni. Ostali članovi obitelji nestalih, ubijenih hrvatskih branitelja koje okupljamo osuđeni su na telefonske pozive, utješne riječi, pokoji kratki susret na ulici, pod maskama, i znak pažnje u obliku maskice, kalendara, pisma... Umjesto njih siluete nestalih osoba bile su dio naših okupljanja, obilježavanja. Još jedan Božić bez odgovora, bez mira, u samoći, bez stiska ruke i poznatog umirujućeg pogleda, bez drage osobe.
Ali ni u ovim teškim vremenima naše zajedništvo, vjeru i nadu neće ugasiti ni poznati ni nepoznati neprijatelji, pa ni ova prokleta pošast koja napada i tijelo i dušu. Vjera nas je držala i održala, Božić nosi utjehu i nadu, a maleni Isus svjetlo koje razbija tamu i mami osmijeh. Neka svim obiteljima i svim ljudima dobre volje podari radost i mir te pomogne u očuvanju zdravlja duše i tijela. Usijanim glavama neka podari razum, odgovornima mudrost, a zlonamjernima neka pokaže ljepotu preobraćenja. I opet svima mir i zdravlje.
